 |
|||
Nakon što mi je 100 godina na listi, napokon sam uspjela posuditi Ollive Kitteridge, o kojoj se ovdje toliko pisalo, i još piše. Oduševljena sam, toliko da je jučer nisam mogla ostaviti dok je nisam dovršila, a jutros mi je prva pomisao opet bila Olive. Knijga kao stvorena za roditeljski forum - jesu li tamo toksični roditelji, nezahvalna djeca, nezainteresirani supružnici? Ili je to jednostavno tako kakav život u svom neuljepšanom izdanju jest.
Jedva čekam prijeći na Olive, iznova.
OvoAngie75 prvotno napisa
. Meni je nekako glavni doživljaj nakon čitanja te knjige poriv da zagrlim Olive, a i većinu likova - svaki ima svoje zadanosti, svoje muke, svoje događaje koji ga vode do toga da se ponaša kako se ponaša. Osjećaj koji mi ostaje nakon toga je beskrajna nježnost prema Olive, a i drugima. Taj lik Olive mi je tako kompleksan, a istovremeno iskren, tj. opis Olive je baš onako... iskren, life itself, kako ispadne uz pomoć ili unatoč naših frtutma i koprcanja, ali nisam ja to doživjela da su ti životi pakao, imaju svoje ups and downs, žalovanja i male radosti. Meni je to normala. Zamišljam Olive kako čita topic "očekujemo li previše od djece"
... i onako, Olive živi u meni i baš sam zahvalna autorici na njoj. "Olive iznova" mi je još bolja.
Posljednje uređivanje od ina33 : 11.05.2021. at 15:01
Zamišljam Olive kako čita topic "očekujemo li previše od djece"
a baš
Pravila pisanja postova
