Je li to ona knjiga koju je napisala nakon potresa?
 |
|||
|
|
|||
Je li to ona knjiga koju je napisala nakon potresa?
Jest. Objavljena je nedavno, prije par tjedana.
Mislim da sam vidjela kratki opis u katalogu Knjižnice za slijepe. Hvala na preporuci.tanja_b prvotno napisa
Philippe Claudel - Pseći arhipelag
Vulkanski otok na Mediteranu. Mjesna učiteljica u mirovini na obali nalazi tijela 4 migranta iz Afrike. Kad načelnik, ujedno i vlasnik otočne ribarske flote, odluči ne prijaviti slučaj policiji zbog reputacije otoka, sve se urušava, a ponajviše moral svih na otoku. Potresna alegorija o reakciji Europe na migrantsku krizu.
https://books.google.com/books/about...ok_description inspirisana stvarnim dogadjajima 1930, kada je Georgia Tann iz Memphisa, kidnapovala i preprodavala djecu, necu pisati previse ali strasna je prica iza ove knjige. Koliko je teska knjiga i svako malo mi tjera tugu i suze, toliko me radoznalost tjera da citam dalje, pa eto ako neko voli i zanima ga sta se desavalo moja preporuka.
Apsolutno nema bolje knjige kojom bih zaključila ovu groznu i nevjerojatnu godinu, od najnovijeg romana Nade Gašić, Devet života gospođe Adele
Mogu samo konstatirati, šteta što Gašićka ne piše i ne objavljuje više, jer je naprosto genijalna.
U nevelikom romanu uspjela je na nevjerojatno uvjerljiv način prikazati Zagreb ovog proljeća, atmosferu u njemu, odnos građana prema epidemiji, te mušice, ali i strahove starih ljudi. Iako se gospođa Adela na početku možda čini kao neka karikatura, ona je u stvari vrlo slojevito razrađen lik. Pritom ni ostali likovi nisu ostali zanemareni, odnosi među njima itekako su važni, i nitko nije ostao savršen i bez mrlje. Završni, fantastični motiv jajeta u stvari je brzi pregled zagrebačke sadašnjosti, onakve kakva jest.
Definitivno jedna od najboljih knjiga pročitanih u ovoj godini. I moram reći da mi je puno pomogla ovih dana, kad su nam živci ionako nategnuti zbog najnovijih potresa.
ja joj ozbiljno zamjeram!
kakva šteta, izvrsno piše ...
a i čini mi se da piše s lakoćom, barem tako "zvuče" njezini romani
imam doma i Mirnu ulicu, drvored i Voda, paučina a i ovu ću kupiti, na neviđeno ako je prije ne uhvatim u knjižnici ...
Ja ću je odmah kupiti mami za rođendan! Samo da se ne uvrijedi hmm čitala sam ulomke pa me gospođa Adela malo podsjeća na nekoga
Ulomci koje se moglo pročitati unaprijed (ako mislimo na iste ulomke) zapravo ne daju pravu sliku o kakvoj se knjizi radiJa ću je odmah kupiti mami za rođendan! Samo da se ne uvrijedi hmm čitala sam ulomke pa me gospođa Adela malo podsjeća na nekoga
Od svih Gašićkinih likova koje sam dosad mogla upoznati, gospođa Adela je najrazrađenija i najslojevitijaiako se isprva čini da se radi samo o sebičnoj babi, ipak nije tako.
Jedva čekam.
Završavam Feranticu i Lažljivi život odraslih, odlična!
Paralelno čitam Ubiti pticu rugalicu, ne znam kako do sad to nisam pročitala!
Jedino što je na engleskom pa mi sporije ide.
Posljednje uređivanje od flopica : 31.12.2020. at 11:37
Za sam kraj godine, koja i nije bila ocaravajuca, uspjela me ocarati knjiga Bernardine Evaristo- Djevojka, zena, drugo. Prica o klasi, rasi i rodu ispricana kroz 12 zena, iz razlicitih vremena i krajeva. Knjiga je dinamicna i duhovita, strastvena, hrabra, bas pulsirajuca. I bolna naravno. Bas od srca preporucam. Meni je ovih dana bila prava utjeha jer me uspjevala cijelu uvuci u tekst, bez da polubauljavo i smeteno svakih 5 min provjeravam telefon, nove vijesti o potresu i stradanjima i hodam uokolo kao Munchov Krik.
I Evaristo i Gašić - svi primjerci u KGZ su vani... čini se da se mnogi slažu s vašim mišljenjem
Okej, curke, gdje su liste prošlogodišnjih naj-naslova?
Da pokušam ja prva?
Moram najprije reći da sam prošle godine iznenadila i samu sebe, što se tiče broja knjiga koje sam pročitala.
Naime, na Goodreadsu postoji neki Reading Challenge i možeš si postaviti svoj godišnji cilj, koliko bi želio knjiga pročitati, pa sam si stavila 35, a pročitala čak 53! Juhuuu
E sad, većina njih su bile baš jako dobre knjige, barem meni, pomno birane, pa mi je jako teško sastaviti top-ten, ali pokušat ću (redoslijedom čitanja):
1. Bohumil Hrabal: Strogo kontrolirani vlakovi
2. Francesca Melandri: Eva spava / Viši od mora
3. Mani Gotovac: Rastanci
4. Momčilo Popadić: Svoju zvizdu slidin
5. Jose Saramago: Ogled o sljepoći
6. Maya Angelou: Znam zašto ptica u kavezu pjeva
7. Veselko Tenžera: Zašto volim Zagreb
8. Olga Tokarczuk: Bjeguni
9. Jurica Pavičić: Crvena voda
10. Ljudmila Ulicka: Jakovljeve ljestve
U pripremiOkej, curke, gdje su liste prošlogodišnjih naj-naslova?
I ja sam prošle godine čitala više nego proteklih godina. Dijelom je to zbog nekih obiteljskih okolnosti, a onda mi je čitanje postalo svojevrstan bijeg od stvarnosti. Ne mogu reći da sam pomno birala knjige, bilo je perioda kad sam čitala zaista bilo što, pa mi se na popisu pročitanog nalazi i knjižica "Tito između života i smrti"
Zatvaranje knjižnica proljetos mi je teško palo, pokušala sam s e-knjigama, ali zaključila sam da nije to za mene (ili da ja nisam za to).
Na kraju sam nabrojala 78 pročitanih knjiga (inače mi je godišnji prosjek 60), sumnjam da ću to ponoviti i sljedećih godina.
Ako pokušam izdvojiti knjige koje ću pamtiti i dulje od ove jedne godine, onda bi popis bio sljedeći:
1. Alena Mornštajnova - "Hana" i "Tihe godine" - dva romana obiteljske tematike, "Hana" u kontekstu 2. svjetskog rata i progona Židova, "Tihe godine" o poratnom razdoblju i obiteljskim tajnama.
2. Srđan Valjarević - "Komo" - nevjerojatno zabavna knjiga, gotovo djetinje bezobrazna, o piscu koji boravi u književnoj rezidenciji i ondje ne radi - ništa. O tome "ničemu" je i napisao knjigu.
3. Madeleinte Thien - "Ne reci da nemamo ništa" - opet obiteljska povijest, Kina 50-tih i 60-tih godina u glazbeničkoj obitelji.
4. Javier Cercas - "Vladar sjena" - ističem ga jer je svaki roman Javiera Cercasa koji sam dosad pročitala bio vrijedan pamćenja. Ovo nije tek potraga za izgubljenim članom obitelji o kojem su se pričale legende, već i otkrivanje besmisla ratovanja. I primjer da se i o španjolskom građanskom ratu još uvijek može pisati na originalan način.
5. Darko Cvijetić - "Schindlerov lift" i "Što na podu spavaš" - dvije nevelike knjižice koje ostavljaju bez daha, najjače antiratno štivo koje sam ikad čitala.
6. Ali Smith - "Zima" - o Ali Smith svi već sve znamo, ima zaista specifičan stil i pristup pisanju, trebalo mi je vremena da se uživim u roman, a na kraju mi je bilo žao kad je završio.
7. Rumena Bužarovska - "Nikamo ne idem" - vrhunski prikaz posttranzicijskog života, u Makedoniji ili drugdje.
8. Elizabeth Strout - "Olive, iznova" - ako je netko mislio da je lik umirovljene debele i odbojne nastavnice iz Mainea zaokružen u "Olive Kitteridge", ova knjiga otkriva još mnogo toga novog. I o Olive, i o starenju općenito.
9. Ena Katarina Haler - "Nadohvat" - ovaj roman ističem ne zato što bi bio remek-djelo, nego jer me fascinira činjenica da je 24-godišnja studentica arhitekture, praktički anonimna u književnom svijetu, bila u stanju napisati ovakvu knjigu. Iako ima svojih nespretnosti, a neki kritičari su je (neopravdano) optuživali za revizionizam, roman je zbilja dojmljiv i vrijedi ga pročitati, kao fenomen.
10. Marko Gregur - "Vošicki" - ponovo mi se potvrdilo da je Marko Gregur izvrstan pisac i da je svaka njegova nova knjiga vrijedna čitanja
i 11. Nada Gašić - "Devet života gospođe Adele" - mislim da mi je ovo apsolutni vrh svega što sam čitala u ovih godinu dana, književna kruna godine prožete pandemijom i potresom, slika Zagreba kakav zaista jest i ljudi koji u njemu žive
A u novu godinu ušla sam čitajući najnovijeg Ferića, "Putujuće kazalište", i pažljivo ga doziram, da mi duže traje - oduševljena sam.
Omg, a ja se mislila pohvaliti!(Sad si me posramila
Svaka ti čast!
I hvala na popisu, kako ja uvijek kasnim, super će mi doći tvoja lista
Nemaš zašto, mene je ponekad sram jer imam dojam da ništa korisno ne radim, nego samo čitamOmg, a ja se mislila pohvaliti!
Svaka ti čast!
I, još jedna informacija - krajem prošle godine u Francuskoj je objavljen 5. nastavak "Arapina budućnosti", pa se nadam i veselim i hrvatskom izdanju
Ja ništa ne stižem.... plakat ću.
Pa stigneš ovaj forum čitati, očito...
Počele ste s listama, jupi
Odrezalo mi pola posta. Neće pa neće objaviti sve što napišem
Posljednje uređivanje od chesil : 03.01.2021. at 19:22
Da, ali za to mi ne treba koncentracija koje nemam. A jedno je 10 min foruma kad se kuha ručak ili one gledaju tv. Drugo je bar sat dnevno u.miru božijem što sam.mogla prije. A jbg, 2 djece, bolesna svekrva, terminalno, zadnji dani i tjedni, kuća, nespavanje, živci......
Ne mogu nać vremena za sve 4 u zrak i uživanjcija.
Evo mojih top 10 (ukupno 54 ove godine). Nije po redoslijedu koliko su mi dobre, cijelo vrijeme ih premjestam u glavi. 8 je novih, Proust je ponovljen (idem polako opet kroz Traganje), i Lion in Winter je ponovljen, ali jednako opcinjavajuc, kao i prvih sto puta, kao i film - isto previse puta pogledan.
Sharon Kay Penman je moja omiljena povijesna spisateljica. The Reckoning je finale njezinog ciklusa o waleskim (velskim) princevima, ali i cijela serija o anarhiji, Eleonori Akvitanskoj, Richardu Lavljeg Srca, Ivanu bez zemlje (koja se preklapa dijelom s velskim princevima), pa i o Richardu III - ja sam zadivljena i poklonik.
Margaret je nemilosrdno surova i genijalna, kao i obicno, a opet tako se lako cita da ne shvacam kako joj to uspijeva
Margaret Atwood Gazela i Kosac
M. Proust U sjeni procvalih djevojaka
Haruki Murakami Kafka na zalu
Madeline Miller Circe
Sharon Kay Penman The Reckoning
James Goldman Lion in Winter
Sharon Kay Penman The Queen’s Man
Amor Towles A Gentleman in Moscow
Margaret Atwood The Penelopiad
Walter Tevis Queen’s Gambit
Budeš kad djeca još malo narastu. Do tada - forum
I meni je ta knjiga bila odlična. Predzadnja koju sam pročitala lani (dobila pod bor), baš je nekako zaokružila tu, i čitalački čudnu godinu.
Inače Evaristo piše ženama koje su u društvu nevidljive mada su njihove sudbine ponekad bitinije od onih koje se mogu naći u velikoj knjizi Povijesti. Srećom je tu književnost! Osim što s protagonisticama ove knjige dijelim pripadnost manje privilegiranoj polovici čovječanstva, ne mogu pronaći puno čvrstih veza s njima. Opet bilo mi je lako uživjeti se u njihove priče. Jer riječ je o sudbinama koje su dio univerzalne ženske/drugo povijesti, trnovitog putovanja koje i dalje traje. Ipak sa svakom generacijom društva se polako mijenjaju, bar zapadna društva u koja se i naše ugleda. Djevojka, žena, drugo je roman koji govori o "izmima" vezanima za boju kože, spol, rod, podrijetlo, ali i odrastanju i sazrijevanju, te koliko god to malograđanski zvučalo "postavljanu stvari na svoje mjesto". Drago mi je da je bar čitalačka 2020. završila kako treba - odličnom knjigom.
Preporučam i Orwella, Pierrea Christina i Sebastiana Verdiera - zadnji strip koji sam pročitala u lanjskoj godini. Šteta što je kratak jer je fantastičan, poput biografije koja mu je predložak. Orwell je, naime, bio osebujna ličnost, a kao političko biće bio je desetljećima i više ispred svoga vremena, pa čovječanstvo i danas ima što naučiti iz njegovih djela.
Najveća vrijednost ovog stripa je svakako poriv koji sam osjetila da još više doznam o njegovom životu i djelima.
Lani sam pročitala više knjiga nego sam očekivala, ali na popisu pisanom baš za 2020. nisam uspjela prekrižiti sve naslove. Ne marim, jer godina je bila vrlo izazovna, na svim poljima. Zato je moja novogodišnja čestitka svima na pdf-u, mir, zdravlje, sreća i dokolica za nove čitalačke avanture!
A evo i moga popisa. Ispričavam se što o knjigama neću dodati rečenicu ili dvije - već sam o njima pisala, i ne samo ja, a tražilicom se lako poslužiti.
Bernardine Evaristo - Djevojka, žena, drugo
Tara Westover - Obrazovana
Elena Ferrante - Lažljivi život odraslih
Madeline Miller - Kirka
Elizabeth Strout - Olive, iznova
Margaret Atwood - Svjedočanstva
Olga Tokarczuk - Bjeguni
Ali Smith - Zima
Rachel Cusk - Lovorike
Annie Proulux - Izbliza: Planina Brokeback i druge priče iz Wyominga
(sad vidim - samo žene
ne čitam puno publicistike, ali moji su lanjski apsolutni favoriti:
Jurica Pavičić - Knjiga o jugu
Malcolm Gladwell - Kako razgovarati sa strancima
a među stripovima:
Jean-David Morvan, Severine Trefouel - Irena
Jason Lutes - Berlin
Marjane Satrapi - Vezenje
Morten Durr, Lars Horneman - Zenobia
Meni se ove godine u čitanju dogodilo suprotno od većine na temi - nakon 3 godine kad sam godišnje imala pročitanih po više od 80 naslova - ove godine sam pročitala 52 knjige. To je lijep broj, knjiga tjedno. Nemam dana u kojem nešto ne pročitam jer čitam prije spavanja i ne mogu zaspati bez barem par redaka; i nakon izlaska u 2 ujutro i nakon što sam već odspavala na kauču i prebacila se u krevet. Popisa skoro pa ni nemam ili imam neki koji ne šljivim, odnosno šljivim ga ako ostanem bez svježih ideja.
10 najdražih ove godine:
E. Strout: Olive, iznova
K. Atkinson: Život poslije života
F. Melandri: Eva spava
M. Robinson: Gilead
M. Atwood: Gazela i kosac (i ostatak trilogije)
D. Mitchell: Utopia Avenue
D. Mitchell: Ghostwritten
E. Ferrante: Lažljivi život odraslih
M. Miller: Kirka
A. Smith: Summer
Osim Mitchella, sve žene
Ja još nisam stigla napraviti popis ali samo da prijavim Ljudmilu Ulicku, Jakobljeve ljestve
Ne znam, ja tu ženu naprosto obožavam. Kako prikazuje svoje likove, bez trunke osuđivanja ili patetike, kako prikazuje povijesna zbivanja, koliko je široko obrazovana i koliko je u njenom štivu umjetničkih, povijesnih, filozofskih refereci, osjećam se svaki put kao da sam uz roman pročitala i enciklopediju.
Pisala sam o svim knjigama sa svog popisa gore, osim o Mitchellovim, ali sad je za to prekasno, ne sjećam se detalja, samo dojma. Isprike
Osim Mitchella, sve žene
Sad sam išla gledati svoj popis, kod mene odnos M:Ž = 50%:50%
Apsolutno se slažem!
Ulla-Lena Lundberg: Led
Dovršila napokon. Dobro je rekla tanja_b, ovo je u pravom smislu riječi baltička PASTORala. Dosadnjikavo do bola prvih 200 stranica, a onda u zadnjih pedesetak postaje zanimljivo, pa se zapravo, zajedno s obratom u knjizi, dogodi neki obrat i tebi, i gle, učini mi se cijela knjiga zapravo ne-loša, način pripovijedanja radnje mi se naročito svidio, kao da je nekako hladan, ravnodušan, suzdržan, a opet izuzetno sadržajan i znakovit.
Slažem se...
odavde redovito uzimam preporuke, pa da i ja koju dam.
Upravo jučer završila Jakovljeve ljestve pa se pridružujem pozitivnim dojmovima. Jednako dobra kao i Zeleni šator, karakterizacija likova dubinska, životna....filozofska knjiga o životu, prolazonosti, a ujedno zanimljiv roman... moja velika preporuka
Posljednje uređivanje od nevena : 07.01.2021. at 13:52
Iva Ušćumlić Gretić: Duhovi
Odlična, premda brutalna i uglavnom mračna, knjižica o odrastanju u Zagrebu osamdesetih godina.
Za moj ukus malo previše "crno", ali sjajno napisano...
Zoran Ferić: Putujuće kazalište
Desetak dana polagano sam rastezala čitanje ove knjige, da mi dulje traje i veselila se trenutku kad ću zasjesti u fotelju s knjigom u ruci. Oduševila me potpuno.
I inače jako volim Ferićeve knjige, pročitala sam ih sve, priznajem da su mi neke bile too much što se tiče njegove sklonosti morbidnom i bizarnom, ali stil mu je karakterističan, prepoznatljiv i jedinstven. U ovom romanu ostao je potpuno vjeran sebi, iako se radi o tipu literature koji od njega nekako ne bismo očekivali - riječ je o velikom obiteljskom romanu gdje prilično detaljno opisuje i obitelj bake s Trešnjevke, i očevu obitelj iz Dubice (oduševio me opis kraja "u kojem se kuburom gase lampe, a sjekirom peru prozori"
Osim obiteljske priče, koja je zbilja sjajno ispripovijedana (osobito je dojmljiv dio o majčinom ujaku, "ujči" Stjepanu, kojem je u ovom romanu podigao literarni spomenik), saznala sam i odakle inspiracija za antologijsku priču "Potrči doktora"
Ukratko, maestralan roman, vrhunski napisan, i sad će mi se biti teško koncentrirati na bilo što drugo...
"Potrči doktora" je genijalnaZoran Ferić: Putujuće kazalište
Desetak dana polagano sam rastezala čitanje ove knjige, da mi dulje traje i veselila se trenutku kad ću zasjesti u fotelju s knjigom u ruci. Oduševila me potpuno.
I inače jako volim Ferićeve knjige, pročitala sam ih sve, priznajem da su mi neke bile too much što se tiče njegove sklonosti morbidnom i bizarnom, ali stil mu je karakterističan, prepoznatljiv i jedinstven. U ovom romanu ostao je potpuno vjeran sebi, iako se radi o tipu literature koji od njega nekako ne bismo očekivali - riječ je o velikom obiteljskom romanu gdje prilično detaljno opisuje i obitelj bake s Trešnjevke, i očevu obitelj iz Dubice (oduševio me opis kraja "u kojem se kuburom gase lampe, a sjekirom peru prozori"
Osim obiteljske priče, koja je zbilja sjajno ispripovijedana (osobito je dojmljiv dio o majčinom ujaku, "ujči" Stjepanu, kojem je u ovom romanu podigao literarni spomenik), saznala sam i odakle inspiracija za antologijsku priču "Potrči doktora"
Ukratko, maestralan roman, vrhunski napisan, i sad će mi se biti teško koncentrirati na bilo što drugo...
Moja omiljena knjižnica je opet do daljnjeg zatvorena, ali imam još doma jednu opsežnu knjigu za čitanje, dok ju zgotovim valjda će otvoriti...
Iris Murdoch: Odrubljena glava https://mvinfo.hr/knjiga/9055/odrubljena-glava
Nisam još pročitala do kraja. To je davno napisano, ali još uvijek aktualno. Ljubav može biti ubojito oružje.
John Williams, "Krvnikov prijelaz"
već je ovdje spominjan, western ili anti-western, kako kome
izvrstan roman o potrazi za Bogom koji se (prema Emersonu, pripvjedačevu idolu) može spoznati samo u Prirodi, no zapravo priča o potrazi za sobom i o tome kako je zapravo na Divljem Zapadu stvarana današnja Amerika. Naoko se ne događa puno, ali opisi prirode čitatelja potpuno uvuku, kao u 4-D filmu, osjećaš sve što osjećaju i protagonisti priče...
Mario Vargas Llosa: Jarčevo slavlje opet čitanje knjige uz puno guglanja. Bome sam se dobro zaplela u Dominikansku diktaturu. Puno je likova i nisam sigurna da sam ih svaki put dobro "polovila" no knjiga mi je bila zanimljiva iako sam kod nekih opisa morala zatvorit oči ( mučenja). Svakako zanimljivo štivo a i Llosin način pisanja. Osim broja likova skače i u razne vremenske intervale, čak i unutar jednog poglavlja.
Jao, tanja, koji opis, sad jedva čekam na Ferića!
Forka, super si opisala Led, iako sam ja guštala i u pastorala dijelu prvih 100 strana, drugih 100... OK, ali...hm, a zadnjih 100 (cca) - vidi, vidi. Opis the događaja će mi se dugo usjeći, mislim da to u literaturi nije tako dosad dobro opisano (barem u onome što sam ja čitala).
Angie, meni je isto Krvnikov odličan, tako je dobro opisano kao da film gledaš, ja sam zaboravila da se radi o bogu (ja ateist), ali možda se i ne radi - nego o nekom smislu života. Ako baš negdje kaže "Bog" - vjerujem ti (jer ja sam sklona preskočit i ono, frit, frit kad kreće nešto o bogu što je meni turbo dosadno), ali evo - ja se šokirala da je knjiga o potrazi za bogom, moje sjećanje i doživljaj je drugačiji, osim ako bog nije jednako smisao. Sjećanje i percepcija je zanimljiva stvar - koliko uzmemo ono što nama ima smisla i što nam paše
Nanoibeba, Jarčevo slavlje mi je jedna od najdražih knjiga, kad se probijem međ' svim tim likovima s 2 prezimena, sjećam se da sam uživala u njoj.
Sad čitam "Vražji okot" od M. Atwood. Koja je ta žena faca, koliko je ta knjiga duhovita, a Gračan fantastična prevoditeljica! I, ne, ne treba predznanje Shakespareove Oluje, mislim da je nisam nikad čitala (možda na faksu spominjali, ali ako i jesmo - sve sam zaboravila). Vjerojatno čitalački gušt jest veći, ali i ovako je... ma Atwood je genijalna. Angie... ako želiš, tvoja je.
Posljednje uređivanje od ina33 : 15.01.2021. at 12:17
Za one koji žele biti upućeni u original, na kraju knjige je "Oluja" prilično detaljno prepričana
I ja sad ponovo pročitavam Vražji okot, i uživam u detaljima.
Meni je ta Gracanica bila toliko nazujana, skroz mi je odvracala paznju od knjige svojim dosjetkama. Pa sam poneke i provjerila u originalu: ni blizu. Na primjer, rubber chicken je prevela s hrana prva do govna. Zasto pobogu?
Ma, da, a ja ne razumijem prvu tvoju dosjetku - što je to nazujana (da ne guglam
Hvala ina, čitala sam Vražji okot, i da, super je! A ja ti imam The Tempest, ako je hoćeš u originalu
Angie, meni je isto Krvnikov odličan, tako je dobro opisano kao da film gledaš, ja sam zaboravila da se radi o bogu (ja ateist), ali možda se i ne radi - nego o nekom smislu života. Ako baš negdje kaže "Bog" - vjerujem ti (jer ja sam sklona preskočit i ono, frit, frit kad kreće nešto o bogu što je meni turbo dosadno), ali evo - ja se šokirala da je knjiga o potrazi za bogom, moje sjećanje i doživljaj je drugačiji, osim ako bog nije jednako smisao. Sjećanje i percepcija je zanimljiva stvar - koliko uzmemo ono što nama ima smisla i što nam paše
Nanoibeba, Jarčevo slavlje mi je jedna od najdražih knjiga, kad se probijem međ' svim tim likovima s 2 prezimena, sjećam se da sam uživala u njoj.
Sad čitam "Vražji okot" od M. Atwood. Koja je ta žena faca, koliko je ta knjiga duhovita, a Gračan fantastična prevoditeljica! I, ne, ne treba predznanje Shakespareove Oluje, mislim da je nisam nikad čitala (možda na faksu spominjali, ali ako i jesmo - sve sam zaboravila). Vjerojatno čitalački gušt jest veći, ali i ovako je... ma Atwood je genijalna. Angie... ako želiš, tvoja je.
na temu Krvnikovog prijelaza - defakto Will traži sebe, prije nego Boga (ovo je više zbog toga što mu je otac bio propovjednik, ali on se nije nalazio u takvom prikazu Boga, nego u Prirodi), to je istina.
Meni je isto Gračan bila previše, što bi se reklo, in your face
I opet mi reže postove, ima itko sličan problem?
Da, povremeno, ako pišem s mobitela i koristim onaj pojednostavljeni prikaz. Nisam o tome razmišljala, ali sad kad vidim ovdje napisano...da.
Ont. Još žvačem Odrubljenu glavu, za koju mi treba malo više koncentracije i vremena. Ne mogu si to trenutno priuštiti, pa sam za popodnevni odmor posegla za Laurom Griffin - to se može čitati bez puno truda, baš za opuštanje - kombinacija krimića i ljubića. Knjiga se zove Duboka tama - ovo: https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/...ki/duboka-tama
Našla sam to u cc1 East na jeftinjari za <20 kn.
a nazujana...uh, to je visetruko primjenjivo. High?
Vrazji okot sam citala ovog ljeta, prije no sto se Milanovic poceo gadjat s izjavama, al evo sad kad trazim odgovarajucu usporedbu, on mi prvi pada na pamet
Ma, ne znam, ja obicno ne obracam uopce paznju na prevoditelje, ni ne znam jesam li se s Gracanicom igdje drugdje susrela.
Ali prije Vrazjeg okota sam citala Sluskinjinu pricu na engleskom, i nakon prvih par poglavlja Okota sam se zapitala sta se to Atwoodici dogodilo, a onda mi je Tanja B ovdje skrenula paznju na prevoditeljicu.
I da, prevodjenje engleskih nadimaka...
Posljednje uređivanje od lunja : 15.01.2021. at 15:23
Francesca Melandri ima novu knijgu, samo sam došla prijaviti da sam je ugrabila u knjižnici. Zove se "Prava krv" i ovog se puta radi o imigrantima. Tek sam počela ali već vidim da će mi biti super, obožavam njezino pisanje
Ako si pisala na mobu, pa stavila bilo koji smajli, a pretpostavljam da si na kraju recenice stavila ovaj :/, imam i ja. Meni reze s moba kad zavrsim sa smajlijem.
Pravila pisanja postova
