Završavam "Nebeska tijela" od Jokhe al-Harthi, dobitnice Man Bookera International za 2019. Nisam impresionirana ili to nije moj svijet. To je suprotnost svijeta od Bernardine Evaristo ("Djevojka, žena, drugo"), možda to nisam smjela tako jedno iza drugoga čitati jer su dva pola krajnosti. "Djevojka, žena, drugo" mi se jako svidjela, način pripovijedanja, karakterizacija likova, iako to nije moj svijet (feministice lezbijke, svijet kolonijalne Britanije), ali ova Nebeska tijela su još manje moj svijet - religija, robovi i robinje, Oman, islam, ugovoreni brakovi. Nije da me je umela, ali mi je dojam slično kao kod "Molim te, pazi na mamu" - blank.
Odslušala Stephena Fryja "Mythos", njegova reinterpretacija grčkih mitova. Grčki mitovi me ni najmanje ne zanimaju, ali ajde, bit će sigurno dobar engleski, dobre su ocjene. Oduševilo me, zanimljivo, odlično je napisano i pročitano.