Pročitala i ja novu Ferrante, i to sam je dočekala u knjižnici u ekspresnom roku
Eh sad, dojmovi... negdje prva polovica knjige me oduševljavala. Koja je to psihologija, kako je sve motivirano, kako uvjerljiv prikaz djevojačkog burnog odrastanja, pa sve to ukomponirano u Napulj gotovo kao s karte (u jednom trenu sam otvorila Google maps i tražila ulice koje se spominju, pratila put od jednog rajona do drugog)
Ali onda je došao dio koji mi je usporio čitanje. I to je bio ovaj dio na koji je, rekla bih, i Forka mislila s ovim komentarom:
I već bih rekla da sam razočarana, da nije bilo obrata na kraju koji mi je izmamio ironični osmijeh. Stvarno ne bi bilo iluzorno očekivati nastavak, ali, nakon tetralogije, pitam se hoće li nastavak u ovom smislu biti na jednakoj razini. Čini mi se da bi se mogla početi ponavljati. Korištenje istih motiva ponekad je dobro jer je prepoznatljivo, ali može biti i uteg oko autorovog imena.Forka prvotno napisa
Zato bih čak i radije da ostane sve na ovom jednom romanu - opis sazrijevanja djevojčice u djevojku izvanredan je (i bolji nego u tetralogiji), a sve ostalo smo već imali prilike pročitati...
(narukvica mi je bila motiv viška
 |
|||
