Istina je da imam mršave gene ali isto tako je istina da su svi u mojoj obitelji jako fizički aktivni i prehrana je ajmoreći ona koja se danas promovira kao zdrava i popularna. Po malo, kuhano i šareno. Ja sam sigurna da kad bi se prešaltali na masnu spizu s tonama kolača, slatkoga i kad bi svo kretanje obavljali u autu ili javnom prijevozu, mršavi geni nebi igrali preveliku ulogu. I ne mislim uopće da popunjene žene ne vode računa o sebi ali razlika je kad je netko popunjen salom ili čvrstom masom. One žene koje su deblje a sa čvrstom masom sigurno imaju uravnotežen ritam-baš taj koji je "popularan" što kažete. Imala sam i ja fazu nakon zadnjeg poroda da kile nisu išle dolje tako brzo i lako kao ranije pa sam poptuno izbacila slatko i bacila se na fizičku aktivnost u obliku hodanja satima. Imala sam i faze kad sam bila toliko aktivna da sam zaboravljala jesti pa sam otišla u drugu krajnost. Pa nekako uvijek pazim da to bude zlatna sredina
Kužim ja da se netko može osjećati debeo. Moja prijateljica koja inače ima 52kg na 165cm kad dobije 3kg osjeća se debelo i smeta joj jer cijeli život ima 52kg.
Onda meni riječ debeo znači nešto sasvim drugo. Razlikujem punije i debele.
Imam ja dobar način kako sebe kontrolirati i motivirati - uzmem si malu tekicu (tipa rječnik s dvije kolone) i unutra se trudim zapisati sve što pojedem. Ehhh, brzo čovjek osvijesti što sve gura u usta...
U firmi netko slavi, maznem samo tak krišku torte i zaboravim na to... Doma nađem čvarkešicu koju netko od djece nije ponio u školu, maznem... Jučer američke palačinke kod svekrve... i tak, nabere se. Obožavam koru od kruha i pizze, iako baš uz obrok ne jedem kruh. Da samo to riješim, već bi bi bilo puuuno bolje. A kad pišem, onda i RAZMISLIM da li baš to treba gurnuti u usta ili se može i preskočiti.
I još jedna stvar koja mi je dobra za rješavanje osjećaja gladi - ketoni maline. Viš viš, baš bih mogla opet krenuti s tim.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.01.2017. at 11:00
Peterlin, moja kolegica je slična ovom tvome. Sretnem je na izlazu iz pekare, kaže kupovala pecivo za doručak i plus u ruci nosi komad pizze. Mislim nekome nosi. Ne, nije nikome nosila, nego je usput do zgrade pojela komad. Nesvjesnim uzimanjem hrane unesemo mnogo više.
Posljednje uređivanje od j-la : 30.01.2017. at 11:03
Čekajte cure, uguglala sam sad neku stranicu na kojoj piše da je do 25,8 BMI idealan…
Anyway, mislim da je to svakome po njegovom osobnom osjećaju. Ja sam na 170 cm zadnjih nekoliko godina imala 68 kg. I to mi je bilo “par kila viška” u odnosu na to kad sam imala 20 godina. I onda sam u jednoj godini zbog raznih okolnosti natukla 10 kg, i došla na 78 kg. (index 27,0 – “lagano povišen”).
Iako mi je tih 10 kg u jednog godini stvarno bilo previše, i osjećala sam kako mi je sve teže uz stepenice i sl., i morala sam kupiti nove hlače – ja nikada nisam za sebe pomislila ili se proglasila “debelom”. Da, udebljala sam se. I bilo bi idealno da imam 15kg ili barem tih 10kg manje. Ali nisam debela. Samo sam se malo zjačala. Ja bih trebala dobiti 30-40 kg da pomislim da sam debela
.
Što se tiče onog „brine i ne brine za sebe“… ja ljude dijelim na „vole i ne vole jesti, tj. jesti im je samo ok, ne i wow“.
Mojih nekoliko prijateljica, koje nešto posebno ne brinu o izgledu (ne vježbaju i sl.), i već 20-25 godina imaju sličnu („idelanu“) kilažu imaju samo jednu zajedničku stvar – njima hrana nije ništa posebno. Pojedu i to je to. Na druženju pojedu jedan komad pizze, jedan kolač i njima je dosta. Meni nije. Ne moram uopće biti nervozna, dapače, opuštena sam i u dobrom društvu, ali ja ću pojesti 6 komada pizze i 6 kolača. Jer mi je fino. Jer uživam dok jedem. Volim jesti kolače, oni stoje ispred mene i pojest ću ih. Ne mora to biti u 23h vrećica čipsa pred TV-om, nervoza ili nešto slično. Čak mi nije problem ni nesvjesno jelo, i traženje stalno nečeg. Nego, ja kad jedem - jedem. Ne znam još kud će me to odvesti i kako ću skinuti ovih 10 kg… vidjet ću. Sad trenutno ne mogu na dijetu, pa ću razmišljat o tome kad za to dođe vrijeme.
Drugo, ugljikohidrati – „oni koji mogu pojesti i nešto bez njih“ i oni koji ih ne pojedu pa izdrže pol sata pa se natovare… ne mogu bez bijelog brašna nikako… i za sve krivim svoju mamu i baku koje su me kad sam bila mala „šopale“. Moja mama i danas moju malu koja ne voli jesti „šopa“ – glavno da joj da kruha, tijesta, krumpira i onda mi se ponosno hvali „nije htjela jesti, pa sam ju našopala kruhom/krumpirom/tijestom“
...pa se ti riješi tog obrasca kasnije.
U Kozmu je bilo, a mislim da sam zadnji put lani kupila u Farmacia ljekarni u CC1 East. Ovo: https://ljekarnik.hr/products/sensil...nie-60-kapsula (još imam pol kutije)
Imaju oni i drugih proizvoda - vidi ovdje: https://www.sensilab.hr/mrsavljenje
Meni samo treba nešto da u prva 2 tjedna odustanem od hrane (taman bilo i placebo) i dalje ide ok.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.01.2017. at 12:40
Mišići nisu teži, sram te bilo :-p
Kila željeza, kila perja, kila mišića, kila sala..
On topic
Meni je neusporedivo lakše bilo biti mršava (zapravo imala sam stav kao Trina) dok sam pušila.
Sad je to već teže. Treniram jako puno, pazim da se zdravo hranim (ali količine me hebu) i dalje ne mogu skinuti te dve kile koje me bodu u oči.
Jer prije mi je bilo puno lakše ne jesti. Popijem kavu, uz to dvije cigarete i bok. Nisam gladna, nema šanse.
Sad ako slučajno preskočim koji obrok, padam u nesvjest
Nikad nisam imala problema s kilama. Nakon trudnoća bi se pretvarala u vješalicu, ali bome s godinama kile krenule prema gore. A kako na poslu po cijeli dan sjedim, krenula me boliti kičma.
Krenula sam trčati i vježbati pilates. Ni grama nisam skinula, al bar kile stoje na mjestu, ne idu gore. Moram priznati rasporedila se masa drukčije. Ono kaj mi je najbitnije, kičma me ne boli i konda mi je sjajna. Nisam ovisnik poput nekih. U trčanju uživam. Al po minusima mi nema užitka pa čekam pluseve. Trčanje sam zamijenila brzim hodanjem.
Lijepo je ne biti prekomjerno popunjen, al meni je daleko bitnije zdravlje na koje utječem vježbom/trčanjem/kretanjem.
Ovo je moj najveći problem. S tim da u pekarnice ne ulazim,. Ali tijesto pizze, pa mlinci, pa domaći kruh (za njega bih ubila - ne pečem ga nikad, ali ako negdje naletim). Uz ručaK ne jedem kruh, ni za doručak, ni na poslu za gablec, ali za utjehu, gušt, uvijek biram fini kruh ili tijesto. Meni je vrhunac kulinarstva domaći kruh s putrom. Kraj pekarnica prolazim žmirečki.
Osim dobrih gena ima nešto i u načinu prehrane i tradiciji. mi ne jedemo baš lešo meso i ribu. Na kontinentu se tradicionalno drugačije jede
Trina, po nekim mjerilima zivim prilicno zdravo.
Jedem kuhano, voce i povrce redovito, ne pijem osim prigodno za rodendane i to malo, ne pusim, spavam redovito i dovoljno. Pijem vodu i dvije kave dnevno . Idem redovito na preglede.
Ok, krecem se nedovoljno i ne vidim dovoljno sunca jer sam na poslu 8 sati dnevno , plus putovanje autom 1 sat.
Ali ocito jedem previse.
Vjerojatno bi jela manje da pusim i pijem vise kave. Mozda i vise rakije.
tada bih bila vjerojatno bila i mrsavija.
Ovo sa cigaretom , kavom i rakijom je recept jedne forumasice.
i pali , ona je smrsavila sigurno 10 kg.
meni cak palo na pamet da pocnem pusiti ne bi li pocela manje jesti![]()
jel ima neka cigareta koja manje smrdi. nije da mi nebi bilo drago imati koju kilu manje![]()
pa ja i imam problem s kilažom otkako sam prestala pušiti. eto neka uđe u zapisnik!![]()
bila bi sigurno, smanjio bi ti se apetit da pušiš. ja kao pušač nisam imala potrebu za doručkom ni za večerom, a slatko mi je smetalo cigareti
radije ne bih pojela neki slatkiš nego si pokvarila okus cigarete, a negdje prije mi potvrdiše tu teoriju da je šećer jedna od namirnica koje ne pašu uz cigaretu.
i eto. najmanje 10 kila manje.
rakija neće ići jer je puna praznih kalorija. i kava ako je sa šećerom.
Oooo, daaaa.... ali ja se ne smijem pohvaliti. Doduše, kruh baš i ne pečem, aliiii varaždinske klipiće, kajzerice i slično - paa recimo 1x tjedno i češće. Ne pojedem puno jer imam doma termite, ali meni je i jedno pecivo previše.
Još pečem sinovima orehnjače, makovnjače, pite, palačinke, fritule (jučer s brusnicama i narančinom korom), palačinke, zlevenke, kajzeršmarn... pa malo rjeđe savijače i sirnice, iako se nađe i toga. Pite s jabukama i sirom, razne kekse...božesačuvaj...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 30.01.2017. at 14:21
Ja sam prestala pusiti u trudnoci, nakon trudnoce nisam ponovno pocela a s kilama sam se vratila na predtrudnicku tezinu. Za "dorucak" popijem eventualno jogurt, cesto niti to. I obavezno kavu bez mlijeka ili secera ili ikakvog zasladjivaca (kvare mi okus kave) I s time sam i dobivala i gubila na kilama... bitno je samo koliko i sto jedem ostatak dana...
Ako misliš da je moja mršavost rezultat cigareta, kave i rakije, nije. Ja se konstantno krećem, hodam satima, fizički sam aktivna stalno, osim kad spavam noću. Jedem dva puta dnevno, od kolača jedem dvije, tri vrste i to ti dođe jednom mjesečno možda. Ne pijem alkohol osim u prigodama (ljeto neću računati, tad skoro svaku večer ali ne više od dvije, tri pive), kavu jednu dnevno jer imam tahikardiju pa me smijem. Svaki dan kuham a porcije su mi manje od dječjih. Hoću ti reći da mi je jasno da imam mršave gene ali da promijenim stil života lako bi se opustila. I mislim, tj znam puno žena koje se bore s kilama ali količinski jedu dnevno koliko ja u dva, tri dana, ne kreću se i bureci, kolači, pomfriji, hamburgeri i takva vrsta spize im je uobičajena. Nisam ja uvijek pušila-imala sam pauze četiri puta trudnoće+ cca godinu ili dojenja za svakoga. A kad malo razmislim, u našoj kući hrani se pridavalo pažnje nula bodova. Niti smo pričali o tome, niti smo satima sjedili za stolom kako mnoge obitelji rade. Valjda stvar navike. Ali eto, samo sam htjela reći da iako nisam sklona debljanju, nije to samo stvar prirode nego navika
Trina, da li volis jesti? Jesi li gurman?
ili jedes da prezivis?
Da li ti je zrtva jesti malo i ne jesti nesto sto volis?
da li ti je lako jesti male porcije? Ne osjecas se gladno i nezadovoljno nakon toga?
pitam. Jer znam da postoje ljudi koji jede da prezive i hranu dozivljavaju kao nuznu potrebu i gnjavazu ako je vise od toga.
Nije da ih ja razumijem, a ali pretpostavljm da ne razumiju one kod kojih je mentalni sklop drugaciji.
ps: radije bih pojela dve kugle sladoleda svaku vecer po ljetu , nego dva piva.![]()
Posljednje uređivanje od sirius : 30.01.2017. at 16:44
Ja sam pocela mrsaviti kad sam prestala pusiti.![]()
Baš tako i moje prijatljice. Jedna kolegica s posla, gledam ju svaki dan - doručak suhi, zdravi kreker uz kavu na poslu, ručak - nešto zdravo, kuhano jelo iz dostave (povrtno, vegetarijansko, prilično nekalorično jelo) koje uvijek i svaki dan podijeli cijelu porciju s drugom kolegicom jer je cijela porcija njoj previše. Poslije posla tanjur variva - nije gladna jer je jela na poslu.
Nisam gurman i ne postoji jelo u kojem uživam ono baš osim Nutelle. Jedem dok mi je dosta a dosta mi je vrlo brzo. Razumijem da imam drugačiji sklop u glavi od ljudi koji uživaju u hrani ali kontroliram se ja na drugim poljima pa znam što je to. Mogu razumjeti da netko voli hranu kao što ja volim nešto drugo i da je teško mijenjati navike. Ali ako se uvede puno kretanja i fizičke aktivnosti, mislim da se samim time može čuda napraviti.
Mogu se cuda napraviti za zdravlje i kondiciju, ali za kile ( bez redukcije prehrane ) - nula bodova.
Ima cura na temi koje su turbo aktivne, a svejedno imaju previse kila.
Ima i dokumentarac o maratonu . Gdje su se pocetnici pola godine pripremali za maraton , kojeg su nakon pola godine pretrcali. Nisu smrsavili nista, ali su znacajno poravili kondiciju.
Vidis , mene druge ovisnosti ne diraju.
Cigareta mi smrdi, a piva ne pase.
Tako da bez imalo zrtve ne konzumiram niti jedno od to dvoje.
Niti se osjecam zakinuto.
Isti osjecaj kao i kod tebe kad pojedes pola djecje porcije za rucak.
Posljednje uređivanje od sirius : 30.01.2017. at 17:07
Oprosti ali i ja bi mogla teglu Nutelle pojesti u jedan dan ili kesicu čipsa da mi bude pod normalno. Mogla bih kuhati pohano i pomfrit češće od jednom godišnje, kao i naviknuti se na popodnevno ležanje na kauču. Ali izbjegavam svjesno sve od toga, ne baš zato što ne volim Nutelu ili čips i mrsko mi je izležavati se ispred tv-a. Nisam tip od vježbanja pa to nadoknađujem hodanjem, šetnjom, pa i kućanskim poslovima, vrtom, cvijećem..Svaki put kad krene tema debljine, uvijek osjećam prezir debelih kontra mršavih, što je totalno bezveze.
Što se kontrole tiče, jako se kontroliram s cigaretama i kavom jer da radim onako kako me vuče, pušila bi tri kutije dnevno i kuhala kavu svaki sat.
Dok se drasticno ne promjene prehrambene navike i to na duzi period, nema konkretnijih pomaka. Bila sam na gro dijeta, skines 5kg na nekom nesuvislom rezimu koji kaze da ne smijes jesti nista masno, pa kad se vratis starim navikama natuces jos 5kg povrh onih 5, samo zato sto ti tijelo sad radi zalihu masti zbog onog soka.
Prvi put u zivotu se hranim savrseno ispravno, bez bjezanja u zabranjeno slatko i lose uh, a toliko beneficija vidim da je to cudo: u 4 tjedna 4kg dolje, ten nikad bolji, puna energije, ravan trbuh, nemam napadaje prejedanja....
Hrana je lijek. Samo treba zaiata odluciti promijeniti se. Ja sam se kilavila 4god nakon drugog poroda dok nisam sama sa sobom ovo rijesila.
Vjezbam 3 puta tjedno i jos toliko najmanje idem u duge o brze setnje.
Malo mi glupo napisati, zvucat ce docirajuce, ali ako nema jake volje i cvrste odluke za bilo sto, nista od toga. Nekome su geni takvi da mogu izjesti svasta i biti vitki, ali su u manjini. Vecina bome itekako mora voljom i odlucnoscu biti vitka. Moze se gledati i kao stvar prioriteta, netko ce biti deblji, ali sretniji, jer jede i uziva u hrani, a netko vitkiji, iako gladniji, ali je sretan zbog odraza u zrcalu. Puno ih je izmedju, nezadovoljno, dok im ne dopi*di. Ako.
Evo, Minimalist, pisale smo slicno u isto vrijeme, ja teoriju, ti praksu![]()
Mislim da je Trina pisala o ovisnostima, samokontroli i odricanju pa na taj nacin donekle i razumije.
Meni nije vise problem imat doma slatkise. Niti ici u goste ili u restoran. Samo kazem onu kljucnu recrnicu:"ja to ne jedem." Sto sebi, sto drugima.
Kao i moja mama.
Ima 165 i 50 kg. Jede kao vrapčić.
Njoj je to dovoljno.