Ni ja nisam sigurna kako bi mi se sviđalo kako netko čita, često sam kritična i prema tome kako pisci čitaju svoja djela
ozbiljno, jel čitaju prenaglašeno (ne znam zašto imam predrasudu da prenaglašavaju tonove), kakva je intonacija?
 |
|||
|
|
|||
Ni ja nisam sigurna kako bi mi se sviđalo kako netko čita, često sam kritična i prema tome kako pisci čitaju svoja djela
ozbiljno, jel čitaju prenaglašeno (ne znam zašto imam predrasudu da prenaglašavaju tonove), kakva je intonacija?
Svaki put kad slušam pisca kako čita svoj tekst, razočaram se. Zadnji put kad je Ferić čitao uvodni dio svojeg najnovijeg romana (koji je, rekla sam već, genijalan, ali iz njegovog čitanja tog uvoda to nisam mogla naslutiti ni u primislima).
Zapravo, zašto bi pisac bio najmjerodavniji za čitanje svojeg djela naglas? Može čovjek imati šprahfeler, ili lošu dikciju, ili biti socijalno anksiozan pa da ne voli nastupati u javnosti...
ajde super mi je da nisam jedina
U zadnje vrijeme sam pogledala na You tubeu dosta Pricigina, splitskog festivala pricanja prica. To nije bas citanje, nema salabahtera, ali palo mi je na pamet kako sam neke malo drugacije zamisljala uzivo. A neki su me pak apsolutno odusevili. Tanja Mravak (nadimkom Tanja Pricigin) je apsolutna kraljica pripovjedanja uzivo.
O, hvala, tu ću pogledati, dosadila mi je muzika više, tj. audioknjige su mi puno bolje od muzike. Beletristiku sam slušala na Audibleu jedino Chimamandu Ngozie Adichie, to je bilo fantastično - mislim da čitaju je glumci iz Nigerije, to je bilo ko da slušaš radio dramu, nije ta cijena koju oni naplaćuju bez vraga. Mislim da Audible drži neku razinu tih čitača, slušala sam i nešto drugo, bilo je neslušljivo... smeće.jennifer_gentle prvotno napisa
Posljednje uređivanje od ina33 : 12.03.2021. at 14:44
Od "pisaca" tj. autora beletristike sam slušala Gladwella, Obama, Attenborougha, Dawkinsa - to je milina za uši. Ne znam gdje se može Ferića čut. I želim li toSvaki put kad slušam pisca kako čita svoj tekst, razočaram se. Zadnji put kad je Ferić čitao uvodni dio svojeg najnovijeg romana (koji je, rekla sam već, genijalan, ali iz njegovog čitanja tog uvoda to nisam mogla naslutiti ni u primislima).
Zapravo, zašto bi pisac bio najmjerodavniji za čitanje svojeg djela naglas? Može čovjek imati šprahfeler, ili lošu dikciju, ili biti socijalno anksiozan pa da ne voli nastupati u javnosti....
Bio je u emisiji "Knjiga ili život" jesenas, uoči objavljivanja novog romana.Od "pisaca" tj. autora beletristike sam slušala Gladwella, Obama, Attenborougha, Dawkinsa - to je milina za uši. Ne znam gdje se može Ferića čut. I želim li to
a o kojem redu veličine (cijene) se radi?
da, da, Tanja Mravak i Aleksandra Kardum fantastične, a Ante Tomić teška katastrofa
Pričigin mi baš nedostaje, posebna atmosfera
Ne smijem reć, puno je. Ajde - kao obična knjiga u Hrvatskoj, red veličine. Samo što kada to slušaš, pa i ajde 2x slušaš, a imaš mira pa solo obavljaš par sati dnevno poslove ko ja i voziš u rush houru (dijete je veće) - onda to ide brzo.
Tanju Mravak sam slušala u ZG Pričiginu (Norris Caffe) - super je bila. Gledala snimke Karana i Gibonnija, i oni su mi bili super.da, da, Tanja Mravak i Aleksandra Kardum fantastične, a Ante Tomić teška katastrofa
Pričigin mi baš nedostaje, posebna atmosfera
Ako imate preporuke za jeftiniji ili čak besplatni slušni format, publicistika - nešto kao ovo od Jen, pls pucajte, bankrotirat ću s ovim, a navukla sam se i lijepo mi je.
aha, okNe smijem reć, puno je. Ajde - kao obična knjiga u Hrvatskoj, red veličine. Samo što kada to slušaš, pa i ajde 2x slušaš, a imaš mira pa solo obavljaš par sati dnevno poslove ko ja i voziš u rush houru (dijete je veće) - onda to ide brzo
znači oko 100 kuna
Saša Stanišić: Porijeklo
Pisali smo nekad o njegovom prvom romanu, Kako vojnik popravlja gramofon. Prisjetila sam se i da su neki od nas ovdje bili razočarani njegovim drugim romanom, Uoči slavlja. U Porijeklu se ponovo vraća Bosni, ali slojevitije i osobnije nego u prvom romanu. Zapravo i nema neku konzistentnu fabulu, već je knjiga niz kraćih poglavlja, koja se mogu grupirati u dvije tematske cjelina: Bosna i obitelji djedova i baka; i preseljenje u Njemačku i pokušaji prilagodbe na novi život. Na mahove me podsjećao na Meškovićev "Šator za jednu osobu" - iako je Stanišić, po svemu sudeći, imao manje traumatičnu prilagodbu, možda i zato što je cijelo vrijeme bio s obitelji, koja ga je nastojala poštedjeti teških okolnosti u kojima su živjeli. Ali stil - taj blago zafrkantski, naoko ležeran, a ipak ozbiljan i promišljajući - zajednički su obojici autora. Kod Stanišića je izrazita povezanost s bakom po ocu (Kristinom), s njom započinje roman, a njoj je posvećeno i neobično, zadnje poglavlje romana, po strukturi potpuno različito od onog što bismo očekivali.
Uglavnom - izvrstan roman, jako mi se svidio.
Pocela Sedmu funkciju jezika (hvala ina)
Postmodernisticka knjiga o postmodernizmu, ajmo reci da saljivo reducira francuske poststrukturaliste. Trenutno se cini kao showcase svog poznavanje teme, ali tek sam na pocetku pa bumo vidli. Mislim nije pretjerano hrabro ismijavati tu ekipu s obzirom na to da su out of favor zadnjih par desetljeca i laka su meta ali ok, zabavno je, trenutno sam na scebi foucaulta u gay klincu u turskoj kupelji, zapravo dosta realisticno pompozno je prikazan :D
Da se ne izgubi iz vida, unatoc dojmu iz knjige, jer se radi o jednom meni jako dragom piscu, citajte barthesa, ako niste. Jako intelektualno senzibilan i senzualan pisac, tko voli putopise, carstvo znakova je jedan tankocutni prikaz srzi japanske kulture u meni u top 5 knjiga svih vremena.
Posljednje uređivanje od jennifer_gentle : 13.03.2021. at 23:34
Ovo ću sigurno čitati. Hvala za prikaz.
Ali ne sad nakon Klare, treba mi nešto lakše da očistim nepce, a treba mi i vremena da posložim dojmove da mogu pisati o njoj.
Trenutno sam na odluci da ne pišem prikaz knjige Klara i Sunce jer imam osjećaj da ću, što god napišem, pokvariti užitak čitanja drugima.
Napisat ću samo da mi je dosta zaokupila misli: ona 3 dana što sam je čitala, svako jutro sam se budila s prvom mišlju na nešto povezano s knjigom. I da je, iako je i dalje prigušenih emocija, jačeg emocionalnog utiska od ostalih njegovih knjiga, i prava distopija.
Baš bih jako voljela da ju je još tko pročitao jer mi se raspravlja o njoj.
Ragnar Jonasson "Snježno sljepilo"
Među najpopularnijim knjigama u knjižnici, a mene je ostavio potpuno ravnodušnom, čak mi djeluje i nedovršeno - a nemam uopće želju potražiti nastavak.
Jean Mercier "Kad župniku prekipi"
Također knjiga koja je navodno bila totalni hit u Francuskoj. Simpatično, ali ništa posebno.
Došla je i do mene nova Francesca Melandri, Prava krv.
Uživancija od čitanja, nije me iznevjerila. Izvrsno napisano, a najviše uživam u njezinim britkim zapažanjima - društvenim, političkim, obiteljskim. Odmah se vidi kad je pisac "od formata". Jedna od onih knjiga koju se trudim čitati polako, a ipak imam dojam da mi prebrzo ide.
je je knjiga je odlična
Umrla je irena Vrkljan
Umrla je irena Vrkljan
Baš me to pogodilo... Jako sam voljela njene knjige i njene pjesme ❤️
Čitam Putujuće kazalište
Feriću, majstore!
I ja, o njoj ću kad je zgotovim, uživam "natenane"...Čitam Putujuće kazalište
Feriću, majstore!
No, u međuvremenu sam još ponešto pročitala, ali ne stignem ništa u zadnje vrijeme, baš me nešto stisnulo sa svih strana.
Evo za početak i na brzinu:
Jadranka Pintarić: Dobro sam i ostale laži
Divan introspekcijski ulazak u tajanstvene i često mračne labirinte onog melankoličnog i depresivnog u nama. Kratke, ali ubojite pripovijesti, preporučujem od srca!
Ostalo pišem čim stignem.
Ja sam zadnje procitala Tabea Bach- Otok kamelija i Okus čokolade u Parizu od Jenny Colgan koje toplo preporučujem. Ne znam jesam već spominjala Knjižaru na obali od Jenny Colgan, isto mi se jako svidjela. Po meni lagana, opuštajuća štiva, ali sa dozom i nešto težih detalja koja drže razinu napetosti i zainteresiranosti.
Umrla je irena Vrkljan
Pozdrav,
Dugo pratim forum i puno vaših preporuka sam pročitala.
Svidjela mi se tetralogija od Elene Ferante , Eva spava, Naročito ljeti, Sol u moru, Vražji okot, Alias Grace, Gazela i Kosac.
Dosta čitam jer ne radim zbog kovida.
Imam pitanje. Možda se netko sjeća priče iz osnovne škole o Mrazu i Mraziću. To je Šuvarova generacija. Ako ima tako srarih ili ste sve mlade.
Zanima me tko je autor. Hvala
To je litvanska narodna priča. Ne sjećam se da sam je vidjela napisanu, ali sjećam se da je znala biti na radiju. Povremeno je puste i danas: https://radio.hrt.hr/ep/prica-za-laku-noc/238857/
Evo teksta (našla sam ga ovdje - to je netko prepričao iz glave: https://www.magicus.info/ostalo/pric...i-mladi-mraz):
Priča o starom i mladom mrazu
Bijahu stari I mladi mraz. I gledahu oni jednoga drvosječu sa sjekirom kako ide u šumu I bogatog vlastelina u kočijama. I veli mladi mraz starome mrazu: "Hajde da se okušamo tko je jači. Evo ja ću uzeti ovoga drvosječu." Jer drvosječa bijaše samo u tankoj poderanoj košulji, dubokim poderanim čizmama I sa sjekirom na ramenu. I mladi mraz mišljaše da će takvog golog bijednika lako savladati. A stari mraz reče onda: "Dobro ja ću pokušati sa ovim vlastelinom u kolima." Jer vlastelin bijaše u velikoj toploj bundi sa rukavicama od debele kože I toplim čizmama sa krznom. Mladi mraz je naime mislio da je sa ovakvim ljudima jako teško izaći na kraj. I pritisnu oni oboje, mladi mraz drvosječu a stari mraz vlastelina. Međutim se pokaže da mladi mraz nikako da savlada drvosječu. Drvosječa je sjekao šumu I sve mu bijaše toplije. I koliko god mladi mraz pritiskao nikako nije mogao savladati drvosječu. Dočim stari mraz pritisne na vlastelina pa ga tako ophrva hladnoćom da se debeli vlastelin jedva pridigne sa svoga stolca u kolima. Konačno nakon nekog vremena oba se mraza ponovno susretnu pa veli mladi mraz starome mrazu: "Nikako da savladam drvosječu". A na to stari mraz veli: " A ja svome vlastelinu nisam dao da dahne od hladnoće pa ga vrlo lako savladam." I onda se oboje zamisle pa onda veli mladi mraz starome: "Nisi ti lako ophrvao vlastelina zato što si ti iskusniji mraz i pametniji od mene nego zato jer sam ja daleko naivniji od tebe što I priliči mojim godinama. Prema tome, nisi pobijedio zato jer si bolji od mene nego zato jer ja vjerujem samo u ono što vidim a ne kao ti I u ono što nikome nije jasno." Nakon toga oba se mraza upute dalje.
Pročitala do kraja "Pravu krv" F. Melandri, zbilja izuzetna knjiga, oduševljena sam. Kako u jednom romanu uspijeva pokriti toliko slojevitih tema - od obiteljskih, povijesnih, do aktualno političkih, svaka čast!
Nego, imam pitanje za one koji znaju talijanski - u romanu se više puta spominje izraz da je netko "guzica" kad se želi reći da ima sreće, a Ilaria u jednom poglavlju čak i objašnjava porijeklo tog izraza. Zanima me, kako se to kaže na talijanskom? Zanimljiv mi je bio taj detalj jer se u hrvatskom taj izraz koristi u sasvim drugom kontekstu (prezirnom, a ne zavidnom
Pa “che culo” je tipa “koja sreća!”.
A inače kazu “hai culo” ili “hai proprio culo”, a ono tipa “bas si sretnik” ali trebalo bi malo prostačkije čini mi se, tipa “p.srala te sreća”
Ajme možda pretjerujem, davno sam išla na talijanski!
Očito nemamo bas neki prijevod ako kažeš da prevoditeljica prevodi sa guzica.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Kaže se botta di culo ili colpo di culo što je analogno izrazu colpo di fortuna.
Jaka knjiga, da
A evo i nekih objašnjenja o podrijetlu izraza:
https://italian.stackexchange.com/qu...sere-fortunati
Prijevod potpisuje Ana Badurina, u koju imam puno povjerenje što se kvalitete tiče. Izraz "guzica" se ponavlja više puta kroz roman u različitim kontekstima i vjerujem da je dobro promislila o tome kako će zvučati a da ostane izvorno značenje čije se porijeklo, kako rekoh, i objašnjava u jednoj situaciji.Pa “che culo” je tipa “koja sreća!”.
A inače kazu “hai culo” ili “hai proprio culo”, a ono tipa “bas si sretnik” ali trebalo bi malo prostačkije čini mi se, tipa “p.srala te sreća”
Ajme možda pretjerujem, davno sam išla na talijanski!
Očito nemamo bas neki prijevod ako kažeš da prevoditeljica prevodi sa guzica.
Pa ja ne znam, meni ne zvuci ok ovako kad pišeš, ali imam knjigu doma, sigurna sam i ja da kad krenem citati da će mi biti “logično”.
Sent from my iPhone using Tapatalk
pa ne znam, bar u dalmaciji cesto kazemo: koja si ti (sritna) guzicaPročitala do kraja "Pravu krv" F. Melandri, zbilja izuzetna knjiga, oduševljena sam. Kako u jednom romanu uspijeva pokriti toliko slojevitih tema - od obiteljskih, povijesnih, do aktualno političkih, svaka čast!
Nego, imam pitanje za one koji znaju talijanski - u romanu se više puta spominje izraz da je netko "guzica" kad se želi reći da ima sreće, a Ilaria u jednom poglavlju čak i objašnjava porijeklo tog izraza. Zanima me, kako se to kaže na talijanskom? Zanimljiv mi je bio taj detalj jer se u hrvatskom taj izraz koristi u sasvim drugom kontekstu (prezirnom, a ne zavidnom
Bas bez rijeci “sritna”?
Sent from my iPhone using Tapatalk
E, upravo to me i zanimalo! Ne znam dovoljno o dalmatinskom žargonu, znam kontekst u kojem se "guzica" govori za neku osobu u Zagrebu
jedan čovjek kod mene na poslu ima nadimak Guzica čije je porijeklo upravo tog tipa, imao je ujaka na visokoj poziciji u partiji koji mu je osigurao put posut ružama (do 1990. naravno, ali do tad se već nadimak dobro primio)
Almin Kaplan: Meho
Predobro iznenađenje, uzeh knjigu bez preporuke, baš me je razveselila.
Poslijeratna Bosna, radnja se odvija u ruralnom području, na Dubravskoj visoravni, nedaleko od Mostara, u muslimanskoj zajednici, i uglavnom se vrti oko otvaranja nove džamije. Meho je totalno cool lik, prodaje breskve i paprike koje sam vozi na tržnicu u Čapljinu...
Kaplan savršeno pripovijeda i opisuje svakodnevicu koja možda objektivno i nije zanimljiva, a i drugi likovi, osim Mehe, toliko su živo karakterizirani, da je doista bio gušt čitati.
Kompletni užitak meni je, doduše, priječila činjenica što nisam razumijevala dobar dio bosanskih izraza koji se pojavljuju u knjizi, a kako me zanimalo o čemu se radi, dosta sam u početku googlala. Tek kad sam došla do sredine knjige skužila sam da je na njenom kraju priložen rječnik, ali i to mi je bilo nezgodno prevrtati (puno bi bolje bilo da je objašnjenje tih izraza u fusnotama na dnu stranice, ali što možemo...).
Ionako taj rječnik sadrži tek mali dio izraza za koje bi trebao prijevod
Knjiga je dobra, ali jezično mi je bila baš naporna za čitanje.
Ja jako volim ovu zenu, stavit cu vam link na engleski prijevod njene prve knjige (dvije su dosad izasle, ali zasad samo prva prevedena) i filmic na engleskom. Nizozemka je, na nizozemskom ima krasan poetican dokumentarac o njoj, al to nema smisla da lijepim ovdje bez prevoda.
Ukratko. ona i njen 30 godina stariji partner zive godinama u novozelandskoj prirodi, hrane se onim sto ona(!) ulovi, putuju pjeske i uz minimum opreme.
Volim putopise i off-grid price, a u isto vrijeme sam cesto jako kriticna prema njima. A Miriam Lancewood pise jako jednostavno a lijepo, protkano nekom vrlo prizemljenom filozofijom...
Ionako taj rječnik sadrži tek mali dio izraza za koje bi trebao prijevod
Knjiga je dobra, ali jezično mi je bila baš naporna za čitanje.
Istina
ja cesce kazem i sritna, ali moze i bez
Preporucite mi neki strip za mm-a. Citao je Arapina buducnosti i svidio mu se.
Harari u stripu, prvi dio:
https://www.amazon.com/Sapiens-Graphic-History-Birth-Humankind/dp/0063051338
Ja sam ga kupila zbog kceri, moze od tako nekih 10-12 godina pa nadalje.
Lora Tomaš: Slani mrak
Jako lijepa i jako tužna knjiga istovremeno.
I vrlo, vrlo nostalgična.
tanja_b je sve važno već napisala, da ne ponavljam (i hvala na preporuci, baš sam guštala!)
Zadnjih godina primjećujem popularnost "otočkih" tema i knjiga, što može ukazivati na neke trendove u društvu. U svakom slučaju, knjiga "Slani mrak" nije još jedna idealizirana priča o neimenovanom jadranskom otoku kao utočištu od gradske buke i mjestu sjedinjenja s prirodom, već gotovo dokumentaristički prikaz otočkih svakodnevica i stalnih stanovnika, najčešće staraca, koji su svoje bolje dane proživjeli u raznim životnim okolnostima.
Ne radi se o samo jednom otoku, to je odmah jasno, autorica je i sama u više navrata rekla kako je obilazila razne manje jadranske otoke (izbjegavajući velike otoke s gradskim sredinama, kao što su Brač, Hvar, Korčula). Zabavljalo me kad bih tu i tamo prepoznala o kojem se otoku radi (jedan od njih prepoznatljiv je po karakterističnom grafitu, vjerojatno jedinstvenom na Jadranu
Nakon prvog čitanja, imam poriv da knjigu odmah pročitam još jednom.
Zoran Ferić: Putujuće kazalište
Ferić doista čita svoje tekstove katastrofalno, i inače nije neki simpatičan lik (rekla bih, upravo suprotno!), ali u pripovijedanju je neosporivo maestralan!
Potpisujem sve dosad napisano o ovoj knjizi, potpuno me obuzela...
Ima u njoj i povijesti i drame i rata i ljubavi i patnje i katarze... ukratko, sjajan roman, u maniri ruskih klasika, s puno prštećih, nezatomljenih emocija i frustracija.
Vrlo hrabro javno samoogoljavanje, teško usporedivo s bilo čime što sam dosad pročitala.
Pročitajte svakako!
Završavam "Nebeska tijela" od Jokhe al-Harthi, dobitnice Man Bookera International za 2019. Nisam impresionirana ili to nije moj svijet. To je suprotnost svijeta od Bernardine Evaristo ("Djevojka, žena, drugo"), možda to nisam smjela tako jedno iza drugoga čitati jer su dva pola krajnosti. "Djevojka, žena, drugo" mi se jako svidjela, način pripovijedanja, karakterizacija likova, iako to nije moj svijet (feministice lezbijke, svijet kolonijalne Britanije), ali ova Nebeska tijela su još manje moj svijet - religija, robovi i robinje, Oman, islam, ugovoreni brakovi. Nije da me je umela, ali mi je dojam slično kao kod "Molim te, pazi na mamu" - blank.
Odslušala Stephena Fryja "Mythos", njegova reinterpretacija grčkih mitova. Grčki mitovi me ni najmanje ne zanimaju, ali ajde, bit će sigurno dobar engleski, dobre su ocjene. Oduševilo me, zanimljivo, odlično je napisano i pročitano.
Asterios Polyp
Neznalice: Priča o međusobnoj inicijaciji
Kuća
Svagdanja borba
Berlin
Da, divan je, toliko dobro napisan. Duhovit, ali ne boji se sentimentalnosti. Čak mi je i bolji od njegovog prvog romana.
Nemam što dodati tanjinom prikazu, samo jednu stvar. Prvi put sam u ovom romanu doživjela da je netko propašću Jugoslavije izgubio domovinu - ja sam tu državu doživljavala kao umjetnu i kad smo u školi čitali one puste pjesme o svojoj zemlji, meni to nije bila Jugoslavija. I kod nas se uvijek pretpostavljalo da je naopak tko je želio opstanak SFRJ, čak na neki način zao ili barem hladan, proračunat, a zapravo su ljudi bili posve normalni koji su je voljeli i njihova želja da je održe je bila legitimna. Emigranti poput Stanišića nemaju više domovinu, samo porijeklo i državu kojoj su se prilagodili, a i dalje ostali stranci.
Pravila pisanja postova
