 |
|||
Ja tako mogu kad sam na godišnjem. Tj tako nekako i funkcioniram na g.o. i redovito smršavim. Ali tijekom godine dok radim teeeško. Stres nosi svoje a i morala bih se jako precizno organizirati.sasa prvotno napisa
+ Trinine priče o dugotrajnom hodanju i razgibavanju po vrtu usred dana, jako izazovno ako nisi samozaposlena i ne živiš u manjem mjestu/gradu.
X
Ja silom prilika sjedim 8 sati i to je najveće zlo. Nema spasa. Strada cirkulacija, kičma, ruke, zglobovi, vid... a o mozgu da i ne govorim. Ustanem, prošećem po stepeništu, ali ne mogu si priuštiti sat vremena razgibavanja ili (što bi mi izuzetno koristilo) promjenu osi - da bar 15 minuta u sredini dana legnem i dignem noge na povišeno.
Kako i koliko radim (više od 30 godina) nemam BAŠ NIKAKVIH prigovora na svoje zdravlje i kondiciju.
Ne znam koliko Trina hoda.Ali ja, evo u Zagrebu dnevno prehodam 6-8km, a ne koristim niti lift.
Bucku je zanimalo je li netko smršavio i ostao mršav.
MM, dok se hranio po montinjaku, tj. dok je jeo meso s povrćem, a UH ne znam s čime (valjda opet s povrćem), bio je fino vitak. Kada se vratio na meso s krumpirom, vratile su se i kile (bar 15ak).
Zašto se vratio na meso i krumpir - ne znam, tvrdio je da mu je povrće fino i da mu ništa ne fali na montinjaku.
Mene isto smeta to generaliziranje. Volim fino jesti, ali ne volim osjećaj prejedenosti (ne znači da ponekad to ne napravim) - onu težinu u želucu, da se ne možeš maknuti sa stolice, da si jeo i jeo i nakon što si prestao biti gladan samo zato što je fino... To si napravim možda par puta godišnje i svaki put požalim. Ako mogu opisati idealnu količinu za ručak - to je da nakon obroka mogu popiti kavu a da mi ne stoji u grlu.
Ne bih rekla da sve preko 30 se svjesno odriču nečega, ja sam do 40 mogla jesti bilo što - ali opet, kažem, nisam se prejedala jer to ne volim. Ali jesam u jednom trenutku se počela debljati, a razlog je to što sam postupno počela povećavati količinu hrane za obrok (niti broj niti sastojke - samo količinu). I to nije išlo odjednom nego je trajalo cca 2g u kojima sam natukla 6-7kg. Obrnuti proces je jednostavan - jedem opet manje, u početku svjesno, nakon mjesec dana mi je ponovno manja količina hrane postala taman za jednaki osjećaj sitosti nakon obroka. Kod mene u uredu ima dosta kolegica u ranim 40-im i većina je u kategoriji mršavih a nisu ni na kakvoj dijeti, nego jedu kao i inače.
Najmršavija sam bila kad sam se hranila po pekarama, ništa kretala, i s navršenih 39 godina - ali je stres na poslu bio na maksimumu i potpuno mi je ubijao apetit...
Posljednje uređivanje od sillyme : 31.01.2017. at 13:08
Da, glad se mora osjetiti dok se mrsavi. Ne stalno, ali poprilicno cesto
Nije los osjecaj, ako znas da ga imas zato sto svom tijelu radis dobro.
I nije los osjecaj, ako znas da mozes biti sita, ali svjesno odabires da to neces biti u nekom periodu.
Volja je najvaznija u gubljenju kila. Ali, to sve znamo.
Trenutno osjecam glad. Ali i srecu sto cu uskoro pojesti toast od sira i salicu nesa sa vodom i kapljicom mlijeka.
ispravak, trenutni bivši pušač - a ne nepušač
E baš gledam rahela.
Ja pak često poželim da postoji tabletica koja bi "umirila" trbuh i riješila me briga što staviti u njega..
Kuham što jednostavnije, ali ne i nezdravo, ali od mene nikad nekog gurmana niti vrhunskog kuhara, jednostavno, hrana me ne zanima
toliko u životu.
Tko je ono pisao za jaja?
Svaki dan pojedem dva za doručak (ali bez dodanih masnoća), dodam sira, povrća, kruha, i mirna sam bar 3 sata, a znam da sam tijelu dala što treba.
Nisi dala tijelu sto treba.
Ja se prek dana stvarno dobro mogu kontrolirati, ali tu kontrolu izgubim navečer. Od umora obično uzmem tak nekaj za utjehu - kako sam rekla, kod mene to nije slatko neg tijesto.
Gledam MMa, on je puno discipliraniji od mene - odnosno, on se ne dovede u takvo stanje umora. Lijepo si radi pauze tokom dana tak da zapali cigaretu. To je nekakvih njegovih 5-10 minuta mira nekoliko puta u danu. kaj ja znam možda bih trebala smisliti nekakvu 5 minutnu meditaciju nekoliko puta dnevno, pa do umora ne bi ni došlo.
I baš mi se čini, da je taj umor kod žena baš uzrok posezanju za hranom koja nije potrebna, neg je "utjeha"
Ja zato jedem jaja navecer,naravno bez kruha ako je velika glad u pitanju 2 a ako nije jedno sa time da nikada ne pojedem bas dva jer uvijek dijelim obrok sa smizlom pa mi ona pojede bar 30% vecere. jedino rucak jedem u miru pa se i tu pitam kako imam problem. vise od godine ne jedem solo
Negdje sam pisala o bc kofi kako je bljak ako nije u blenderu, eto povlacim napisano. Trenutno je pijem i nije da je bas bljak ali nije mi niti privlacno
Jucer sam prala kosu, bili smo popodne na kavi, sva roba je zavrsila u pranju, otusirana legnem u krevet i skuzimo da nam kosa bas smrdi po dimu, njemu tih 6mm kose...kompletno je smrdila, mogu si misliti kako je moja. Od kafica u zg mi se eventualno svida leggero jer ima strogo odvojen pusacki od nepusackog i imaju proteinski shake.
Umor je najveci okidac, nikada me nije manje briga sto cu staviti u usta nego kada sam umorna, kolicinski ne pojedem puno ali stavit cu prvo sto se nade pod rukom.
Da jedem koliko mogu i sve što hoću, ne bih mogla proći kroz vrata.
Ovako stalno pazim. Al očito ne pazim dovoljno
Ja isto.Da jedem koliko mogu i sve što hoću, ne bih mogla proći kroz vrata.
Ovako stalno pazim. Al očito ne pazim dovoljno
ALIIII sad ću biti partibrejkerica i naći dobru stranu viška kila (naravno, ako nije prevelik): Prije 2-3 godine (u svibnju će tome biti pune tri) nadrapala sam i završila na nekoliko tjedana u bolnici, sve skupa štajaznam 3 mjeseca na bolovanju. ČOVJEČE, da nisam imala svoju rezervu zimskog sala, mislim da bih se loše provela. Ovako, ostala sam bez nekakvih 6-7 kila i poslije ih dugo dugo nisam vratila. Mislim da čak nikad nisam došla na kilažu prije bolesti. Skupim par kila po zimi, izgubim ih preko ljeta... ali tada sam izgubila duplo jer nisam mogla jesti i baš sam se loše osjećala, pa je višak dobro došao...
Beti, nemoj me..jedva sam našla zdrav doručak koji mogu jesti duže od mjesec dana a da mi ne dosadi.
Imam veliki problem naći što mi se uopće jede za doručak, jedno vrijeme sam čak doručkovala ručak, dakle jela ga dvaput, smutiji mi na uši
izlaze, jogurte ne volim, nisam tip od krafni i peciva..ma..kažem ja, tabletica bar za doručak bi mi ponekad dobro došla.
Ja sam unazad godinu, dvije dana debela i bez obzira na sjedeći posao, na djecu, obaveze bla bla istina je da sam se udebljala jer nisam izlazila iz zone ugode.
Volim jesti, mogu jesti fino ko sasa al mogu i koješta natrpati u sebe i teško mi je stati, volim ležati i čitati, gledati serije, družiti se za stolom, kuhati peći svašta nešto i zato sam debela.
Nije istina da ja sama ne mogu pronaći pola sata dnevno da uz komp odradim za početak neke lagane vježbice ili da odem prošetati.
Pogledajte malo na temi o vježbačicama koje su to žene zmajevi, kakve poslove radi i koliko obaveza imaju pa svejedno nađu 5 minuta za odskakutati.
Sa redovitim vježbanjem nekako se i smanji potreba za hranom, ne možeš se natrpati pa ići skakati. Ili kako Cvijeta kaže odeš prošetati pa ni ne misliš na hranu koja ti taj tren možda ni ne treba.
Meni je za skidanje kila najveći demotivator MM. On uvijek voli da je malo viška. Jednom kad sam pretjerala je zaprijetio da će naći novu s oblinama, jer da me upoznao oblu, a da je htio mršavicu onda bi našao mršavicu
Uglavnom, ja točno znam kada ću uspjeti promjeniti prehrambene navike i skinuti kile a kad ću odustati već nakon 3 dana. Naučila sam s godinama, pa onda ne započinjem i ne mučim se kad mi glava nije na pravom mjestu.
U 9mj 2015 sam dostigla najveću kilažu ikada 76,5kg na 162cm. Doslovce sam osjećala da me salo oko trbuha steže oko vrata. Užasna sam si bila i jedan dan se prelomilo u glavi i rekla sam sad je dosta, nastaviš li ovako dokle ćeš doći. Cilj mi je bio 65kg. Prešla sam na LCHF. Meni odgovara, odlično se osjećam.
Do cilja sam došla u 7mj 2016. 65kg. Onda kako ljeti inače manje jedem izgubila sam neplanirano još 3kg i na more otišla sa 62kg. I tih 62kg na mojih 162cm, ne biste vjerovali ali ne izgleda dobro. Svi su me pitali jesam li obolila.
Nakon ljeta sam se vratila na tih svojih idealnih 65kg i super osjećala. I negdje u 10-11mj sam prvi put zgrješila i znala sam, u tom trenutku sam znala da ću dalje brljaviti. I sad sam na 68kg a želim se vratiti na tih 65kg.
Ne znam niti jednu osobu koja voli hranu, ali baš voli, mora paziti na kilažu, da je smršavila i više nikada nije vratila barem par kila. Ne kažem da ih nema, nego ih ja ne poznajem.
Svake ovisnosti se teško riješiti, međutim jesti moraš, pušiti i piti ne moraši možemo se slagati ili ne ali to je činjenica.
Ja kad prvi put pokleknem ode sve u nepovrat, a ono po malo svega ne ide. To je išlo u 20-tima, poslije 35. to po malo svega kod mene ne skida kile.
Uglavnom, ja sam baš gurman, jako volim hranu, okuse i to ne junk food nego baš finu hranu. I ne jedem kad sam nesretna i napeta, onda imam grč u želucu i mršavim. Jedem više kad sam sretna i opuštena.
Htjela sam još spomenuti i MM-a. On jede pa skoro dvostruko manje od bilo kojeg muškarca kojeg sam ikada znala uključujući i brata, radi fizički posao, dnevno prijeđe 18-20 000 koraka i apsolutno svaki zalogaj mu se vidi na vagi.
Ovako je i kod mene... hehehe....Meni je za skidanje kila najveći demotivator MM. On uvijek voli da je malo viška. Jednom kad sam pretjerala je zaprijetio da će naći novu s oblinama, jer da me upoznao oblu, a da je htio mršavicu onda bi našao mršavicu
* * *
Htjela sam još spomenuti i MM-a. On jede pa skoro dvostruko manje od bilo kojeg muškarca kojeg sam ikada znala uključujući i brata, radi fizički posao, dnevno prijeđe 18-20 000 koraka i apsolutno svaki zalogaj mu se vidi na vagi.
Ja sam sebi dobra, izgledam kako izgledam ("oblo" je dobar opis) ali jedino što me zanima je zdravlje. Sad ćemo valjda u veljači na sistematski, pa će se vidjeti. Prije par godina sam imala granične masnoće, lani i predlani su bile ok. A kile su isto granične, hehehe....
Čitam vas već danima i baš si razmišljam...sve cure koje znam iz srednje, da su tad bile mršave su sad kako prelazimo 30. dobile na kilaži. I to dosta. Ima ih od punijih pa do debelih. Pogotovo nakon što su rodile.
Nekad se baš začudim, ja nikad nisam bila od mršavih. A sad ispada da sam jedna od rijetkih koja je ostala na istoj liniji od tad
Nakon što sam rodila dugo sam se rješavala zadnjih 6 kila, i pomoglo mi jedino svakodnevno vježbanje s Jillian. 20min dnevno, 6 dana u tjednu, godina dana. Nikad nisam bolje izgledala...
a mi prošle godine bili na 15.godišnjici mature i baš komentirali da sve cure izgledaju ili isto ili vitkije nego u srednjoj ili početkom faxa
Ma da? Vidiš kako su razlike...
Ajd ove s faksa su ostale više-manje iste, ali srednja se totalno promijenila. Za barem 5 cura iz razreda znam da su iz mršavica došle u kategoriju koja bi bila debele, i bila sam doslovce u šoku kad sam ih vidjela.
OK mi smo zadnje imali 10 godina mature, možda sad upadnu dijete i vježbanja, pa se situacija promijeni do 15.godišnjice. (moram izračunati koliko imam do tad... aha, još 2 godine
Da, a za 20. i 25. godišnjicu se to sigurno promijeni - tad žene uhvate vremena za sebe.
na moju 10 godišnjicu, meni su svi rekli da sam identična ko i u srednjoj, a nosim 2 konf.broja više nego tad. valjda sad bolje stiliziram što stavljam na sebe
Nama je sljedeće godine 20g mature. Za 15 godina mogu reći da su se sve cure-žene proljepšale a dečki-muškarci nekako ostarili, očelavili, dobili trbuhe, a očekivala sam suprotno, kako ono kažu muškarci ko vino.
meni za 2 godine 30-godišnjica matureNama je sljedeće godine 20g mature. Za 15 godina mogu reći da su se sve cure-žene proljepšale a dečki-muškarci nekako ostarili, očelavili, dobili trbuhe
Isuse, ja fakat nemam tu kaj delati...
Ja sam maturirala 1980. pa si vi sad računajte (baba, hehehe)
11 više nek meni za 2 godine
Posljednje uređivanje od jelena.O : 31.01.2017. at 14:00
ja se rodila 82
ja sam u onoj kategorije gdje kilaža raste s godinama, a nisam karakter da smanjim unos hrane, promijenim vrstu hrane ... što god. I tako sam došla do najveće kilaže do sada izmjerene.
Peterlin, moja je mama cca 2 godine starija od tebe
Uvijek mi je to na umu kad te čitam.
Ne moraju kile doći s godinama. Evo moja mater sa svojih 63 iste građe ko ja. A bila je debela do kraja srednje škole. I onda je promijenila stil života kojeg se dan danas drži, sve po onom receptu kojem sam vam napisala-jesti male porcije, ne previše slatkog i puno ali stvarno puno se kretati. A ona voli jesti i gurman je, slaba na kolače i sve slatko. I normalno da je to žrtva, ne dozvoljavati sebi jesti onoliko i što hoćeš. Ali bitna je volja
MM ima preko 40 g i BMI manji od 20 (bez nekih korekcija za godine), a uopće se ne kontrolira i nije bolestan i cijeli je život takav. Vjerojatno svi misle da je takav jer mu ja sve pojedem
sasa, napisat ću si na zid - Moje tijelo ne mora cijeli dan biti u comfort zoni!
To je najmudrije što sam danas pročitala
meni osobno bi comfort zona značila pretjerivanje u jelu - kad se pojede više od onog što bi trebalo samo zato što je fino
nisam za gladovanje, ne znam kako bih funkcionirala i obavljala sve što trebam gladna
Mitovski kad pušiš i ovisan si, onda ti ta cigareta doslovno dođe kao nasušna potreba
istina da hranu MORAŠ unositi jer ćeš u protivnom umrijeti a nikotin i ostali šit ne moraš
ali pušač ne razmišlja na takav način, on hoće dim jer je ovisan i možeš ga frigati
ovisnost je ovisnost
samo što kod hrane VIDIŠ te posljedice, ne možeš ih ignorirati
kod pušenja nisu tako uočljive i možeš ih komotno ignorirati
do određenog trenutka, jel...
a neki ni nakon toga...
ja razumijem da je prejedanje i sve vezano za prekomjerno jedenje borba
želiš još, to ti je zona ugode, time se relaksiraš, tražiš utočište, uživaš u tome
isto kao i kod pušenja
znaš da te truje, da ti ne čini dobro, ali maštaš kad ćeš sjesti u miru s kavom i ćikom
mediatacija...
pa onda osvješćivanje, grižnja savjesti, razgovori sa samim sobom
začarani krug
iz kojeg je teško naći izlaz
nekima nije, ali većini koje ja poznajem jest
to je taj ovisnički mehanizam
mislim da bez čvrste odluke da nešto PROMIJENIŠ ZAUVIJEK nema izlaza iz začaranog kruga
i ono što je najvažnije, svjesna odluka da ćeš tako morati dok si živ
mislim da se onima koji ne uspijevaju najteže pomiriti baš tim
da je GOTOVO
Međutim, kod hrane je razlika u tome što se jesti mora. U tome je dodatni izazov.
Liječeni alkoholičari ne popiju pivo u društvu, niti jednom mjesečno, a kamoli nekoliko puta dnevno. Ako se liječiš o ovisnosti o kocki, ne zaigraš rekreativno nekoliko puta na dan.
Inače, mislim da je dobro pratiti navike ljudi koji dobro održavaju težinu. Lako je moguće da ne razumiju svi, ili ne razumiju u potpunosti, probleme osobe koja se bori s prekomjernom težinom, ali svejedno, vjerojatno se iz uspješnih modela drugih može nešto primijeniti i na vlastiti život.
ma ja ipak mislim da nije isto. nikotin stvara ovisnost. dokazano. hrana - ne. ja ne vjerujem u ovisnost o hrani na način na koji si ovisan o nikotinu/alkoholu/drogama
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 31.01.2017. at 16:30
Ja se tu onda osjećam ko klinka uz Peterlin, ja sam rođena 1985.
Inače, također spadam u one koji uživaju u hrani, ali se ne mogu prejedati. Moja svekrva uvijek komentira kako malo jedem, a ja budem puna. No ja jako volim pekarske proizvode, sve ugljikohidrate, slatkiše... Ali ne pretjerujem ni u čem.
Nikad se ne bih mogla u potpunosti okreći slatkog i uh, barem sada tako mislim. Da moram, zbog zdravlja...e to je druga priča
Posljednje uređivanje od Vrci : 31.01.2017. at 16:36
zašto ne Cvijeto?
ja mislim da je to itekako ovisnost
teško ti je izaći iz tog kruga
jedeš, previše jedeš, svjestan si da ti ne čini dobro, da ćeš biti jadan i bijedan
pa opet u trenutku ne znam, tuge, stresa umora posežeš, vuče te na još...
ne znam
nisam osobno nikad imala taj problem, ali poznajem jako dobro neke koji jesu
ono što čujem meni se apsolutno može usporediti sa ovisnošću bilo koje vrste
alkoholizam, nikotin, kocka, narkotici...
zapravo sam skužila da sam se ja identično osjećala u svojoj borbi s nikotinom
sve isto
samo objekt drugačiji
Postoji ovisnost o hrani, a i lijecenje od te ovisnosti.
I meni je jako bitno sto jedem, pogotovo otkako sam promijenila navike i jedem manje. Bitno mi je sto kuham ili sto narucujem negdje vani, zelim u principu uzivati u svakom zalogaju, ako je moguce. Je, ok, ponekad cu pojesti govno poput McDonaldsa, ali to je ponekad. Svi kod kuce jako volimo dobru hranu i to nam je apsolutno najveca stavka u kucnom proracunu. Na srecu su opceniti troskovi zivota ovdje niski pa si bez veceg razmisljanja mozemo priustiti stvari koje, recimo, u nekom drugom dijelu Amerike mozda i ne bismo mogli.
Ovo s hodanjem, osim u vrlo rijetkim prilikama (tipa jucer, kad sam dan provela na klupici u ambulanti, cekajuci da nam dijagnosticiraju gripu), prehodanih 8-9 kilometara na dan nemaju nikakve veze sa skidanjem kila. To je neki zlatni standard koji, uz 10,000 koraka, preporucuje American Heart Association ne za mrsavljenje vec za odrzavanje minimalne dnevne aktivnost. Ono da ne zakrzljas 100% i da ti ne otpadnu svi dijelovi tijela. Tih 8-9 prehoda osoba ciji dnevni posao nije osmosatno sjedenje za kompjuterom (ali ne znaci da mora biti medicinska sestra ili konobar, ma kakvi, dovoljno je da X puta prosece do printera ili nekog drugog ureda na kraju hodnika) i tko, recimo, hoda po kuci kad je doma, umjesto da gleda TV od povratka na posao do spavanja. Stvarno nije nikakva fizicka aktivnost, osim ako se ciljano ne ide brzo hodati, 30+ minuta u komadu, s podizanjem otkucaja srca u zonu topljenja masti, ili vise. Do tog ne dolazi hodanjem do tramvaja ili printera, osim ako je osoba toliko fizicki u losem stanju (ili ima toliko puno kilograma) da je obicno hodanje veliki stres za organizam.
Ja sam samo došla pitat gdje su Forka, Nano i Optimist na Vjezbacicama da se družimo
Što ne otvaraš?Ja sam samo došla pitat gdje su Forka, Nano i Optimist na Vjezbacicama da se družimo
Opet sam izvadila karimat
I nasla video vjezbanja s trakom - dobila sam neku reklamnu od banke
Posljednje uređivanje od NanoiBeba : 31.01.2017. at 18:46
Eto, sad to fino napišeš i na Vjezbacicama
Isto kao i sita. Velikom vecinom je nosenje sa odredenim fizickim stanjem stav u nasoj glavi.
Ja se slazem sa sasom i jos nekim curama, iznad odredjenih godina, dobar izgled je rezultat ulaganja i odricanja, rijetko tko ima takvu genetsku lutriju da se moze trpati bez da se udeblja. Moze u mladosti, ali kasnije je to poslijedica manje ili vise svjesne kontrole hrane i kretanja.
Tko god ima problema sa viskom kilograma, trebao bi se u svojoj glavi pomiriti sa slijedecim cinjenicama:
- potrebno je pratiti kalorijski unos iducih 5 godina
- kome se 5god cini puno, treba pratiti 8 godina
- prvih 3 mjeseca ne treba vjezbati po nikakvim programima, nego svaki dan hodati sat vremena, i to povrh svih onih hodanja koje inace cini
- u tih tri mjeseca, trudit se da svaki dan prijedje vecu udaljenost
- nakon 3 mjeseca moze se poceti razmisljati o nekim programima treninga
- da ce biti trenutaka u danu, pa i dana kada ce pojesti losu hranu/previse i da to nije dozvola da se tako nastavi, nego da se kaze shit happens i vrati na tracnice
E da, i BMI je kao mjerilo bezveze. Ono sluzi samo kao orijentir da li netko ima prekomjeru tezinu i svrstava nas u glupe tablice i prosjeke, ali ne govori nista o tjelesnoj kompoziciji i omjeru masnog i misicnog tkiva.
Eto, to bi ugrubo bilo mojih 5 centi
kako kod koga, kod mene je to neizvedivo, jednostavno zato što mi bude loše, osjećam slabost
stvarno ne vidim smisao u trpljenju gladi, što ne znači da ćemo se natrpati bilo čime da bismo tu glad zadovoljili
isto ako osjećamo umor, a imamo priliku, odmorit ćemo se, ako nam se spava, ići ćemo spavati, ako osjećamo žeđ, pit ćemo
ne znam zašto bi hrana bila iznimka
Posljednje uređivanje od n.grace : 31.01.2017. at 21:31
pa nitko pod "gladi" ne misli da ne jedeš 2 dana.
ako si na reduciranom režimu prehrane (namjerno ne pišem riječ dijeta) onda JESI gladna ako pojedeš pola tanjura umjesto 2 koliko je tijelo naviklo primiti. i tu glad treba istrpit.
i vjeruj mi, može se funkcionirati. vrlo lako
pa nisam ni ja mislila da se ne jede dva dana
ali ako ću raditi do kasno u noć, ići spavati oko jedan, dva, neću pojesti zadnji obrok u šest sati
pa pojedi u osam, devet. ali ne preobilan. i onaj u šest onda preskoči
a i ako radiš do kasna, skuhaj si kavu i pijuckaj. uostalom, tko je vidio radit do tako kasnog nedoba
Meni je nakon nekog vremena i ovo postalo ok. Jedem oko 6-7, i gladna sam tek ujutro kad se probudim.
I stvarno primijećujem i na sebi i na mužu da se lakše kile lijepe ako se navečer jede/gricka
Potvrda boldanog, mada je ovo, većina vas vidjela.Isto kao i sita. Velikom vecinom je nosenje sa odredenim fizickim stanjem stav u nasoj glavi.
Ja se slazem sa sasom i jos nekim curama, iznad odredjenih godina, dobar izgled je rezultat ulaganja i odricanja, rijetko tko ima takvu genetsku lutriju da se moze trpati bez da se udeblja. Moze u mladosti, ali kasnije je to poslijedica manje ili vise svjesne kontrole hrane i kretanja.
Tko god ima problema sa viskom kilograma, trebao bi se u svojoj glavi pomiriti sa slijedecim cinjenicama:
- potrebno je pratiti kalorijski unos iducih 5 godina
- kome se 5god cini puno, treba pratiti 8 godina
- prvih 3 mjeseca ne treba vjezbati po nikakvim programima, nego svaki dan hodati sat vremena, i to povrh svih onih hodanja koje inace cini
- u tih tri mjeseca, trudit se da svaki dan prijedje vecu udaljenost
- nakon 3 mjeseca moze se poceti razmisljati o nekim programima treninga
- da ce biti trenutaka u danu, pa i dana kada ce pojesti losu hranu/previse i da to nije dozvola da se tako nastavi, nego da se kaze shit happens i vrati na tracnice
E da, i BMI je kao mjerilo bezveze. Ono sluzi samo kao orijentir da li netko ima prekomjeru tezinu i svrstava nas u glupe tablice i prosjeke, ali ne govori nista o tjelesnoj kompoziciji i omjeru masnog i misicnog tkiva.
Eto, to bi ugrubo bilo mojih 5 centi
https://www.facebook.com/FitMessDiar...type=3&theater
offtopik, šta ti se mora desiti da ti uopće padne na pamet takva želja, i kakva je to stranica koja okuplja žene koje imaju takve sulude želje?Cura ne samo da na zadnjoj slici ima VIŠE kila, već izgleda onako kako većina vas želi izgledati (barem ako sudimo po fotkama koje mi šaljete).
Pa pobogu cvijeto, fitness stranicaofftopik, šta ti se mora desiti da ti uopće padne na pamet takva želja, i kakva je to stranica koja okuplja žene koje imaju takve sulude želje?
Ja bih voljela imati više mišića.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
