Saša Stanišić: Porijeklo
Pisali smo nekad o njegovom prvom romanu, Kako vojnik popravlja gramofon. Prisjetila sam se i da su neki od nas ovdje bili razočarani njegovim drugim romanom, Uoči slavlja. U Porijeklu se ponovo vraća Bosni, ali slojevitije i osobnije nego u prvom romanu. Zapravo i nema neku konzistentnu fabulu, već je knjiga niz kraćih poglavlja, koja se mogu grupirati u dvije tematske cjelina: Bosna i obitelji djedova i baka; i preseljenje u Njemačku i pokušaji prilagodbe na novi život. Na mahove me podsjećao na Meškovićev "Šator za jednu osobu" - iako je Stanišić, po svemu sudeći, imao manje traumatičnu prilagodbu, možda i zato što je cijelo vrijeme bio s obitelji, koja ga je nastojala poštedjeti teških okolnosti u kojima su živjeli. Ali stil - taj blago zafrkantski, naoko ležeran, a ipak ozbiljan i promišljajući - zajednički su obojici autora. Kod Stanišića je izrazita povezanost s bakom po ocu (Kristinom), s njom započinje roman, a njoj je posvećeno i neobično, zadnje poglavlje romana, po strukturi potpuno različito od onog što bismo očekivali.
Uglavnom - izvrstan roman, jako mi se svidio.
tanja_b prvotno napisa
Pravila pisanja postova
