Želimir Periš: Mladenka kostonoga
Dakle... ne pamtim da sam skoro čitala ovako nešto, još uvijek sam fascinirana i ne znam kojim riječima da opišem ovu knjigu
Fascinaciji doprinosi i to što dosad nisam čitala ništa od Periša, pa nisam znala ni što očekivati (za razliku od, npr., Ferića za kojeg sam u startu bila uvjerena da je napisao odličan roman, samo još nisam znala u kolikoj mjeri). Zapravo, ne bih ga ni sad uzela čitati da nisam primijetila da roman dobiva iznimno dobre kritike, pa sam pomislila, ajde da vidim o čemu se radi.
I ostala u šoku.
Na 425 stranica Periš je napisao roman o našoj prošlosti, praznovjerju, ženskoj sudbini u zaostalim, siromašnim krajevima Dalmacije, ali i o dvorskim spletkama carskog Beča. Poigrava se stilovima kao da žonglira, poglavlja su razbacana kroz vremenski tijek od 70-ak godina, a iako je roman pisan standardnim jezikom, nailazimo i na nekoliko dijelekata (između ostaloga, i hercegovački, istarski, ali i kajkavski!), jedno poglavlje je cijelo pisano kao parafraza na Zoranićeve "Planine" (bez straha, to je poglavlje kratko, lako se pročita). Roman ima 52 poglavlja, ali i to treba shvatiti uvjetno, jer su neka preskočena, a jedno se čak triput ponavlja. Epski deseterac je leitmotiv s kojim sve počinje, i svako poglavlje je naslovljeno četverostihom u desetercu koje ga ukratko prepričava (jao onom tko to jednom bude prevodio!). Sve prožeto suptilnom, ali opipljivom ironijom. "Vještica" Gila je dominantan lik, za nju navijamo od prve pojave, inteligentna je, mudra, snalažljiva, a ipak ljudsko biće sa svojim strahovima i brigama (simboliziranima u liku vuka koji se dijabolički pojavljuje s vremena na vrijeme).
Mogla bih sada opisivati radnju, kompoziciju i likove (osim Gile, ima ih tu još vrlo, vrlo zanimljivih), ali neću, jer bih time oduzela dio čarolije čitanja ove knjige. Mogu samo reći da sam se na mahove osjećala kao na roller-coasteru, ne znajući kamo će me baciti u sljedećem poglavlju. I da sam se trudila što bolje pratiti svaki detalj, da mi ne bi nešto promaklo. I da mi je sad žao što sam je tako brzo pročitala pa je gotovo. I da mislim da ću si kupiti ovu knjigu, jer ću je teška srca morati vratiti u knjižnicu.
I moram reći da mi je jako drago što zadnjih godina imamo tako dobra, vrhunska djela domaćih autora. "Mladenku kostonogu" preporučujem svima koji se ne boje poigravanja s formom i stilovima i koji žele pročitati nešto što im odnekud zvuči poznato, a ipak je napisano iz posve novog kuta.
 |
|||
tanja_b prvotno napisa
