Amor Towles: Plemeniti gospodin u Moskvi
Baš sam si dobro knjigu odabrala. Moskva, 20tih godina prošlog stoljeća. Politička previranja i aristokrat isuđen na kućni pritvor u Moskovskom hotelu. Lijepo pisana, zanimljiva, glavni lik odličan, duhovit, šarmantan. Zanimljivo mi je čitati i o njegovom bivšem živitu aristokrata u Rusiji. Duhovita i topla knjiga. Hvalim ju a tek sam na polovici
Jej, imam Gospodina, hvala. Anamar, pljesak za osvrt !
Anamar, koji osvrt
ne bih to napisala da 10x završim književnost
od Tokarczuk sam čitala samo Tjeraj svoj plug...
odlična mi je bila
ovo me sad jako zaintrigiralo
Hvala svma. A u svoju obranu mogu reći da pisati o knjizi ili čemu dugome kao što sam pisala o Bjegunima mogu samo kad me djelo dirne kao da sam dobila mentalnu pljusku i odjednom stvari vidim kroz neku drugu prizmu. (I to ne uvijek! Samo kad prevladam lijenost za pisanje ) Olgine romane inače jako volim, možda stoga nisam objektivna, jer ne sviđa se svima njena rastrzana nelinearna forma i pripovijedanje koje ponekad završi u 'slijepoj ulici'.
A o mojoj subjektivnosti govori i to da me Georgi Gospodinov i njegova jako hvaljena knjiga Fizika tuge, nije toliko oduševila. Iako podsjeća na Olgin način nije imala ono 'nešto', neki sastojak koji ne znam dobro opisati. Čak mislim da ovdje nisam ni pisala o toj knjizi, jer iako je jako dobra, nekako me razočarala, jer sam zapravo očekivala da će biti odlična.
Anamar, divan osvrt na Tokarczuk!
I ja sam bila fascinirana njenim knjigama, ali nakon što sam ih pročitala nekoliko uzastopce, uzela sam mali "odmor", ali sad jedva čekam pročitati još Knjige Jakubove i Bjegune
Čitala sam samo Tjeraj svoj plug preko mrtvačevih kostiju i zadivio me neočekivani rasplet. Sad moram potražiti i druge romane, taman će biti dobri za godišnji - nije to literatura koju mogu čitati s pola mozga.
Slažem se za Gospodinova.... Ja sam zaključila da nama na ovim prostorima ta knjiga nije takvo otkriće, zato jer smo i sami živjeli na sličan način. S druge strane, nekako mi isto nije pasala količina melankolije.
Procitala sam 'Eva spava', dobra mi je bila, al nije me rasturila, ni dovela do vrhinaca odusevljenja, bolji su mi bili dijelovi u proslosti, nego u sadasnjosti, to mi je bilo malo dosadnjikavo - kilometri njenog putovanja. Zanimljivo je jer naucis nesto o povijesti Juznog Tirola/Alto Adigea.
Slusam prvu beletristiku na Audibleu, to radim dok kuham ili u voznji itd, pa ne mogu citat. Uvijek je u paralelci s nekom papirnatom knjigom i dosad sam uvijek slusala non-fiction tipa Gladwell gdje nije bed ako neku recenicu precujes jer ima ionako ponavljanja. Zapravo sam se pozitivno iznenadila jer se moze i beletristika tako. Slusam The Thing Arpund Your Neck, kratke price od Adichie, i netko super cita, slusa se ko radio drama jer zena mijenja glasove pa cujes brit. pa taj neki pidzin kojim neobrazovani nigerijski sloj prica, ful je dobar dozivljaj, a moze se uz te manualne poslove dobro slusat.
I ja sam nedavno pročitala "Eva spava" - literatura za Europsku uniju, hehehe... Slažem se - knjiga je ok, ali ništa više od toga. Nekako mi je nedorečen upravo taj dio sadašnjosti.
Osim toga, pročitala "Snebivaš me" Mani Gotovac i to mi je bio bolji ulov (posudila sam to zajedno s Eva spava), ali njezina autobiografska proza ostavila mi je ipak bolji dojam.
Anne Tyler "Nekoć kad smo bili odrasli"
Pripovjedačica, 50-ogodišnjakinja, kroz roman propituje svoj život i ono što je postala. Vrlo pronicavo, nimalo patetično ali opet toplo i emotivno djelo o jednoj velikoj obitelji u kojoj se glavni lik doslovno zatekao odnosno upao u nju. Trebalo mi je neko vrijeme da popamtim sve likove, iako to čak i nije toliko bitno, bitna je pripovjedačica i njezina revizija svog dotadašnjeg života. Može se pomisliti kako je ona sama sebi na kraju svega postala stranac, i kako će pokušati ispraviti barem ostatak života, no knjiga ne skreće u nikakve limunadaste završetke i nema "prvoloptaških" rješenja. Baš mi se svidjela i sigurno ću potražiti što još od Anne Tyler ima u knjižnici.
Pročitala sam Dobre zvijezde Mliječne staze, Marine Horkić.
Svidjela mi se, možda zbog mediteranskog ozračja koje dominira knjigom u kojoj se smjenjuje nekoliko generacija obitelji, nekoliko režima i nekoliko različitih sudbina.
Malo me podsjetila na "Olivino nasljeđe", Alide Bremer.
Zavrsila sam slusanje The Thing Around Your Neck od Chimamande Ngozie Adichie (kratke price). Ima bisera, a naratorica je izvrsna i doprinijela je dojmu. Cak mi se cini da je Chimamanda jaca u kratkim pricama. Teme su poznate - rat i propast Biafre, sveucilisna klima u Nigeriji, iseljenicki zivot u Americi, odrastanje jake zene u patrijarhatu, otpor tradicionalne zene novostima, lijepljenje britanskih i francuskih narativa africi.
Fredrik Backman: Čovjek zvan Ove
Ne znam jel se pisalo ovdje o knjizi, al meni je odlična. Duhovita, strašno mi je simpa glavni lik, ali i dirljiva i vrlo topla. Likovi su jako pitoreskni. A i dosta životni. Pisana u kratkim pričama, tako da mi je odličan izbor za čitanje na plaži.
A knjigu je odabrao MM i njemu pak nikako nije sjela. Ostavio ju je nakon par stranica
Sigrid Nunez: Prijatelj
https://mvinfo.hr/knjiga/13124/prijatelj
Dobar ulov iz knjižnice, iako je svjetlosnim godinama daleko od lagane ljetne literature.
An American Marriage na eng. od Tayari Jones, paperback izdanje iz 'novog Algoritma', onog ducana na M. Odlicna mi je bila, bas napeta, dobro pisana. Radi se o mladom crnackom bracnom paru, on biva optuzen i zatvoren za zlocin koji nije pocinio, pa zavrse u ljubavnom trokutu jer ona nadje nekog dok je on u zatvoru. Bestseler, a prvi put sam se na kraju srela s 'reading guideom', ono valjda za bookreader clubove, pitanjima za tumacenje teksta ko u lektiri . Al, nije me to smetalo, samo je malo smijesno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.08.2020. at 16:59
Jennifer Egan: Vrijeme je opak igrač
Knjizi me privukao naslov, a i preporuka za koju ne znam čija je bila...
Na žalost, ni naslov ni preporuka nisu opravdali izgubljeno vrijeme utrošeno na čitanje ove knjige.
(Imam nezgodnu naviku da kad počnem čitati knjigu, ne odustajem, premda s tijekom čitanja vidim da mi "nije sjela").
Knjiga je tipična američka papazjanija i jedini svijetli dio, odnosno dio koji mi je bio najzanimljiviji, jest poglavlje koje je zapravo PowerPoint prezentacija.
Sve ostalo iznimno jako podsjeća me na Franzena, koji mi također (neka oproste njekovi štovatelji i obožavatelji) nikad nije "sjeo".
ja sam opet u fazi čitanja pa da podijelim dojmove.
u zadnja 4 dana sam progutala ljubavni život i muža i ženu od zeruye shalev.
prije sam čitala kasnu obitelj koja mi se dosta svidjela pa sam ovo posudila u brzini i nedostatku inspiracije.
konačni sud je da su mi njene knjige safe bet i da će me uvijek uvući i zaintrigirati me, ali ništa puno ambicioznije od toga.
sviđaju mi se njene logoreje i poetične epifanije (tipa nitko ne izgleda isto kod kuće i izvan kuće, stvarno je istina), no opet mi u nekim dijelovim zna pretjerati i djeluje neiskreno odnosno neuvjerljivo.
stavila sam je u istu ladicu s amelie nothomb, koju uvijek rado pročitam, ajde, možda ipak malo više od nje :D
sad čitam bračni zaplet od eugenidesa, nisam još ništa čitala od njega. krenulo je obećavajuće (književne teorije i puno barthesa ), sad sam na zadnjoj trećini i dojam je meh.
ne sviđa mi se način na koji pripovijeda, da sam učenija čitateljica, mogla bih to preciznije objasnitit, ali nažalost nisam.
sve mi je vrlo onako vulgaris i prvoloptaški, objašnjava sve u glavu i ko da imam 5 godina, ne prepušta puno mašti. možda mi fali malo suptilnosti.
malo me podsjeća na slobodu od franzena (ne volim franzena).
slaba mi je karakterizacija glavnog ženskog lika.
mislila sam posuditi srednji spol nakon ovog, ali ne znam isplati li mi se?
vidim tu dosta preporuka za tjeraj svoj plug pa sam mislila i to.
Posljednje uređivanje od jennifer_gentle : 13.08.2020. at 23:12
ni ja ga ne volimSve ostalo iznimno jako podsjeća me na Franzena, koji mi također (neka oproste njekovi štovatelji i obožavatelji) nikad nije "sjeo".
čitam Talajićev Most ponad burne rijeke, jako lijepo piše
Ostala pri Anne Tyler - Vježbe disanja (za taj je roman dobila Pulitzerovu nagradu)
Tema je slična kao u "Nekoć kad smo bili odrasli" - je li život protraćen ili nije, jesu li nam se očekivanja ispunila i ako nisu je li ispalo bolje ili gore... sve kroz priču o sredovječnom bračnom paru sasvim različitih ljudi. Maggie, glavni ženski lik, je naprosto uvjerena da se smije umiješati u svačiji život jer ima dobre namjere, što ne ispada uvijek dobro, dok suprug Ira, koji djeluje potpuno emocionalno distanciran, to trpi iako mu strašno ide na živce. Sve je još mnogo kompleksnije jer imaju dvoje djece s vlastitim životima, koje Maggie naravno nastoji popraviti. Simpatično, pomalo staromodno, ali opet uvijek aktualno.
Forka, ja sam između ostalih preporučila Vrijeme je opak igrač, meni je knjiga fenomenalna! Ali nemoj me sad pitati detalje, zaboravila sam ih
jen, Srednji spol je meni daleko najbolja Eugenidesova knjiga, radije ovu ostavi, a ss uzmi, nego da odustaneš od nje!
E da, neki dan mi je kroz ruke prošla Amelie Nothomb, Vladavina moćnih - doista se pročita u par sati i samo za razbibrigu bih je i preporučila. Morala sam guglati da se uopće sjetim točnog naslova knjige, eto koliko me se dojmila.
Angie ja se uopce ne sjecam jesam li citala vladavinu mocnih ali uvijek posudim kad vidim da je izaslo nesto novo od nje, ne mogu si pomoci. Ali ona se fakat bacila u hiperprodukciju, steta, prve knjige su mi bile puno bolje (strah i trepet )
A bracni zaplet cu svakako dovrsiti, nije toliko losa, samo ja uvijek ko dijete krecem u knjigu s nadom da ce me izbaciti iz cipela. Osim toga, moram vidjeti tko ce s kim zavrsiti
Posljednje uređivanje od jennifer_gentle : 14.08.2020. at 08:19
Nekoliko friško pročitanih:
Adam Kay: Ovo će boljeti - tajni dnevnik mlađeg liječnika
Ova knjiga me držala od prve do zadnje stranice, doslovno sam je progutala u dva dana i još se trudila da je ne čitam prebrzo. Vrlo iskren i uvjerljiv prikaz života mladih liječnika u Velikoj Britaniji. Autor je radio kao specijalizant ginekologije u britanskom zdravstvenom sustavu, a to da više ne radi kao liječnik jasno je od samog početka (uz njegov ironičan komentar: I Titanic ste gledali znajući što će biti na kraju ). Vrlo duhovita, opuštena stila kroz koji ipak sve više probija iscrpljenost i ogorčenost sustavom koji liječnike melje u žrvnju iscrpljujućeg dežuranja i prekovremenih sati.
Negdje sam pročitala komentar na ovu knjigu, da je ne bi trebale čitati žene koje tek planiraju trudnoću. Moj dojam je drukčiji. Ne bi je trebali čitati srednjoškolci koji planiraju studij medicine, a pritom nisu 200% sigurni da je medicina njihov životni poziv. Ili bi možda baš trebali?
Rumena Bužarovska: Nikuda ne idem
Još jedan neočekivan ulov u knjižnici, knjiga za koju nisam ni znala da postoji, a nisam znala jer je i ovu izdao sarajevski Buybook, pa za hrvatske književne portale i ne postoji. Uglavnom, svima koji su voljeli prve dvije njezine zbirke ("Osmica", "Moj muž"), svakako preporučujem i ovu knjigu. Sedam duljih novela koje gorko i uvjerljivo ocrtavaju posttranzicijsku Makedoniju, najviše iz pozicije žene (čak i kad je glavni lik sin povratnik iz inozemstva, ili dječak koji je s majkom upravo odselio u Ameriku). Oduševljena sam, jedna od knjiga po kojima ću pamtiti ovo ljeto.
Ondjaki: Dobar dan, drugovi
Još jedna meni nepoznata književnost - ona iz Angole. Kratak, simpatično pisan i dirljiv roman o odrastanju dječaka u Angoli krajem 20. stoljeća, gdje je vojska na ulicama, hrana se nabavlja na bonove, fotografiranje u javnosti je zabranjeno, a djeca na slobodnu temu crtaju tenkove i oružje. Usprkos tome, pripovjedač je pun dječje vedrine, neopterećen je surovom stvarnosti (može mu bit', jer očito živi u boljestojećoj obitelji ), voli svoje drugove profesore, i tuguje zbog rastanka sa školskim prijateljima po završetku škole. Jedna od onih knjiga koje veličaju radost djetinjstva, kakvo god bilo.
Super osvrt Jurice Pavicica o Olive Kitteridge, ima spoilera.
https://www.jutarnji.hr/kultura/knji...cehov-15013636
Nakon razočarenja s “Vrijeme je opak igrač” (hvala Angie na outanju nisam ni znala je li preporuka uopce bila s ovog foruma), Rosa Montero i njena knjiga Luđakinja u nama bila je melem za moju čitalačku dušu. Žanrovski teško odrediva, uglavnom autobiografska, s puno osvrta na knjige koje su joj nešto značile u životu, zapravo knjiga o čitanju i knjiga o pisanju...
Pomalo podsjeća na Millerovu “Knjige mog života”, a opet posve drugačija.
Vrlo je zanimljiv spisateljski diskurs pri čemu u tri navrata započinje ista scena s gotovo istim tekstom (najprije sam mislila da je riječ o tiskarskoj pogrešci ), koja svaki puta drugačije završi.
Ukratko: uživala sam!
Čistila sam podrum i naletjela na ovo: Rohan Candappa - Growing Old Disgracefully
https://www.amazon.co.uk/Growing-Old.../dp/0091886651
Mala, tanka knjižica, ali urnebesno zabavna.
Laura Sintija Černiauskaitė: Disanje u mramor
Na pocetku mi je bila malo konfuzna i nisam bas mogla pohvatati niti i poveznice... No, kako sam odmicala s čitanjem, polako sam zaronila u tu tešku priču, tako da sam iz nje izašla prilično zadovoljna.
Priznajem, ne volim baš mučne teme, ali ovaj roman ima dosta izraženu emotivnu komponentu, pa je na kraju rezultat te dvojakosti ispao sasvim solidan.
Evo da se i ja javim s nekoliko osvrta..
Nakon što sam na početku godine pročitala roman "Čovjek zvan Ove" koji me osvojio, odlučila sam pročitati još koje djelo švedskog pisca Fredrika Backmana.
Ovaj put sam u knjižnici posudila njegov krimić "Medvedgrad", a nakon toga i nastavak "Mi protiv vas".
Prvi dio mi se više svidio, no oba su solidna i preporučam.
Nakon toga sam otišla u knjižnicu s nekoliko preporuka upravo s ovog topica i posudila "Čitav jedan život", "Jakovljeve ljestve" i "Nomatkinju" (to je preporuka kolege s posla).
Kad sam navečer legla u krevet, nisam ni sama znala s kojom od navedene tri knjige da krenem.
Pomislila sam kako ću pročitati prvu stranicu sve tri knjige i koja mi se najviše svidi, krećem čitati tu knjigu.
I što reći..
Prva knjiga koju sam uzela u ruke bio je "Čitav jedan život", pročitah prvu stranicu pa drugu, treću, četvrtu..i tako sve do kraja iste večeri.
Nisam je mogla ispustiti iz ruku.
Ujutro sam išla na posao s podočnjacima, no ova knjižica me oduševila!!!
Koji dragulj!!
Sad čitam "Nomatkinju" Ayaan Hirsi Ali, davno sam pročitala njenu "Nevjernicu" i sjećam se da mi je bila izvrsna.
Javim dojmove kad dođem do kraja.
Robert Seethaler: Čitav jedan život
KAMI, vidim da smo otprilike u isto vrijeme čitale ovu knjigu . I ja sam ju pročitala u jednom danu (ok, na godišnjem sam , i ok, ima samo stotinjak stranica...).
Nije loša, perspektiva odrastanja negdje u Alpama i tijek života provedenog u planinama zanimljiva je, premda šturo opisana, no doista se lako čita.
Međutim, meni je jako nedostajalo emocija, kojih je knjiga u cjelini gotovo posve lišena.
Ne znam, vidjela sam poslije da su je uspoređivali sa Stonerom, ali meni je osobno, Stoner ostavio puno jači dojam.
Ja citam Plemenitog gospodina u Moskvi, odlicna mi je, mozda najbolje sto sam procitala ovo ljeto. Nisam jos zavrsila, nadam se da nece sad pred kraj nesto zeznut. Eat your heart out, Kazuo Ishiguro, sto bi on s temom ruskog plemica koji tipa 30 god zivi zatvoren u hotelu napravio, ne usudjujem se ni pomislit. Dok Kazuo vjer. misli - zanimljiva ideja, al izvedba - limunada .
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.08.2020. at 15:35
Zanimljivo, meni je upravo ta lišenost emocija prava mjera za takvu knjigu. Kao i krajolik koji opisuje (škrt i hladan). Ne pamtim da mi je ijedna knjiga toliko uspjela dočarati svu težinu života u planinskom kraju, koji se posjetiocima (turistima) čini idiličnim, ali za one koji ondje moraju proživjeti život idile nema - uspjeh je preživjeti.
Atmosferom sličan (iako sadržajno drugačija) je roman Paola Cognettija "Osam planina" (i "Divlji dječak" istog autora).
Naišla sam i ja negdje na usporedbu Seethalera sa Stonerom, ali po meni je promašena, to su dvije prilično različite knjige, kao i glavni likovi.
A, ne znam... *pazi_spojler* ono, krene lavina, on dolazi do kuće, skuži da mu je ženu zatrpalo i da je poginula i - ništa , bio sprovod, ljudi došli kondolirati, ništa, nikakva erupcija iznutra, život teče dalje, kaj sad , malo mi je to bilo... pa, ajmo reć' čudno... no, možda te život u tim surovim uvjetima doista i samoga učini surovim i naoko neosjetljivim, ne znam...
"Osam planina" nikako uloviti u knjižnici, stalno je vrebam za rezervaciju, ali uvijek je vani :/
Je, Stoner i ova knjiga su jako različite, slažem se...
Priklanjam se tanjinom tumačenju odgovora na spoiler i doživljaja. Surovost is the point, nemam pojma zašto su je usporedili sa Stonerom (a jesu, tako se marketirala), ali, zanimljivo, tko je čitavo Stonerov Butcher's Krossing naći će paralele vezano za surovost prirode i prilagodbu na nju i deromantiziranje prirode. Priroda je uvijek tu - stamena, brige nju za sve, a mi u nju svašta učitavamo. I na njoj se odvrću čitavi naši životi, a njoj je - svejedno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 27.08.2020. at 18:11
Eto, ima i nas introvertiranih vlaja koji skroz kuze to :D
Ja se ne javljam, ali ne znaci da ne citam. Na meniju mi je Atwoodina trilogija Ludi Adam, kad zavrsim i zadnji dio, napisem osvrt.
Htjela sam vam skrenuti pažnju na knjigu Nokturno za krpelja, nažalost pokojne Milene Benini.
Jedan krimić koji spaja realno i nadrealno - stvarni svijet, vampire i još nešto što vam neću otkriti - u nekom budućem vremenu na našim prostorima.
Knjiga je vedra i zabavna, lako se čita, pohvalila ju je i jedna moja prijateljica koja se zaklinjala da u životu neće pročitati bilo šta što ima veze sa SF.
Trenutno Adler-Olsena i Kucu abecede...uf, tanka je granica izmedju ludila u II. sv. ratu, jos kad se moras pretvarati da SS-ovac kako bi pokusao prezivjeti zadnje dane u ratnoj zoni...
I ove godine, Festival svjetske književnosti.
Zbog epidemije će dobar dio programa biti online ili uz prijenos na HTV3, što me upravo oduševljava ima da ove godine pratim više programa nego prošlih godina (kad su mi izgovori stalno bili "ne stignem", "nije mi danas zgodno", "moram navečer opet u grad a umorna sam" i sl. )
Detaljan program je na https://magazin.fraktura.hr/hr/program
Tereza Boučkova: Godina pijetla
U osnovi dnevnički zapisi jedne prilično nadr*ane žene, koja na 400 stranica ispisuje svoje frustracije.
Bogme je i mene isfrustrirala
koja, doduše, jest napravila plemeniti čin i posvojila dva romska dječaka, ali svojim postupcima nije napravila bogznašto da se ta djeca ne
Sorry, pobjegao mi post
Evo editirano:
Tereza Boučkova: Godina pijetla
U osnovi dnevnički zapisi jedne prilično nadr*ane žene, koja na 400 stranica ispisuje svoje frustracije.
Bogme je i mene isfrustrirala ...
Ona, doduše, jest napravila plemeniti čin i posvojila dva romska dječaka, ali svojim postupcima nije napravila bogznašto da se ta djeca otmu stigmi onih koji se opijaju, drogiraju i kradu... Dolaskom u adolescentsko doba, dogodilo se upravo ono što je i očekivala, a nisam baš osjetila napor, ni kod nje, ni kod muža joj, da se to promijeni...
Uglavnom, naporno štivo, a moglo je biti sjajno...
Dobar naslov i dobra ideja.
Prije nego sam čitala "Godinu pijetla", prije cca 2 godine, gledala sam razgovor s autoricom u sklopu neke TV-emisije (inače, Tereza Boučkova kći je disidentskog pisca Pavela Kohouta). Sjećam se da su me i taj intervju, i sama knjiga koju sam kasnije čitala, prilično uzrujali. Boučkova je u tom intervjuu djelovala vrlo smireno (nimalo nadr*ano kako možda djeluje iz knjige ), ali zapravo sam stekla dojam da nije mogla držati situaciju s djecom pod kontrolom? Fascinirala me njezina iskrenost, snaga da do te mjere ogoli vlastiti život, i nisam imala dojam da samu sebe pokušava obraniti ili zaštititi od osude okoline. Ono što sam joj ipak zamjerala je način pisanja knjige koja mi je ostavila prilično konfuzan dojam, znatno lošiji nego što je bio intervju. Kao da je u knjigu htjela natrpati sve što joj je palo na pamet, a posljedica je gubitak jasnoće misli i pripovijedanja.
Tema je zapravo vrlo teška i dan-danas, kad razmišljam o toj knjizi, ne mogu donijeti konačan zaključak ni o autorici ni o njezinim odgojnim postupcima. Vjerujem da je stvarno radila kako je bila uvjerena da je najbolje. A što je na kraju bilo uzrokom toga da joj dva posvojena sina postanu delinkventi, nemoguće je zaključiti ovako sa strane, samo čitajući njezinu knjigu. Vjerojatno bi trebalo znati i nešto više.