Dakle, Elena Ferrante: Mučna ljubav.
Njena prva knjiga, objavljena u Hrvatskoj tek krajem prošle godine.
Tema je uvijek zanimljiv odnos majke i kćeri, odrastanje u disfunkcionalnoj obitelji, tragovi, odnosno ožiljci koji ostaju...
Međutim, meni je sve to skupa bilo malo zbrkano i konfuzno i nisam se dobro osjećala čitajući je.
Sad jedva čekam uloviti ovu novu, nekako vjerujem da će mi bolje sjesti .
Meni je nevjerojatno da sam u sekundi zaboravila na Lilu i Lenu i potpuno se uživjela u Giovannino odrastanje. Wow.
Margaret Atwood - Ludi Adam trilogija (Gazela i Kosac, Godina potopa, Ludi Adam)
Šteta što Atwood nije ovo ugurala u jednu knjigu. Ovako je prerazvučeno, pogotovo zadnji dio koji sam na preskokce čitala. Čini mi se da ovdje nije odoljela svojoj ludoj mašti i da je morala staviti baš svaki detalj kojeg se sjeti u knjigu. No, dobro će doći ti detalji ako se uistinu napravi serija, kao što je najavljeno.
Uglavnom, bliska je budućnost, društvo je podijeljeno na plebeju, koja liči na najgore dijelove današnjih velegradova, i znanstvenu elitu koja živi u utvrđenim kompleksima.
Znanost je otišla toliko daleko da se meso proizvodi u laboratorijima, životinjske vrste križaju u sulude svrhe (frizurunske ovce, recimo, služe za uzgoj kose umjesto vune), mijenja dna struktura čovjeka, proizvode živa odijela koja se stope s kožom.
Jedan mladi znanstvenik ima svoju viziju svijeta (uklanjanje homo sapiensa i stvaranje nove vrste ljudi koja će biti biljojedi, pariti kao životinje, i još sto sitnica).
U svemu tome, glavni likovi su Božji vrtlari koji uzgajaju biljke na starinski način i propovijedaju dolazak Bezvodnog potopa.
Druga knjiga koja prati dvije žene nakon Bezvodnog potopa mi je bio najbolji.
Pohvaljujem fantastičan prijevod, novokovanice u engleskom su odlično prenesene u duh našeg jezika, a najbolji mi je izraz 'biti u ugaru', što bi značilo biti u depresiji, ali i u meditaciji.
Pročitala sam knjigu za koju nikad ne bih ni čula da nije bilo ovog Pavičićevog teksta. Roman se zove Nadohvat (malo neobičan naslov, ali na nekoj intuitivnoj razini mogu ga shvatiti), a napisala ga je Ena Katarina Haler.
Ne bih rekla da je roman toliko desničarski, kako ga Pavičić opisuje, ali da ima političkih zastranjivanja - ima. S tim nisam imala problema. Veći problem su mi bili skokovi naracije u vremenu, koji se ponekad čine starmalo-docirajući, a ponekad su jednostavno nemotivirani. Ali ni to nije za zamjeriti. Fascinantno je da je roman ovakvog sadržaja i opsega napisala 24-godišnja studentica.
Definitivno je najuspjeliji središnji dio romana, u kojem je glavna junakinja sluškinja obitelji ustaškog ministra u Zagrebu. Guglanjem se lako dođe do imena dotičnog ministra a meni je bilo zanimljivo što je adresa te obitelji bila u neposrednom susjedstvu moje svekrve i da, istina, sve te kuće nakon rata su nacionalizirane i u njih su se doselili neki drugi ljudi. Sad mi je jasno i zašto.
Prvi dio (odrastanje u banijskom selu) također je prilično uspješno koncipiran, moje zamjerke idu zadnjem dijelu romana koji je prerazvučen i psihološki loše motiviran (i vjerojatno iz tog dijela potječu primjedbe kritičara o revizionizmu i desničarstvu). Ali nisu to tolike zamjerke da bih knjigu proglasila lošom, naročito kad se uzme u obzir da je to debitantski roman. Neki naši iskusniji romanopisci mogu se sakriti pred studenticom bez književnog iskustva koja je tu knjigu počela pisati u dobi od 14 godina
Od književnih postupaka, primjećujem jednu posudbu iz Ante Kovačića (neću reći o čemu se radi, tko uzme čitati, možda će prepoznati to mjesto, a možda neće), i veliku, ogromnu sličnost memoarskoj prozi Theresie Moho (Marijanci). Ovo drugo ne čudi jer je riječ o opisivanju istog kraja i istog vremena.
Uglavnom - knjiga je sve samo ne dosadna. Ako je još netko uzme čitati, javite dojmove!
Samo ću napisat da sam i ja čitala Pavičićev osvrt. Al si nisam zabilježila naslov. A sad bih ipak i mogla. Iako nekako sporo čitam ua zadnje vrijeme
Bas mi se urezala ona epizoda kad im je pas umro, pa je spustala tijelo psa s balkona, pa joj je bilo lose pa se isla sminkati u kupaonu jer je mislila da ce pomoci, ali je padala u trans pa je rekla maloj da je bocka nozem kad zaspi ... ako sam dobro upamtila. To mi je bio totalni urnebes, ferrante meets danil harms
A i oni opisi seksa sa susjedom, zivotni, s mjesavinom mucnine (ferrante meets sartre) i gadjenja, a opet i neke topline.
Bas mi je ostavila dojam, bila mi je wow, nisam jos citala ovakvu knjigu. Mjesavina klisea i zanrova, totalno eklekticna, ali ne na onaj cool akademski konceptualni nacin vec bas organski prirodna
Ja sam od te knjige zapamtila vise osjecaje, nego detalje radnje - potpuni emotivni i logisticki rasap nje koja ostaje s djecom, pa vatrene osjecaje koji je prozimaju, bijes, poriv za destrukcijom, pa onda kako polako rezignira i sabire i kupi i ide u novi odnos, pa onda na kraju susret s ex muzem i blijedi osjecaji prema njemu - postao je nevazan, nema bijesa, nema ljubavi. Nekako mi je bila iskrena u tome kako to za zenu nije nimalo neat, to se partner trazi i glavinja i rusi jedan svijet (djeca su sa njom dok se on sastavlja, of kors) i cudi se jacini njenih osjecaja - kako zasto, pa on je 'samo' itd i zasto je ona bila takva. Ne znam jel stvarmo tako i reko, al tako sam zapamtila.
Posljednje uređivanje od ina33 : 06.09.2020. at 11:03
Elena Ferrante: Lažljivi život odraslih
Osjećala sam se slično kao kad sam čitala Genijalnu prijateljicu: sve je nešto čudnjikavo i neugodno, a ne možeš stati čitati. Zasad nisam oduševljena, ali nisam bila ni nakon 1. dijela tetralogije, a poslije me je pomela. Sad je glavno pitanje je li i ovo početak serijala, kao što misle mnogi koji su o knjizi dosad pisali. Sve više mislim i ja.
Da ne spoilam, dalje ću bijelo.
Karakteristični motivi za Ferrante su i dalje prisutni: Napulj - visoko i nisko, razvod, burna adolescencija, barem jedan neugodan seks, jezik - standard i dijalekt, muškarci - intelektualci i sirovine i pitanje razmišljaju li ipak svi svojim Veseljkom.
Sally Rooney - Razgovori s prijateljima
Ne znam uistinu što bih mislila o ovim romanu. Ok za čitanje, al dubine nula bodova. Ko neki ljubić, ali s intelektualnom teoretičarsko-književno-polusnobovskom ekipom kao protagonistima.
Priča prati studenticu Frances koja se upušta u aferu s 31-ogodišnjim glumcem, dok njena bivša djevojka i najbolja prijateljica Bobbi njeguje poseban odnos s njegovom suprugom fotografkinjom. Možda je to neki nihilistički manifest nove generacije (s obzirom na dob spisateljice) koja ne zna što učiniti od svog života u ovom i ovakvom društvu, pa je moje nerazumijevanje generacijsko. Evo, ne znam. Btw, najzanimljiviji su mi bili dijelovi u kojem Frances opisuje svoju bolest.
Super razgovor prevoditeljice Ane Badurine s Francescom Melandri na HRT3
Ne znam koliko pratite situaciju u Bjelorusiji, gdje se već tjednima prosvjeduje protiv Lukašenka, jedna od članica opozicije je i ovdje spominjana Svetlana Aleksievič. Protivnike se hapsi, pa su i Alexievički pokušali ući u stan maskirani ljudi (o da), nakon čega je okupila kod sebe novinare i europske diplomate
https://www.bbc.com/news/world-europe-54079337
nadam se da će izvuć živu glavu i napisat još jednu uznemirujuću knjigu
Uh, bidna žena, nema sreće geografskim koordinatama rođenja . Držim palčeve Svetlani! Kako se uglavnom pisalo o mlađim ženama, nisam skužila da i njoj rade o glavi.
ona je članica opozicijskog vijeća, zadnja koja nije uhapšena
Jenny Colgan - Knjižara na obali, jako mi se svidjelo djelo, naoko lagano štivo o ljubavi prema knjigama i slikoviti opisi ljepote netaknute prirode mjesta radnje, sa tajnom koja prožima gotovo cijeli roman, pratimo živote nekolicine glavnih likova.
Preporučam i krimiće Roberta Bryndza, čitam njegov treći roman, u svima je glavni lik inspektorica Foster koju pratimo u razrješavanju njenih slučajeva ...
Čitam istu knjigu i pitam se povremeno da li da je jednostavno vratim u knjižnicu, vidim da ju je netko već rezervirao, pa će se veseliti.
Prije toga sam odustala od "Quennie" (Candice Carty-Williams), romana koji se također vrti oko propale veze i autodestruktivnosti pripovjedačice. Očito mi takve teme ne sjedaju, pa bi mi bilo bolje da ih se okanim unaprijed
Novu Ferranticu sam rezervirala u knjižnici, mislim da sam prva na listi pa bih je mogla čak i dočekati u sljedećih mjesec dana
Joj ja sam Quennie procitala proslo ljeto i isto mi je bila dosta bezvezna, na tragu Normal People od S Rooney. Ja konacno citam Kolanovicku, a onda planiram Strout i nastavak Olive
Sent from my iPhone using Tapatalk
Pročitala sam Lažljivi život odraslih, E. Ferrante. A prije toga još nekolicinu knjiga. O nekima bi se isplatilo ovdje pisati, ali Ferrantica je sve zasjenila. Jer ovo sam štivo gotovo grozničavo gutala, samo vrteći stranice. Kao što je Jurana rekla, sve je neugodno i čudno, a ja bih rekla i ružno. Iako se nisam mogla poistovijetiti s protagonistima knjige ta je ružnoća meni bila vrlo poznata i stvarna, kao da je proživljena. Svima koji su čitali napuljsku tetralogiju, bit će poznati autoričini motivi i slike mada su oni izvanjski ponešto ublaženi, jer radnja ove knjige zbiva se nekoliko desetljeća kasnije. No moji dojmovi na tragu su 'Prijateljice'. Potpuno sam preplavljena. Svršetak knjige otvoren je za mogućnost nastavaka, a i moje je mišljenje da zadnji čin Giovannina života tek ima biti objavljen.
evo danas u Spiegelu baš o tome - europski diplomati je danima obilaze i posjećuju doma kako bi je zaštitili, tako ju se ne usude uhititi i odvesti https://www.spiegel.de/politik/ausla...vuYT3wWduLJiFo
Profil na svojoj FB stranici objavljuje da je u prvih 8 dana prodaje rasprodana cijela prva naklada Lažljivog života odraslih
novo izdanje je u tisku, sljedeći tjedan u knjižarama
pročitala sam
Eugen Ruge - Kad svjetlost nestaje
Autor kaže (na koricama): Želio sam zgrabiti svoje uspomene i život koji sam tamo proveo (u Istočnoj Njemačkoj), jer taj život je moj život. Ovo je moja povijest. Ovo je moj identitet.
Sjajan roman, prati četiri generacije obitelji Umnitzer-Powileit. Radnja šara, od dvadesetih godina prošlog stoljeća u Meksiku, kamo su pred Hitlerom izbjegli komunisti Charlotte i Wilhelm, pa Istočna Njemačka 50-ih, 60-ih, 70-godina, njihov sin (odnosno njezin, Charlottin) Kurt Umnitzer i njegova žena Irina koju je doveo nakon povratka iz gulaga u Sibiru, njihov sin Alexander (autorov alter ego?), pa sve do kasnih osamdesetih i vremena prije pada Zida ...
Odlično!
Julijana Adamović - Divlje guske
Jesam već rekla da volim domaće autore? Priča ispričana iz usta djeteta, tj dvije sestre, jednostavno i dječje, okrutno i bez spekuliranja, jer djeca kažu (pripovjedaju) onako kako jest. Međusobni odnos majke i oca, majke i njezine svekrve (očeve pomajke), djevojčice između te dvije žene koje ih vole, ali se međusobno ne podnose, strah, napuštanje, netrpeljivost prema drugima i "tuđima" ...
Francesca Melandri - Eva spava
Zanimljivo, lijepo napisano. Volim knjige iz kojih mogu nešto naučiti, Eva me naučila malo više o južnom Tirolu i njegovoj povijesti
Maya Angelou - Znam zašto ptica u kavezu pjeva
Prva njezina autobiografska knjiga, počinje šokantnim prizorom dvoje djece od 3 i 4 godine koje je otac same stavio na vlak u Kaliforniji i poslao ih baki u Arizonu. Život u malom gradiću Stampsu, baka koja je vlasnica malog dućana i cijenjena u crnačkoj zajednici, težak život 30-ih godina prošlog stoljeća, segregacija u takvom obujmu da mnoga crnačka djeca nisu uopće znala kako izgledaju bjelci ...
sad čitam Saramaga i njegov Ogled o sljepoći
baš prigodno današnjim covid vremenima ...
I ja sam pročitala Lažljivi život odraslih
i slažem se sa dosta dojmova, iako me nije tako oduševila kao Genijalna prijateljica
nemoguće ih je ne uspoređivati jer kako je već spomenuto, ima dosta zajedničkih motiva
ali nekako ovdje mi je puno teže shvatiti većinu likova i njihovu motivaciju, koja mi je u tetralogiji uvijek bila puno jasnija za gotovo sve likove
Pročitala sam Berlin, Jasona Lutesa, impozantan i dojmljiv grafički roman o Weimarskoj republici. Pripovjedač i crtač precizno opisuje sve društvene slojeve, prikazujući rastrzanost međuratne njemačke socijalne i političke scene. Priču gradi redajući epizode o likovima, a neke od njih povezuje samo Berlin. Čitateljevu pozornost povlači amo-tamo po njegovim kvartovima, ulicama, noćnim klubovima, javnim i tajnim. Na mjesta gdje je proklijalo sjeme jedne od najmračnijih ideologija moderne Europe.
Lijep i važan strip!
Aj' da i ja jednom budem u trendu , inače uvijek kasnim s čitanjem popularnih uspješnica, al' ovog puta sam se opskrbila na vrijeme .
Dakle, Elena Ferrante: Lažljivi život odraslih.
Neosporna je činjenica da žena zna kako pisati i time osvojiti cijeli svijet.
Kad počnete, ne možete se zaustaviti...
Da, ovaj roman je totalno na tragu tetralogije, i da, sigurna sam da traži (barem jedan) nastavak.
Ali, opet se ne mogu oteti dojmu da stalno balansira na rubu "ozbiljne" literature (što god to značilo), s opasnošću da sklizne u banalno...
Slažem se s tang da su likovi u Prijateljici bili puno bolje iznijansirani, a i cjelokupna atmosfera tetralogije mi je puno bolje "sjela"...
A što se tiče narukvice , o tome ćemo kad svi pročitate ...
I ja procitala ferranticu.Ja sam jako zadovoljna, ne znam bi li uopce usporedjivala s tetralogijom koja je po svojoj prirodi i formatu monumentalnija. Ono sto se meni kod ferrantice svidja (ne znam je li na tragu onog sto je Forka napisala da nijansira izmedju ozbiljog i banalnog) da mi pruza potpuni i nepatvoreni uzitak citanja, kao kad sam bila dijete, kad nisi mogao odloziti knjigu pa si citao hodajuci po kuci (kao sto moj sin danas radi).
Postoje izvrsne knjige koje opet ne citam na taj nacin, ona me bas uvuce.
Svidja mi se njen glas, mislim da je iskren i nema potrebu zavoditi citatelja. Ja nisam bas od neke simbolike i tumacenja pa mi je to najbitnije, da me glas autora ne iritira.
Bavi se istim temama, dualizmima duh-tijelo, vulgarnost-ugladjenost, obrazovanost-neobrazovanost, i po mom sudu u toj epskoj kozmickoj :D borbi je sukus price, cini se da ce pobijediti malo jedno, malo drugo, i odrastanje kao cin prijvacanja koegzistencije ta dva pola
Voljela bih da im nastavak
I slažem se s jen_gen, ja također jako cijenim kad knjigu ne mogu ispustiti iz ruku, baš volim taj osjećaj kad knjigu moram ponijeti i u auto, iako ću voziti, iako se odmah vraćam kući.
Čitam puno, ali ne vjerujem da više od jednom godišnje naiđem na takve knjige, zato sam im spremna svašta oprostiti.
Jojo Moyes: Tu sam pred tobom
https://dvaboema.com/2019/07/16/rece...om-jojo-moyes/
Nisam još dovršila. Kako je počelo, pomislila sam da je ljubić, aliiii to je ipak jedna druga razina - empatija, život s invalidnošću i pravo na odluku o vlastitom životu/smrti.
Pročitala i ja novu Ferrante, i to sam je dočekala u knjižnici u ekspresnom roku
Eh sad, dojmovi... negdje prva polovica knjige me oduševljavala. Koja je to psihologija, kako je sve motivirano, kako uvjerljiv prikaz djevojačkog burnog odrastanja, pa sve to ukomponirano u Napulj gotovo kao s karte (u jednom trenu sam otvorila Google maps i tražila ulice koje se spominju, pratila put od jednog rajona do drugog )
Ali onda je došao dio koji mi je usporio čitanje. I to je bio ovaj dio na koji je, rekla bih, i Forka mislila s ovim komentarom:
I već bih rekla da sam razočarana, da nije bilo obrata na kraju koji mi je izmamio ironični osmijeh. Stvarno ne bi bilo iluzorno očekivati nastavak, ali, nakon tetralogije, pitam se hoće li nastavak u ovom smislu biti na jednakoj razini. Čini mi se da bi se mogla početi ponavljati. Korištenje istih motiva ponekad je dobro jer je prepoznatljivo, ali može biti i uteg oko autorovog imena.
Zato bih čak i radije da ostane sve na ovom jednom romanu - opis sazrijevanja djevojčice u djevojku izvanredan je (i bolji nego u tetralogiji), a sve ostalo smo već imali prilike pročitati...
(narukvica mi je bila motiv viška )
Jurica Pavičić: Prometejev sin
Ovoj knjizi sam se veselila skoro kao Ferrantici, i iz istog razloga, jer me knjiga povezana s ovom prije nekog vremena oduševila, a radi se o Crvenoj vodi. Prometejev sin je isto dobra knjiga, ali nije Crvena voda. Nije onako temeljita ni duboka. Sam je Pavičić napisao da je to proširenje jedne njegove pripovijetke, a da je nastala i paralelno uz neki srodni scenarij.
Nije mi je bio problem čitati, lako i brzo to ide, ali mi žao zbog površnosti i propuštene prilike za još jedno briljantno djelo.
Inače ima i tipfelera, i lektorskih propusta, kao da im se žurilo objaviti, a par puta se potvrdilo koliko je pisac gradsko dite i koliko mu je otočki krajolik zapravo stran. Npr. glavni lik kao dijete provodi ljeta na Škoju i onda bere kupine i maginje. A maginje zriju u studenom/prosincu
Teško da je ovo neki bitan element za roman, ali kod mene je postiglo da me je izbacilo iz atmosfere i da se slika dječaka u gustišu rasprši jer ne mogu istovremeno vidjeti kupinu i maginju zrelu.
Posljednje uređivanje od Jurana : 16.09.2020. at 09:51