O, hvala, volim takve knjige, a nije preblizu kao knjiga Oktobarsko dijete - ne znam je li bih to mogla čitati, Sjeverna Koreja mi je kao i Švedska - ipak nešto dalje od mog osobnog iskustva, pa time i probavljivije.
Iako, na temu manične depresije, čitalam sam za mene dvije izvrsne - Božanska dječica od Tatjane Gromače i Ništa se ne oprie noći od Daphne de Vigan. Možda u nekom "sadomazo tripu" nanižem onda i Bostrom Knausgard, nikad ne reci nikad. Bude to za mene ipak neke i utjehe - ono... nisam sama s takvim iskustvom u obitelji. Jedino te ti koji su slično prošli zapravo shvaćaju, doktori ne, ostali ne. Doduše, ove 2 su priče iz perspektive člana obitelji, nisam još čitala neku iz perspektive pacijenta, i zapravo... to nisam sigurna želim li ili ne jer mislim da bih se u glavi svađala s njom i mislila "a kako je bilo tvojima" i stalno tako. Angie, koliko u Oktobarskom djetetu ima baš perspektive psihičke bolesti.. u postotku?
Tanja, hvala na korekciji za predstavu - jednog dana kad prestanu ovolike brojke , ili, jednog bližeg dana , kad i HNK otvori online gledanje stila Torjančevog kazališta, "bacim oko" i na tu predstavu.