Žvačem već neko vrijeme knjigu Daniela Mendelsohna Izgubljeni - potraga za šestero od šest milijuna.

Tematika me zaista zanimala, tim više što ovo nije još jedna knjiga o Holokaustu, već rasplitanje zamršenih obiteljskih veza, traganje za uspomenama na izgubljen dio obitelji, pri čemu je autor putovao na sve strane, istraživao, kontaktirao preživjele sugrađane njegova djeda iz gradića Bolechowa, koji je nekad bio dio Austro-Ugarske, pa Poljske, da bi na kraju završio kao dio Ukrajine.

Međutim, knjiga je razvučena i prepuna digresija. Te digresije sigurno tu nisu zbog nespretnosti ili neznanja - autor i sam s divljenjem spominje pripovijedanja vlastitog djeda i njegovu tehniku držanja pažnje slušateljima. Znam koji je to princip pripovijedanja jer sam se u životu naslušala sličnih priča i ne dijelim autorovo oduševljenje. U ovakvoj knjizi, rezultat je taj da sam negdje na polovici izgubila volju, sad je još čitam samo da dođem do kraja (a knjiga ima 600-njak stranica).
Šteta, jer je u sažetijoj knjizi (koja je i opet mogla ostati opsežna) mogao dati više.