Što čitate 3.

[anamar]

Želimir Periš, Mladenka kostonoga

Kad Periš piše o porodu na kominu, sjetim se da je moja baba izrađala veći dio svoje djece kući, neke baš kraj komina. Kad piše o irudici, vještici, zvone mi babine priče o vilama i vidurinama. Stabala murve još ima u Dalmaciji, a prizori negostoljubivoga krša kojima se danas ipak rijetko šeću vuci, znani su svima koji se ne voze autocestom. Načelnici i razbojnici kao u knjizi i danas skladno vladaju - pa portal Telegram posve opravdano ima rubriku politika&kriminal. Mediteranski vrt u mom gradu emitira bar dio mirisa onog bolskog sa stranica romana.
Ova knjiga dijelom je povijesni roman, dijelom triler. Pisan poput mozaika, a svaka "glava" uklapa se u sliku o ovim našim prostorima i ljudima u 19. stoljeću, priču o praznovjernim plemenima, vucima i hajducima, jarmu vlasti, zamecima ideje o jeziku i naciji. A sve to Periš iznosi kroz pripovijest o Gili - arhetipskom liku, ženi koja se sa sudbinom nosi bez samosažaljenja, iako joj ona utisne nemio naslov vještice. I dok autor protagonisticu goni od nemila do nedraga po Zagori, obali, otocima sve do samoga "oka" monarhije, ujedno ispisuje odu ženskom instinktu i intelektu.
Duhovito napisan, na rubu parodije, ali nikad preko njega, roman Mladenka kostonoga mi je bio odličan. Preporuka!


Susanna Clarke, Piranesi

Dobro zamišljeno i dojmljivo izvedeno. Nisam ni sumnjala da će iz pera Clarkeove izaći (još jedan) žanrovski biser i zabavno štivo. Bijeg među njegove korice nešto je najbolje što mi se moglo dogoditi ovih dana. Teško je išta o njemu napisati, a da se ne spoila radnja, pa ću samo reći da razliku od njezine prve u nas objavljene knjige (Jonathan Strange & Mr Norrell) ovaj je roman 4x kraći, ali ne i manje dobar.