Da, dobar je tekst, al' žao mi je što serija nije "na visini"![]()
Da, dobar je tekst, al' žao mi je što serija nije "na visini"![]()
Gledala si pa si to zaključila, ili ti je žao što se Pavičiću nije svidjela?
Jučer sam pogledala prvu epizodu i, iako imam nekih zamjerki (najviše upada u oči ova scenaristička, koju i Pavičić spominje, plus još neke sitnije), u cjelini mi se sviđa ono što sam vidjela. Atmosfera je dobro pogođena, kao i prelijevanje vremena radnje iz sadašnjosti u prošlost. Glumački mi se jako svidjela (osim izbora jednog glumca, ali to ću još procijeniti do kraja serije, možda i promijenim mišljenje).
Šteta što se u seriji više ne čuje euskera, ali pretpostavljam da je to bilo tehnički teško provedivo.
U svakom slučaju, namjeravam pratiti i dalje. Ja volim ekranizaciječak i ako nisu savršene (a nijedna nije), zabavlja me uspoređivati i tražiti specifičnosti knjige vs. filma. Naravno, uvijek je bolje najprije pročitati knjigu, ali nije uvjet. Još se sjećam kako sam 1992. slučajno na TV vidjela francusku verziju "Jadnika" iz 1958., oduševila se filmom i nakon toga progutala cijelu knjigu u tri dana
dugo vremena mi je taj roman bio među najboljim knjigama koje sam ikad pročitala. A zapravo je film potaknuo čitanje knjige.
Proivela sam vikend u Baskiji i nisam čula euskeru. Tada me to jako jako iznenadilo. Iako su natpisi dvojezični, svi govore kastiljski.
Naletjela sam na udrugu za očuvanje jezika i kupila par suvenira s natpisima - i naravno, niš nisam kupila sebi i sad mi je žao ko psu. Nadam se da ću se kad tad tamo vratiti
Ma jesu, objektivne su, ne kažem ja da nema pravo.
Ali ovako napisano zvuči gore nego što jest - mislim da serija ipak nije tako loša![]()
Jedini detalj koji mi je stvarno smetao je izbor glumca za ulogu najmlađeg sina u obitelji Joxiana i Miren (Gorka) - u knjizi je on adolescent, praktički još dječarac (dosta mlađi od brata i sestre), a na filmu je mrga koji fizički izgleda kao brat-blizanac Joxe Mariapa u kombinaciji s još dječačkim replikama koje izgovara, ostavljao je dojam malo zaostalog u razvoju
![]()
Madeline Miller: Ahilejeva pjesma
Hvala anamar na preporuci jer inače ovu knjigu ne bih uzela jer me ne zanima grčka mitologija i slabo je poznajem. Zapravo, sad bih trebala reći da sam je slabo poznavala jer nakon ove dvije knjige imam dojam da sam sasvim dobro informirana, a da se nisam osjećala poučavanom, nego sam se jako zabavila. Ahilejeva pjesma je prvi roman autorice i, iako ima ponekih malih slabosti, vrlo je uspješan debi. Zanimljivo je, emotivno, glatko prenosi poruke koje želi prenijeti. Književnica je knjigu pisala deset godina jer je, nakon što ju je već završila u prvoj inačici, napisala posve iznova jer je tek tad pronašla Patroklov glas. Moja jedina zamjerka je baš u tome, što nisam imala dojam da je to glas muškarca, stalno sam imala dojam da je Patroklo - pripovjedačica. Zato je onako i rasturila u Kirki.
Madeline Miller: Kirka
Kirka je odličan, zreo roman, bez slabosti. Svaka čast Miller kako je od mitološkog lika i likova stvorila pravi suvremeni, zamalo realističan roman s psihološkim proživljavanjima. Čak mi je u dijelu kad Kirka postane majka malo probudila PTSP jer sam imala dojam kao da opisuje moje rano roditeljstvo. Kažu da je Kirka feministički tekst, ali ja to nisam primjećivala jer valjda više i ne čitam drugačije. Preporučujem i onima koje ne zanima Stara Grčka jer nije ni mene, prije.
Nisam našla da se o ovim romanima pisalo na temi/temama, je li tko čitao?