Prvo će pogledati koliko ima stranica i reći No chanceJurana prvotno napisa
Dobro će ti doći sinovima za lektiru na engleskom
 |
|||
|
|
|||
Prvo će pogledati koliko ima stranica i reći No chanceDobro će ti doći sinovima za lektiru na engleskom
Lora Tomaš: Slani mrak
Zadnjih godina primjećujem popularnost "otočkih" tema i knjiga, što može ukazivati na neke trendove u društvu. U svakom slučaju, knjiga "Slani mrak" nije još jedna idealizirana priča o neimenovanom jadranskom otoku kao utočištu od gradske buke i mjestu sjedinjenja s prirodom, već gotovo dokumentaristički prikaz otočkih svakodnevica i stalnih stanovnika, najčešće staraca, koji su svoje bolje dane proživjeli u raznim životnim okolnostima.
Ne radi se o samo jednom otoku, to je odmah jasno, autorica je i sama u više navrata rekla kako je obilazila razne manje jadranske otoke (izbjegavajući velike otoke s gradskim sredinama, kao što su Brač, Hvar, Korčula). Zabavljalo me kad bih tu i tamo prepoznala o kojem se otoku radi (jedan od njih prepoznatljiv je po karakterističnom grafitu, vjerojatno jedinstvenom na Jadranu
Nakon prvog čitanja, imam poriv da knjigu odmah pročitam još jednom.
Hvala na ovome, mislim da mi je ovo rješenje za poklon osobi koja će ovo pročitati s guštom, a ni ja je neću preskočiti.Lora Tomaš: Slani mrak
Zadnjih godina primjećujem popularnost "otočkih" tema i knjiga, što može ukazivati na neke trendove u društvu. U svakom slučaju, knjiga "Slani mrak" nije još jedna idealizirana priča o neimenovanom jadranskom otoku kao utočištu od gradske buke i mjestu sjedinjenja s prirodom, već gotovo dokumentaristički prikaz otočkih svakodnevica i stalnih stanovnika, najčešće staraca, koji su svoje bolje dane proživjeli u raznim životnim okolnostima.
Ne radi se o samo jednom otoku, to je odmah jasno, autorica je i sama u više navrata rekla kako je obilazila razne manje jadranske otoke (izbjegavajući velike otoke s gradskim sredinama, kao što su Brač, Hvar, Korčula). Zabavljalo me kad bih tu i tamo prepoznala o kojem se otoku radi (jedan od njih prepoznatljiv je po karakterističnom grafitu, vjerojatno jedinstvenom na Jadranu
Nakon prvog čitanja, imam poriv da knjigu odmah pročitam još jednom.
Lora Tomaš: Slani mrak
Zadnjih godina primjećujem popularnost "otočkih" tema i knjiga, što može ukazivati na neke trendove u društvu. U svakom slučaju, knjiga "Slani mrak" nije još jedna idealizirana priča o neimenovanom jadranskom otoku kao utočištu od gradske buke i mjestu sjedinjenja s prirodom, već gotovo dokumentaristički prikaz otočkih svakodnevica i stalnih stanovnika, najčešće staraca, koji su svoje bolje dane proživjeli u raznim životnim okolnostima.
Ne radi se o samo jednom otoku, to je odmah jasno, autorica je i sama u više navrata rekla kako je obilazila razne manje jadranske otoke (izbjegavajući velike otoke s gradskim sredinama, kao što su Brač, Hvar, Korčula). Zabavljalo me kad bih tu i tamo prepoznala o kojem se otoku radi (jedan od njih prepoznatljiv je po karakterističnom grafitu, vjerojatno jedinstvenom na Jadranu
Nakon prvog čitanja, imam poriv da knjigu odmah pročitam još jednom.
Aaaaa, to je nešto za mene, tnx
Za ljubitelje krimića:
Cara Hunter: Izbliza https://knjiskimoljac.blog/2019/11/3...5-cara-hunter/
hvala na ovome
Obrazovanu, Tare Westover čitala sam ne ispuštajući knjigu iz ruku. U pitanju su memoari, životna priča autorice koja je odgajana izrazito nekonvencionalno, u mnogočlanoj mormonskoj obitelji doomersa i preppersa, koji ne vjeruju u suvremenu medicinu, u ruralnom Idahu. Život je u ovom slučaju ispisao nevjerojatnu priču o granicama ljubavi, hrabrosti, snazi instinkta preživljavanja i ponajviše o beskonačnim mogućnostima ljudskoga uma. Ujedno je to knjiga koja iznova pokazuje koliko je snažna veza između obrazovanja i emancipacije. U vremenima kada je teže nego ikada razlikovati istinu od laži, informaciju od dezinformacije, smatram da je kvalitetno obrazovanje jedini mogući put u borbi protiv zadrtosti, a učenje i kritičko mišljenje time postaju najvažnije teme današnjice. Ako već niste, svakako ovu knjigu uvrstite na svoje popise!
ja čekam daljnji rasplet tog slučaja i pitam se može li i hoće li Westover pisati išta nakon ovogahvala na ovome
Obrazovanu, Tare Westover čitala sam ne ispuštajući knjigu iz ruku. U pitanju su memoari, životna priča autorice koja je odgajana izrazito nekonvencionalno, u mnogočlanoj mormonskoj obitelji doomersa i preppersa, koji ne vjeruju u suvremenu medicinu, u ruralnom Idahu. Život je u ovom slučaju ispisao nevjerojatnu priču o granicama ljubavi, hrabrosti, snazi instinkta preživljavanja i ponajviše o beskonačnim mogućnostima ljudskoga uma. Ujedno je to knjiga koja iznova pokazuje koliko je snažna veza između obrazovanja i emancipacije. U vremenima kada je teže nego ikada razlikovati istinu od laži, informaciju od dezinformacije, smatram da je kvalitetno obrazovanje jedini mogući put u borbi protiv zadrtosti, a učenje i kritičko mišljenje time postaju najvažnije teme današnjice. Ako već niste, svakako ovu knjigu uvrstite na svoje popise!
meni se kod te knjige svidjelo to što ne upada u patos (iako je prilika napretek), ali isto tako nemam dojam da je došlo do razrješenja/raspleta; nekako mi se čini da su odnosi s njenom obitelji daleko do gotovih, ne samo zbog nedostatka kontakta nego više zbog nedostatka emotivnog klimaksa - barem je takav moj dojam. Što je sve skupa zapravo vrlo životno i mislim da se u životu često dogodi upravo tako da ostanemo bez zadovoljavajućeg raspleta.
Inače, zaista je fascinantna priča.
Izostanak patetike meni se zapravo odlično uklopio u psihološki profil ne samo glavne protagonistice već i ukupnog načina njihova života, gdje je sve u Božjim rukama, a otac je poput malog kućnog Boga, majci koja je tu negdje, ali zapravo nije prisutna, do nehajnosti prema sigurnosti, zdravlju. Tu nema mjesta za patos, samo Božja volja i puko preživljavanje.
Inače gledala sam njeno gostovanje kod Oprah, zapravo intervju koji traje više od sat vremena i Westover je i tu bila staložena, bez naznake samosažaljevanja ili optužujućeg tona je govorila o svemu. Čak mi je ostavila dojam 'odvojenosti' od svoje priče i od emocija. Kao da je napisavši knjigu sve otpustila od sebe, pa šta bude. Ali da, i mene kopka taj kraj. Uostalom zato sam i tražila njene intervjue u nadi da ću doznati nešto.
Imam još preporuka, ovaj put za strip, Marjane Satrapi - Vezenje, koji bi slobodno mogao biti dodatak njenom velikom ostvarenju Perzepolisu. Bar meni, Vezenje rezonira istim osjećajima kao veliki prethodnik, iako je u usporedbi s njim riječ tek o epizodi. Strip je kratak, ali je i nabijen osjećajima i ženskom snagom. I Satrapi kao Westover stvara bez patetike, jednostavno i pitko. I šteta je propustiti bilo što iz njena pera.
Filmski klub, Davida Gilmoura (ne muzičara) mi je bilo baš zabavno i ugodno iskustvo. Sličnosti sa Westover ovdje nema, ako se ne uzme u obzir nekonvencionalni pristup odgoju. U nas bi takav pristup sigurno naišao na osuđivanje. Riječ je o lakom i pitkom štivu, a uz knjigu ide i popis dobrih (starijih) filmova.
Napuklina, Ragnara Jonassona Mada ondje nisam nikada bila, Island mi se čini kao raj na zemlji sa svojom kulturom čitanja i odnosnom prema kulturi uopće. Zato volim čitati knjige islandskih autora i one koje govore o Islandu. A ovaj put je još i krimić u pitanju, treći u seriji, po meni i najbolji. Zanimljivo - gradić u kojem se odvija radnja, na sjeveru otoka završi u karanteni (!), pa policajac kojega pratimo od početka serijala uhvati vremena pozabaviti se starim slučajem, navodnog samoubojstva.
Usprkos izostanku Interlibera ove godine, sjetila sam se izdavačke kuće Mala zvona (koja čak i nije sudjelovala u onom web-projektu Knjiga svima i svuda) i otkrila da imaju knjižaru u mojem susjedstvu. Pa sam se počastila najnovijom njihovom knjigom iz biblioteke U prvom licu - koja objavljuje uglavnom biografske i autobiografske zapise. Radi se o biografskim bilješkama o Beethovenu, skladatelju kojeg posebno volim. Nekad davno (u srednjoj školi) sam se i više bavila ovakvim tipom literature, a ova knjiga mi je bila pravi užitak, čitala sam je polako, prisjećala se nekih drugih podataka koje pamtim od ranije, uspoređivala spomenute taktove u partiturama, i tako... ovo mi je bilo čitanje za odmor od teže literature. Na kraju mi je bilo žao što knjiga nije opširnija.
Subotnje štivo: što voli čitati Elena Ferrantehttps://www.theguardian.com/books/20...female-authors
Ajme super, bas ti hvala Jurana!
Sent from my iPhone using Tapatalk
Golnaz Hashemzadeh Bonde: To smo bili mi opisuje život Iranke izbjegle u Švedsku, koja obolijeva i sjeća se svog života. Poglavlja su kratka, izmjenjuju se sadašnjost i prošlost, priče o životu u Iranu prije revolucije, sa životom imigrantice u Švedskoj. Osjećaj krivnje je jak, puno je tragičnih događaja u njenom životu, al je knjiga, barem meni, bila ugodna za čitat.
Kako su dojmovi subjektivni... čitala sam tu knjigu ljetos, dojam o knjizi mi je bio dobar, ali knjiga mi je bila mučna za čitanje
Mislim da znam i zašto - jako neugodno me se dojmila razlika između Nahidinih misli (prisjećanja, unutarnji monolozi) i njezinog ophođenja s drugim ljudima, koje je bilo prilično grubo (čak i prema vlastitoj kćeri). U svakom slučaju, psihološki interesantan roman.
Super joj je lista, puno se knjiga i ovdje spominjalo
Timothy Snyder "O tiraniji"
obavezno štivo za sve koji žele kritički promišljati svijet u kojem živimo.
Hvala na podsjećanju, ovo bih mogla mlađem sinu nabaviti. Stariji ju je koristio u gimnaziji kad su pisali neki esej iz etike. Mlađi tada još nije bio zainteresiran, ali sad su se stvari promijenile.
novi roman Zorana Ferića, Putujuće kazalište
jedva čekam!
intervju s autorom
Jurica Pavičić o romanu
Hvala, ovo je isto nešto za Audible za mene! Slušam na Audibleu (prevedena je i nudila se po popustima u sklopu Interliber paketa sad) Ten Lessons for a Post-Pandemic World od Fareeda Zakarie, meni odlična, preporučam.
Drage moje, evo da se malo i ja javim..
Prije svega želim reći svima koji ovdje pišu veliko hvala jer mi je ovo mjesto izvrstan izvor preporuka koje me do sad nisu razočarale..
Od posljednjeg puta kad sam se ovdje javila, pročitala sam nezaobilaznu Ferrante i "Lažljiv život odraslih" i ne mogu reći da mi se nije svidjela, je, ali manje od tetralogije. Radnja lošija, likovi me se nisu posebno dojmili, ali da žena zna pisati to je neupitno. Iskreno, išla mi je na živce ta nekakva prenaglašena seksualnost glavnih likova u preranoj dobi, svatko se o svakoga trlja, curice liježu u krevet i istražuju međusobno jedna drugu ono s devet, deset godina...No, kako god bilo, brzo sam je pročitala i nije da mi nije zanimljiva..
Također, mislim da i prevoditeljica Ana Badurina ovdje radi izvrstan posao. Trenutno čitam "Osam planina" Paola Cognettija i kad sam vidjela da ju je prevela ista prevoditeljica, baš sam bila sretna. I nisam se prevarila..
Pri kraju sam "Osam planina" i baš mi se sviđa, jedva čekam večer da vidim kako će završiti. Budući da i sama volim planinariti i zaljubljenica sam u planine, baš mi paše čitati ovakvo štivo i zamišljati pejzaže koji se spominju u knjizi.
Pročitala sam i Stonera, izvrsna knjiga, tako pitka, nema nekih velikih prevrata, a opet- pročitala sam je u mahu.
Pročitala i "Posljednju ljubav babe Dunje", također interesantna knjiga, bilo mi je zanimljivo čitati o povratku ljudi u svoje rodno selo nakon černobilske katastrofe...
Sad moram malo proći ovim topicom unatrag da vidim kaj bih mogla slijedeće posuditi..
Knjižničar mi je pri zadnjeg odlasku u knjižnicu spomenuo Cognettijevu "Sofija se uvijek odijeva u crno" pa možda uzmem nju..
Evo, ja sam upravo pročitala Osam planina, Paola Cognettija.
Lijepa knjiga, posvećena prirodi, planinama, negradskom životu, s možda malo previše krajobraznih opisa, ali opet, s dojmljivom konačnom porukom.
Sve u svemu okej, osim što mi se stalno činilo da sam tu knjigu već pročitala.
A nisam.
Forka, čitale smo u isto vrijeme istu knjigu.
Ja sam je sinoć dovršila, baš mi je sjela i nije mi bilo previše krajobraznih opisa, uživala sam u njima..
Meni su te dvije Cognettijeve knjige (Osam planina i Divlji dječak) među najljepšim knjigama pročitanim u zadnjih par godina. Čitanje za odmor i introspekciju, uživancija.
Baš bih im se mogla vratiti - to su knjige koje sam bez puno premišljanja kupila čim su objavljene, da imam vlastite.
tanja, odmah bilježim i Divljeg dječaka na popis preporuka..
Posljednje uređivanje od KAMI : 24.11.2020. at 12:13
Ulla-Lena Lundberg: Led
Odmah da napomenem, opis knjige na gornjem linku (od izdavača) navodi na krivi zaključak. Bar je mene naveo na neka drugačija očekivanja.
Uglavnom, prve 2/3 knjige bilo mi je ok, ali ništa posebno, čak i pomalo dosadno. A onda, kad sam već mislila da je to - to i da ću sad samo pročitati tu knjigu do kraja, događa se potres (ne doslovno!), a naslov dobiva neko zlokobno značenje. I bila sam lagano u šoku, ali tako se i u životu dešava - sve naoko klizi po nekoj svakodnevici, a onda se desi nešto što sve okrene naglavce.
Ne znam bih li je preporučila. Nekom bi se usporen tempo pripovijedanja i opisi "baltičke pastorale" mogli učiniti pretjeranim i zamornim - meni nisu bili, ali nisu me ni nešto posebno očarali. Većina likova - osim pastora i njegove obitelji - činili su mi se i djetinje naivnima. Ali kad sagledam knjigu u cjelini, može je se shvatiti kao jako dobru alegoriju.
Evo, ovo mi se recimo čini idealnom knjigom za slobodnu lektiru u srednjoj školibila bi zahvalno djelo za analizu i diskusiju. I nema ništa prosto, nasilno ili neprimjereno tinejdžerima. Osim što njihova moć koncentracije, narušena elektronikom i instant-porukama, vjerojatno ne bi izdržala do točke preokreta radnje u knjizi
Meni zvuči baš primamljivo
Ulla-Lena Lundberg: Led
Odmah da napomenem, opis knjige na gornjem linku (od izdavača) navodi na krivi zaključak. Bar je mene naveo na neka drugačija očekivanja.
Uglavnom, prve 2/3 knjige bilo mi je ok, ali ništa posebno, čak i pomalo dosadno. A onda, kad sam već mislila da je to - to i da ću sad samo pročitati tu knjigu do kraja, događa se potres (ne doslovno!), a naslov dobiva neko zlokobno značenje. I bila sam lagano u šoku, ali tako se i u životu dešava - sve naoko klizi po nekoj svakodnevici, a onda se desi nešto što sve okrene naglavce.
Ne znam bih li je preporučila. Nekom bi se usporen tempo pripovijedanja i opisi "baltičke pastorale" mogli učiniti pretjeranim i zamornim - meni nisu bili, ali nisu me ni nešto posebno očarali. Većina likova - osim pastora i njegove obitelji - činili su mi se i djetinje naivnima. Ali kad sagledam knjigu u cjelini, može je se shvatiti kao jako dobru alegoriju.
Evo, ovo mi se recimo čini idealnom knjigom za slobodnu lektiru u srednjoj školi
Ja uzela knjigu zbog "baltičke pastorale", a odmah sam si ubilježila i ove s planinama. Fali mi jako ZFF i gledanje "spaljenih" islandskih pejzaža s jednom frendicom - nas 2 u toplome, obe Dalmošice, dobro ugrijane, a vani vijavica i neki spori kadrovi, tipa par min feels like 10 vije vjetar, prikazuje neko stablo... pa je ova knjiga bila Ersatz. Privukla me naslovnica, ajde... dobro da smanjim očekivanja - onda mi sigurno neće bit loše kad već startam s malim očekivanjima
Ova knjiga je veliki hit u našoj knjižnici - već mjesecima je ne mogu uhvatiti jer je stalno vani.
pročitala sam prvih 20-ak stranica, i stala, nikako se natjerati, ne znam, nije me povukla za daljeBronja Žakelj: Bijelo se pere na devedeset
Iznimno potresna autobiografska priča, ono, imate grč u želucu i plače vam se dok se vozite u tramvaju i čitate...
A opet, toliko dobro napisana, da je ne možete ispustiti iz ruku.
Divne su reminiscencije na odrastanje u vrijeme sedamdesetih i osamdesetih, ima i duhovitih trenutaka, ali knjigom dominiraju teške note, odmah upozoravam...
i morala sam ju vratiti u knjižnicu. možda jednostavno nije bio dobar trenutak. možda ju uzmem nekad poslije
Sad sam posudila novu Bodrožić, Sinovi, kćeri
al i to vidim da je neka depra
nemam živaca za takve teme trenutno
Početkom ove godine pročitala sam tada upravo objavljen roman češke autorice Alene Mornštajnove, "Hana".
Nedavno je kod istog izdavača (Hena com) objavljen još jedan njezin roman, Tihe godine.
Kome se svidjela Hana, neka pročita i Tihe godine. Možda nije tako eksplozivna i potresna kao Hana, nema one općeljudske teme kao što je Holokaust, ali autoričin prepoznatljiv ugodan i smiren stil pisanja je dovoljna garancija. Radi se o kompliciranim obiteljskim odnosima u jednoj maloj i nesretnoj obitelji, ispripovijedana naizmjence iz perspektive kćeri i oca. Kćerina perspektiva bila mi je draža, uvjerljivija i psihološki zanimljivija - otac je malko previše tipiziran lik, i dijelovi fabule iz njegovih poglavlja su mi bili malo previše predvidivi. Ali u cjelini, dobar roman, i bilo mi je žao što je završio na dijelu kad bih ga s velikim zanimanjem nastavila čitati dalje.
Arundhati Roy - Ministarstvo potpune sreće
Potpisujem Angie.
Knjiga je vrhunski napisana, pa se početni problem hvatanja imena brzo svlada.
Meni su eventualno falile fusnote, jer brdo riječi je ostavljeno u njihovom originalnom obliku pa mi je gugl bio najbolji frend. Od imena jela, preko odjeće do uzrečica, sve sam saznavala na internetu.
Priča je fascinantan opis suvremene Indije, neprohodnog sustava kasti i etničkih grupa. Do ovog romana nisam čula za pojam hijra koji na indijskom poluotoku označava treći rod, uglavnom transrodne i interseksualne osobe koje su nešto potpuno uobičajeno tamo. Nisam znala ni priču o Kašmiru, ni da postoji hindu ekstremni nacionalizam, koji je zapravo na vlasti. Nažalost, puna sam predrasuda prema toj zemlji, ovaj roman je sve učvrstio, uistinu ne znam bih li se odvažila tamo otputovati i bih li mogla podnijeti pogled na svu tu patnju i zagađenje okoliša
Dražen Lisak "Kralj hakla"
Pisana skoro pa reporterskim stilom, ali s puno humura i lišena patetike, priča o odrastanju u radničkom kvartu u Zagrebu 80-ih godina. Simpatična knjiga.
Procitala poslednju ljubav babe D. Samo cu reci predivno napisano! ❤❤❤
Lucia Berlin: Priručnik za spremačice
Zapravo sam shvatila da imam problem s tim kratkim pričama. Nije da ih ne volim, naprotiv, zgodne su za čitanje, naročito ako su dobre, ali dogodi mi se da ih nakon nekog vremena većinu zaboravim i teško mi se sjetiti o čemu je u svima njima bilo riječi.
Ove su kratke priče vrlo upečatljive.
Bolje rečeno, riječ je o odličnom štivu, međutim, barem za mene, teško "probavljivom".
Ne iz razloga što se teško čitaju, nego isključivo zbog sadržaja. Naime, toliku količinu jada proisteklog od alkohola, droga, željenih i neželjenih trudnoća, neurednog života, nastavi niz, teško može spasiti i doza humora koja se stidljivo tu i tamo provlači kroz tekst.
Muka mi je bilo od svega.
I od tih njihovih praonica rublja
A najviše od činjenice da je ova zbirka priča velikim dijelom autobiografskog karaktera, pa pomislih na kraju, wow, ta je žena proživjela u životu scile i haribde, radila svakojake poslove, udavala se za različite ljude, rađala djecu, i nije se prepuštala malodušju!
U usporedbi s tim, sagledah svoj mali, prosječni život kao prilično dosadan, pa mi je i to dalo misliti
Kad malo predahneš od Priručnika za spremačice, preporučujem i drugu zbirku priča iste autorice, Večer u raju
Ta je nešto blaža, a ipak ostaje prepoznatljive tematike, stila i atmosfere. Priče su vrhunske!
Hvala ti, tanja, znaš da volim tvoje preporuke!Kad malo predahneš od Priručnika za spremačice, preporučujem i drugu zbirku priča iste autorice, Večer u raju
Ta je nešto blaža, a ipak ostaje prepoznatljive tematike, stila i atmosfere. Priče su vrhunske!
Procitala the hate U give. Malo mi je zasmetalo sto ima previse psovki, citala sam prevod pa imam osjecaj da se prevodilac malo tu zagubio. Sigurna sam da bi bilo bolje da sam citala na engleskom, nekako bi sve prirodnije zvucalo. Inace knjiga mi se jako dopala! Odgledala sam i film, ali film nije ni primaci, izmjenjali su dosta i izostavili neke botne scene!
Milenko Bodirogić: Po šumama i gorama
Jedna od onih knjiga za koje saznam slučajno, preko Booksine stranice, a zatim i preko Jergovićevog teksta (inače nisam obožavatelj Jergovića, ali ovi njegovi prikazi često pozivaju na čitanje).
Dakle: ovo nije knjiga o planinarenju po planinama bivše nam državei nakon toga nastavljaju uspon.
Sve u svemu, vrlo zanimljiva knjiga, prvenstveno zato što nije onakva kakvom mi se činila u početku. Osebujna je, originalna, sigurno je neću skoro zaboraviti. A dobila sam i želju da jednom odem na Frušku goru.
Jurica Pavičić: Prometejev sin
Odličan je i ovaj Pavičićev novi roman, koji se djelomice poziva na neke situacije, a i likove iz Crvene vode.
Premda mi se čini da je 'Crvena voda' nekako potpuniji, zaokruženiji, usudila bih se reći i kompleksniji roman, 'Prometejev sin' zadržava one već poznate Pavičićeve teme, lightmotiv je i dalje Dalmacija u vrijeme tranzicije, što smo sve izgubili i što (ni)smo dobili u vremenima promjena...
Radnja je smještena na Škoju (eto, još jedan 'otočni roman', je li ono tanja.b već primjetila da su u zadnje vrijeme naši pisci poneseni otocima?
Kad već povlačim paralele s Crvenom vodom, ne mogu ne primijetiti nešto što mi je kod tog romana upalo u oči, a na slično sam naišla i u ovome. Pa sad ne znam je li to greška pisca / korektora / kogaveć, ili je to namjerno i svjesno ostavljeno (samo ne vidim koji je razlog. Možda sam previše sitničava, ali te nelogičnosti mi odmah upadnu u oko (doduše, možda je stvar u frazi, kao kad s frendovima "odemo na kavu", a zapravo se odemo malo podružiti, dok svatko pije svoje piće...
Sad sam se sjetila da je već netko komentirao nelogičnosti iz ovog romana, bile su u pitanju manjige, čini mi se...?
Anyway, roman je zanimljiv, brzo se i lako čita, zapravo, baš je za preporučiti!
Ovog iz Crvene vode se ne sjećam, ali u Prometejevom sinu sam i ja primijetila tu zbrku čaj/kavaNaime, u Crvenoj vodi lik u birtiji naručuje pivo, da bi na kraju platio kavu, dok u Prometejevu sinu popije čaj, i opet na kraju plati kavu
Hahah, to nisam "ubrala", možda stoga što kad pada kiša (na otocima je to pogotovo izraženo), zna padati "na refule", ono, pljusne, pa zasja sunce, pa opet plusne, i tako...Ovog iz Crvene vode se ne sjećam, ali u Prometejevom sinu sam i ja primijetila tu zbrku čaj/kava
Angie, hvala na preporuci za 'O tiraniji' od Snydera, odlicna mi je, ta sad ide na Audibleu. Citam 'balticku pastoralu'
Posljednje uređivanje od ina33 : 13.12.2020. at 23:27
Da još malo reklamiram domaće autore:
Marko Gregur: Vošicki
Ovaj roman bi mi sasvim sigurno promaknuo da nije ušao u finale nagrade "Fric" pa se o njemu zadnjih dana malo više piše. I dobro da sam ga pročitala, jer je riječ o stvarno kvalitetnoj, slojevitoj i dojmljivoj knjizi, iako je u početku malo teže pohvatati odnose među likovima.
Roman o koprivničkom knjižaru češkog porijekla, Vinku Vošickom, njegovom životu, radu i prije svega opstanku u kojekakvim društveno-političkim uvjetima (1. svjetski rat, pa Kraljevina Jugoslavija, ekonomska kriza, 2. svjetski rat, poratni prevrati i događanja). Osim o Vošickom, ovo je još više roman o Koprivnici iz prve polovice 20. stoljeća, pojavljuje se dosta autentičnih povijesnih likova (između ostalog, zorno je opisan i atentat na kralja Aleksandra 1934., što me na trenutak podsjetilo na "Maratonce"
Autor je za ovu knjigu skupljao autentičnu građu, uspio je kontaktirati sina Vošickog (koji je, btw, fizičar i radio je u CERNu gotovo cijeli radni vijek) i njegovog posinka.
Na trenutke mi je bilo žao što u romanu nema više o profesionalnom radu Vošickog, doznajemo za Krležu i Karla Maya, ali nekako usput. Ali to je samo mala zamjerka.
Za one koji vole čitati knjige kao presjek jednog vremena, svakako preporučujem!
Puno ti hvala na ovome... Pojma nisam imala, a obitelj poznajem iz mladosti. Ja sam iz istog grada.Moram i bratiću reći. Sigurno ne zna, jer bi mi u protivnom javio...Da još malo reklamiram domaće autore:
Marko Gregur: Vošicki
Ovaj roman bi mi sasvim sigurno promaknuo da nije ušao u finale nagrade "Fric" pa se o njemu zadnjih dana malo više piše. I dobro da sam ga pročitala, jer je riječ o stvarno kvalitetnoj, slojevitoj i dojmljivoj knjizi, iako je u početku malo teže pohvatati odnose među likovima.
Roman o koprivničkom knjižaru češkog porijekla, Vinku Vošickom, njegovom životu, radu i prije svega opstanku u kojekakvim društveno-političkim uvjetima (1. svjetski rat, pa Kraljevina Jugoslavija, ekonomska kriza, 2. svjetski rat, poratni prevrati i događanja). Osim o Vošickom, ovo je još više roman o Koprivnici iz prve polovice 20. stoljeća, pojavljuje se dosta autentičnih povijesnih likova (između ostalog, zorno je opisan i atentat na kralja Aleksandra 1934., što me na trenutak podsjetilo na "Maratonce"
Autor je za ovu knjigu skupljao autentičnu građu, uspio je kontaktirati sina Vošickog (koji je, btw, fizičar i radio je u CERNu gotovo cijeli radni vijek) i njegovog posinka.
Na trenutke mi je bilo žao što u romanu nema više o profesionalnom radu Vošickog, doznajemo za Krležu i Karla Maya, ali nekako usput. Ali to je samo mala zamjerka.
Za one koji vole čitati knjige kao presjek jednog vremena, svakako preporučujem!
Baš sam i mislila da bi tebi ta knjiga mogla biti posebno interesantna
Evo još malo o knjizi i protagonistu: https://www.vecernji.hr/kultura/malo...unisti-1411982
I meni bi knjiga promakla, kako rekoh, da nije ušla u finale za nagradu pa se taj naslov počeo više spominjati. Zato imu i radim ovdje reklamu, jer mi se čini da domaći autori ponekad prečesto prolaze ispod radara, a bez razloga - imamo zaista vrlo kvalitetnih autora i knjiga. Moram reći da me Marko Gregur svaki put ugodno iznenadi, odlično piše!
Nisam se nikada aktivno uključivala, ali sam puno puta koristila ovu temu za pronalazak inspiracije za čitanje. Sad vas molim pomoć.
Molim preporuke za knjige koje imaju povijesnu tematiku, znači recimo povijesni roman ili roman koji se dijelom dotiče nekih povijesnih detalja za uveseljavanje mog oca povjesničara. Hvala
Koje povijesno razdoblje te interesira?
I, tražiš li prvenstveno povijesni roman (znači onaj kojem je tema neki povijesni događaj), ili roman s povijesnom podlogom, gdje se sudbine likova prelamaju na povijesnoj pozadini (takvi su meni najdraži)?
na prvu mi pada na pamet Kradljivica knjiga
također Eva spava
Posljednje uređivanje od emily : 15.12.2020. at 16:20 Razlog: nadopuna
Najtoplije preporuke za Preobraćenicu Stefana Hertmansa. Razdoblje križarskih ratova u Europi.
Ne nužno povijesni roman, ali da ima neke povijesne elemente. Nisam mislila na neko posebno razdoblje iako ga razdoblje drugog svj.rata kao povjesničara najviše zanima
Kradljivicu knjiga ima. Znam da ga je primjerice Jarčevo slavlje oduševilo.
Hvala na preporukama.
Pravila pisanja postova
