Što čitate 3.

[chesil]

Što ne čitate 3.
Upravo nisam pročitala Mladenku Kostonogu zadarskog pisca Želimira Periša. Uzela sam je zbog panegirika s topica, baš jako uzbuđena što mi je dopala ruku, ali, avaj.
Sa svakim poglavljem bila sam sve svjesnija da čitam nešto izvanserijsko, pozitivno ludo, nešto čemu je prethodilo itekakvo istraživanje teme. Ali i sve manje zainteresirana da nastavim.
Pa sam se pitala zašto jer dinarsko područje, jezik, mentalni sklop, to mi je sve baš blisko. Feministički narativ također.
I onda me prosvjetlila Pavičićeva kritika romana koji je Periša usporedio s piscima južnoameričkog magijskog realizma. Još kad je spomenuo hrvatski Macondo, sve mi je sjelo na mjesto. :smajlić:

[tanja_b]

I onda me prosvjetlila Pavičićeva kritika romana koji je Periša usporedio s piscima južnoameričkog magijskog realizma. Još kad je spomenuo hrvatski Macondo, sve mi je sjelo na mjesto. :smajlić:

Zanimljivo inače, južnoameričke pisce slabo sam čitala (ili nikako), nisu mi sjeli koga god da sam pokušala čitati (Marqueza, Cortasara, ne sjećam se jesam li još nekog probala čitati pa odustala).
Bit će da su me kod Periša više privukli tematika i jezik od same forme - iako me upravo forma oduševila.

[Forka]

Što ne čitate 3.
Upravo nisam pročitala Mladenku Kostonogu zadarskog pisca Želimira Periša. Uzela sam je zbog panegirika s topica, baš jako uzbuđena što mi je dopala ruku, ali, avaj.
Sa svakim poglavljem bila sam sve svjesnija da čitam nešto izvanserijsko, pozitivno ludo, nešto čemu je prethodilo itekakvo istraživanje teme. Ali i sve manje zainteresirana da nastavim.
Pa sam se pitala zašto jer dinarsko područje, jezik, mentalni sklop, to mi je sve baš blisko. Feministički narativ također.
I onda me prosvjetlila Pavičićeva kritika romana koji je Periša usporedio s piscima južnoameričkog magijskog realizma. Još kad je spomenuo hrvatski Macondo, sve mi je sjelo na mjesto. :smajlić:

Haha, sad si me još više zaintrigirala...

[roman972]

Što ne čitate 3.
Upravo nisam pročitala Mladenku Kostonogu zadarskog pisca Želimira Periša. Uzela sam je zbog panegirika s topica, baš jako uzbuđena što mi je dopala ruku, ali, avaj.
Sa svakim poglavljem bila sam sve svjesnija da čitam nešto izvanserijsko, pozitivno ludo, nešto čemu je prethodilo itekakvo istraživanje teme. Ali i sve manje zainteresirana da nastavim.
Pa sam se pitala zašto jer dinarsko područje, jezik, mentalni sklop, to mi je sve baš blisko. Feministički narativ također.
I onda me prosvjetlila Pavičićeva kritika romana koji je Periša usporedio s piscima južnoameričkog magijskog realizma. Još kad je spomenuo hrvatski Macondo, sve mi je sjelo na mjesto. :smajlić:

Potpuno jednaki doživljaj. Mislila sam da je problem u meni, trudila sam se, ali nije išlo.