Jao, pa gdje si baš to našla??? Čitala sam to negdje na početku faksa, prije toliko godina da me sve strah zbrajati...neko staro BIGZ-ovo izdanje (Beograd).zutaminuta prvotno napisa
Prešla sam danas dvajs stranica Dawkinsova sebičnog gena. Jeej. Rastežem je ukupno već valjda četiri godine.
Pročitala sam polovicu Crnog labuda Nassima Taleba. Koja dosada. Vrti istu stvar iznova i iznova.
Pokušala sam Tao mede Pooha Benjamina Hoffa. Na to ću se vratit nekad kasnije. Možda.
Sljedeće što želim je Johnny je krenuo u rat, Daltona Trumba.
Mnogo želja, vidjet ću što ću ostvarit. Kad si zaključim u glavi da je nešto dosadno teško mi je nastaviti.
Prije par godina Žuti dućan je to izdao u Hrvatskoj: http://www.sareni-ducan.hr/ducan/?wp...e-krenuo-u-rat
Ovo nije samo knjiga o ratu. Senzorna deprivacija je užasna stvar. Čovjek ima samo svoje misli. Jedini razlog za čitanje ove crne depresije je činjenica da stvari uvijek mogu biti gore nego što izgledaju. S druge strane, to je jedna od knjiga koju bi ipak kad-tad trebalo pročitati. Fala na podsjećanju. Možda bih mogla svog mlađeg sina uputiti na to, iako me ne bi iznenadilo da je barem film već pogledao. Moram muža pitati, on je u obitelji stručnjak za filmove.
 |
|||
