U pripremiForka prvotno napisa
Okej, curke, gdje su liste prošlogodišnjih naj-naslova?
I ja sam prošle godine čitala više nego proteklih godina. Dijelom je to zbog nekih obiteljskih okolnosti, a onda mi je čitanje postalo svojevrstan bijeg od stvarnosti. Ne mogu reći da sam pomno birala knjige, bilo je perioda kad sam čitala zaista bilo što, pa mi se na popisu pročitanog nalazi i knjižica "Tito između života i smrti"ili npr. filmografska knjiga "Kuda idu divlje svinje" koja je vrlo zanimljivog sadržaja, ali vrlo šlampavo i loše napisana.
Zatvaranje knjižnica proljetos mi je teško palo, pokušala sam s e-knjigama, ali zaključila sam da nije to za mene (ili da ja nisam za to).
Na kraju sam nabrojala 78 pročitanih knjiga (inače mi je godišnji prosjek 60), sumnjam da ću to ponoviti i sljedećih godina.
Ako pokušam izdvojiti knjige koje ću pamtiti i dulje od ove jedne godine, onda bi popis bio sljedeći:
1. Alena Mornštajnova - "Hana" i "Tihe godine" - dva romana obiteljske tematike, "Hana" u kontekstu 2. svjetskog rata i progona Židova, "Tihe godine" o poratnom razdoblju i obiteljskim tajnama.
2. Srđan Valjarević - "Komo" - nevjerojatno zabavna knjiga, gotovo djetinje bezobrazna, o piscu koji boravi u književnoj rezidenciji i ondje ne radi - ništa. O tome "ničemu" je i napisao knjigu.
3. Madeleinte Thien - "Ne reci da nemamo ništa" - opet obiteljska povijest, Kina 50-tih i 60-tih godina u glazbeničkoj obitelji.
4. Javier Cercas - "Vladar sjena" - ističem ga jer je svaki roman Javiera Cercasa koji sam dosad pročitala bio vrijedan pamćenja. Ovo nije tek potraga za izgubljenim članom obitelji o kojem su se pričale legende, već i otkrivanje besmisla ratovanja. I primjer da se i o španjolskom građanskom ratu još uvijek može pisati na originalan način.
5. Darko Cvijetić - "Schindlerov lift" i "Što na podu spavaš" - dvije nevelike knjižice koje ostavljaju bez daha, najjače antiratno štivo koje sam ikad čitala.
6. Ali Smith - "Zima" - o Ali Smith svi već sve znamo, ima zaista specifičan stil i pristup pisanju, trebalo mi je vremena da se uživim u roman, a na kraju mi je bilo žao kad je završio.
7. Rumena Bužarovska - "Nikamo ne idem" - vrhunski prikaz posttranzicijskog života, u Makedoniji ili drugdje.
8. Elizabeth Strout - "Olive, iznova" - ako je netko mislio da je lik umirovljene debele i odbojne nastavnice iz Mainea zaokružen u "Olive Kitteridge", ova knjiga otkriva još mnogo toga novog. I o Olive, i o starenju općenito.
9. Ena Katarina Haler - "Nadohvat" - ovaj roman ističem ne zato što bi bio remek-djelo, nego jer me fascinira činjenica da je 24-godišnja studentica arhitekture, praktički anonimna u književnom svijetu, bila u stanju napisati ovakvu knjigu. Iako ima svojih nespretnosti, a neki kritičari su je (neopravdano) optuživali za revizionizam, roman je zbilja dojmljiv i vrijedi ga pročitati, kao fenomen.
10. Marko Gregur - "Vošicki" - ponovo mi se potvrdilo da je Marko Gregur izvrstan pisac i da je svaka njegova nova knjiga vrijedna čitanja
i 11. Nada Gašić - "Devet života gospođe Adele" - mislim da mi je ovo apsolutni vrh svega što sam čitala u ovih godinu dana, književna kruna godine prožete pandemijom i potresom, slika Zagreba kakav zaista jest i ljudi koji u njemu žive
A u novu godinu ušla sam čitajući najnovijeg Ferića, "Putujuće kazalište", i pažljivo ga doziram, da mi duže traje - oduševljena sam.
 |
|||
