Andrija Škare - Dva prsta iznad gležnja
Simpa, i ništa više od toga. Neki likovi su bitni za radnju, ali nisu dobro razrađeni, dok se neki potpuno nebitni pojave jako dobro opisani, i onda nestanu.
Sviđa mi se što je suvremen, priča se tu o hrv.politici, a opskurna indie glazba je lajtmotiv romana. Ono čega sam se bojala, a to je pripovijest o ženskom odrastanju iz pera muškog pisca, ispalo je neutemeljeno jer je Škare itekako senzibiliziran.