Eh da ono što je mene oduševilo na lchf prehrani je to da je otišlo puno više centimetara nego kila i da mi koža nije bila opuštena već zategnuta...mišići definirani a celulit se smanjio za 80%. Nisam vježbala.
 |
|||
|
|
|||
Eh da ono što je mene oduševilo na lchf prehrani je to da je otišlo puno više centimetara nego kila i da mi koža nije bila opuštena već zategnuta...mišići definirani a celulit se smanjio za 80%. Nisam vježbala.
brojke na vagi često ne znače puno. ja sam visoka 188cm. kad dobijem 5kg, na meni se niti ne vidi, što i je problem. zato i kad mršavim, moram skinuti 7-8kg da bi se uopće kužilo.
najzgodnija sam si bila sa 72kg na faksu. realno, sad bih htjela 78kg. imam peglat 15ak kg do tamo. makar, kad ljudima kažem koliko imam kila, nitko mi ne vjeruje. brojke brojke....
srećom sad sam super motivirana. ovo je valjda jedina novogodišnja odluka koje se držim dulje od 3 dana.
Mitrovski , sestro po kilazi.
Ja sam 160 cm, sa 60 kg sam nosila hlace 36 i imala vidljive trbusnjake ( bez vjezbanja).
jedini je problem sto sad imam skoro 20+ od tih 60.
Mene je prijateljica natjerala da stanem na vagu jer nije vjerovala da imam 65kg. Iste smo visine...ona 58kg i nije mogla obuči moje hlače. Međutim šta je..ja u cicama imam bar 5-6kg a ona ravna...skroz smo drugačije građene.
Ma htjela sam ovo spomenuti jer vidim da se puno mojih prijateljica i poznanica uhvati za kilažu i one tablice a predivno izgledaju ali tablice kažu da npr treba na 160cm imati 50kg.
ja sam lani smršavila 10 kg jer sam cijelu zimu imala problema sa zubima
al stvarno, jela sam minimalne količine hrane i to jedva. nedaj bože bilo što slatko pojesti, odmah brufen. ajme kad se sjetim. i tako tri mjeseca. onda sam to rješila, al mi se valjda i, kako kažu, stisnuo želudac pa mi je sad dosta 1 pjat maneštre, a ne tri pjata za ručak.
onda se i to vratilo na svoje.
uglavnom, ne vježbam, ali puno hodam sa psom. to djeluje na težinu u tom pogledu što ne možeš jesti dok si vani
a ja sam takva, kad sam doma, samo jedem. po zimi stalno neke kolače pečem i sama pol tepsije pojedem.
zato su me porodiljni ubili. zatrudnim sa 63. u trudnoći sam svaki put dobila 9-10 kg, dakle 73, rodila, na porodu izgubim 5-6 kg, dakle, 67 i nakon godinu dana, kad sam počela raditi, imala oko 75. užas.
sad sam zadovoljna - 62 pa do 65, meni super, ono, baš sam zadovoljna. visoka sam 165. sa 43 godine volim da je malo viška
hoću reći, meni jedino pali kad manje jedem, sve dijete ili režimi prehrane su mi, za moj način života, jednostavno - prekomplicirani, neizvedivi, a i nisam taj tip da se nečega držim dulje od tjedan dana. da si sad radim, za sebe, nekakve specijalne jelovnike, pečem piletinu navečer i to. ne, sve normalno, kao i ostatak obitelji, ali - manje. ne znam, bakalara sa krumpirom, njoki i gulaš, ne moram pojesti još dva pjata nakon što sam sita. ili umjesto 5-6 palačinki, što mi je bila doza na porodiljnom, sad pojedem dvije. mislim, mene zubi prisilili :D ali to je način koji mi odgovara. možda nekome pomogne:D
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 16.01.2017. at 10:10
Cvijeto lol na zube!
Mitovski bas lijepo da se tako zadovoljna!
Ali ne brljavi, odmah se koncept urusi
Sani hvala curo!
Dijana mislim da niko nije otjeran
Tema je javna i valjda svi mozemo iznijeti svoj stav na istu
To sto nemam 20 kg viska (iako sam ih imala nakon poroda) ne znaci da ne smijem prismrditi
Pisemo o svojim iskustvima, o tome kakvi pristupi nam pomazu/odmazu, sto nam se cini lose a sto dobro u procesu mrsavljenja.
bucka ce naposlijetku ionako sama odluciti koji ce pristup izabrati
Posljednje uređivanje od flopica : 16.01.2017. at 11:45
bucka otvorila temu i nestala...bucka javi nam se
cvijeto na zube
cvijeto ti si moja sestra po mjeramacvijeta73 prvotno napisa
sad sam zadovoljna - 62 pa do 65, meni super, ono, baš sam zadovoljna. visoka sam 165. sa 43 godine volim da je malo viška
hoću reći, meni jedino pali kad manje jedem, sve dijete ili režimi prehrane su mi, za moj način života, jednostavno - prekomplicirani, neizvedivi, a i nisam taj tip da se nečega držim dulje od tjedan dana. da si sad radim, za sebe, nekakve specijalne jelovnike, pečem piletinu navečer i to. ne, sve normalno, kao i ostatak obitelji, ali - manje. ne znam, bakalara sa krumpirom, njoki i gulaš, ne moram pojesti još dva pjata nakon što sam sita. ili umjesto 5-6 palačinki, što mi je bila doza na porodiljnom, sad pojedem dvije. mislim, mene zubi prisilili :D ali to je način koji mi odgovara. možda nekome pomogne:D
ja imam 168 cm i vrtim se od 62 do 64 kile.
u životu sam jednom bila na dijeti 3 dana i to ona UN-ka,
kad sam došla do voćnog dana rekla sam bajbaj.
jedino kad sam svojevoljno uspjela smršaviti je 3 godine nakon prvog poroda,
imala sam masu viška i onda jednostavno počela manje jesti,
jela sam apsolutno sve, ali u manjim količinama i kile su se topile.
o mršavljenju u zadnje 2 godine sam već pisala na nekom topicu.
Ja sam isto u 40-ima, ali me svaki visak i salje smeta, osjecam se lose i tromo sa slaufom oko struka, cijeli zivot sam mrsava i kad sam zadnjih dvije godine dobila 6kg pocelo mi je bas smetati. Tako da sam od jeseni ciljano smrsavila 4kg a planiram jos 2-3, taman da se vratim na mojih standardnih 56/57 na 169. Znam da te mjere nisu bas u skladu s naslovom teme, ali kad smo vec krenuli pisati o potrebi za razlicitom kilazom u razlicitoj zivotnoj dobi eto moram priznati da ja to nisam osjetila. Nisam bas srednjoskolske kilaze ali nisam ni daleko od toga.
Jos da pocnem vjezbati pa nabacim koji gram misica
Fakat nisu u skladu sa naslovom teme. Rekla bih da su cak postovi prilicno bezosjecajni prema nekom cijim BMI pokazuje pretilost , pa onda i sve moguce zdravstvene tegobe koje pretilost nosi.
Slazem se sa sirius.To je vec i Dijana rekla.
Moja baka je rekla "ne deblja samo ono što ne pojedeš" i to je živa istina.
Evo me...
Doma nas snasle neke bolestine pa me nije bilo
Sirius je vec napisala
Kolaci, seceri, kruh, peciva, grickalice,sokovi...kod mene samo u iznimnim prilikama
Ali jako volim ugljikohidrate opcenito
Vjezbam vec 4 godine redovno 2x tjednu u jednom trening studiu kraj kuce
U zadnje vrijeme mi jelovnik izgleda ovako
Dorucak: obavezno jogurt ili kefir (bez kruha)
Rucak(oko 12): sto ugrabim u menzi na poslu- varivo i hrenovke, ili peceno meso i krompir/riza/tijesto ili tijesto i saft...
Oko 14-15 narance ili kiwi ili jabuke
I onda oko 17 h doma opet jedem jer budem gladna i to bude ili kuhano ili nekuhano
Apsolutna cinjenica je da previse jedem i da imam potrebu biti full sita ( tu bi neki psihoterapet vjerojatno imao posla). Npr. Za rucak kad smo doma apsolutno nikad ne vadim 1 tanjur nego 2 ili cak 3, nikad ne jedem pola pizze nego cijelu...
I mislim da je ovo kod mene ko neka ovisnost o hrani jer se vrlo tesko kontroliram kad je ona u pitanju.
Kod mene bi upalio vjerojatno neki cjeloviti pristup kontrolirani rezim (tesko se sama kontroliram), vjezbanje i psihoterapeut.
Pogledaj šta sam ti napisala na početku topica.
bucka, oprosti na banalnom pitanju, ali misliš li da bi upalilo da skuhaš manje hrane u loncu, da ima taman za sve, i da ne možeš ni izvadit 3 tanjura? Ili da ranije odvadiš iz lonca u drugu posudu kao "ovo je za večeru" i spremiš.
znam da je meni takav osjećaj, kad sam pojela cijeli tanjur, a ispred mene lonac 3/4 pun još, kao da nisam onda dovoljno ni jela, još ako mi je fino.. a poslije točno znam da sam trebala stat prije tih repeta
Lavko je nedavno pisala da se javila u Centar za poremećaje prehrane u Jankomiru i činila se zadovoljna njihovim psihijatrom, ali mislim da nije još krenula
Već sam htjela reći po tvom meniju da uopće ne jedeš pun,o al kad si spomenula po 2-3 tanjura hrane eh to je već problem.
U svakom slučaju ti treba cjelovit pristup. A kad već ideš na te treninge možda je čak isplativije imat svog osobnog trenera koji ti je potpora i koji te savjetuje u svim tim sferama bitnim za održavanje forme.
Kad se jednom navikneš na manje obroke, onda ti tijelo neće više ni tražit tako velike količine, dapače bit će ti teško i mučno ako pojedeš više od jednog tanjura.
Ja mislim ( ali nisam sigurna) da na Rebru postoji grupna psihoterapija osoba s prekomjernom TT, vodio ju je prof.Djordjevic, no on je od prosle godine u mirovini- ne znam da li je to netko preuzeo, pretpostavljam da da. Trebalo bi nazvati Kliniku za psiholosku medicinu i pitati!
Sent from my iPhone using Tapatalk
Eh, tu smo negdje....55 godina, 170 cm, 86 kg
Aliiii.... ja sam gladna popodne ako ne pojedem nešto konkretno ujutro. Pa sam sama sebi pomogla tako da sam pokušala prebaciti režim prehrane na jutro. Danas umlatila za doručak porciju hladetine (cca zdjelica od 2 dl, nije bila puna do vrha), a uz to tanka šnita integralnog kruha. Čak mi je bilo malo previše. I kavu sam popila.
Jest ću u 10 sati grčki jogurt i bananu, u 13 sati jabuku, a u 16 sati je ručak (juha od gljiva, pohano meso od jučer i domaća tjestenina u umaku od rajčice koju bih baš mogla i preskočiti, ima fina salata od crvenog kupusa - to mi je dosta). Još večera u 19 (nemam pojma, mogla bih proći samo sa bananom, ali nisam sigurna).
Ako ujutro i kroz dopodne ne jedem dovoljno, u stanju sam CIJELO POPODNE jesti sve što dohvatim (rekao bi moj sin "kao Pomet Trpeza"). Moj problem je to što imam tinejdžere koji trebaju puno jesti i to svega, pa obično ne odolim da uz njih ne pojedem bar malo od svega.
Meni je sve fino - jučer sam pekla dečkima američke palačinke (kao desert nakon večere), moji tata i mama su došli iz svog grada i donijeli hladetinu (to je bio moj današnji doručak), za vikend sam pekla muffine s orasima i brusnicama, pojela jedan... često pečem klipiće i kajzerice (pojedem jedan, ne više ali ne bih trebala ni toliko).
Sve bi bilo bolje da prije podne stignem jesti više, onda me ne muči popodnevna glad. Kad idem na jogu, ne jedem večeru i ništa mi nije. Ponekad pojedem jogurt, ponekad ugljikohidrate, voće ne navečer jer mi stvara kiselinu, a mogla bih (i trebala) proći samo s čajem.
Kod mršavljenja ili održavanje neke normalne težine je zeznuto što moraš paziti na izbor hrane, ali i na količinu. Džaba sav trud ako se prekrcaš, makar i zdravom hranom.
Tko hoće mršavit, ne bi trebao ni više od dva komada voća na dan, i to bez banana.
Negdje je čoksa napisala, nama stvarno treba puno manje hrane nego što velika većina nas konzumira.
Još samo kako to postići, a ne biti nesretan jer si koješta uskraćujemo
Mozda bi bilo dobro konzultirati endokrinologa.
Moja prijateljica imala identicnu situaciju 15 kg viska, glad ako nije skroz sita, popodne umor koji je pokusala neutralizirati hranom. Otisla je endokrinologu i rekla da sumnja na inzulinsku rezistenciju. Dobila je terapiju i smrsavila 10 kg bez nekog napora jer vise nije osjecala tu vrstu gladi prije i za vrijeme obroka.
Posljednje uređivanje od sirius : 17.01.2017. at 09:36
Pa treba savladati taj osjećaj da si nešto uskraćujemo, jer je nerealan zapravo.
Bucka, a radi li štitnjača ok?
marta, pa da, treba, samo su oči nekako uvijek gladne. Jer nekako, kako stare, ljude sve više zanima klopa, a sve manje svijet koji ih okružuje.Pa treba savladati taj osjećaj da si nešto uskraćujemo, jer je nerealan zapravo.
Kad vidim svoje stare, nisu debeli, ali brate samo razmišljaju što bi pojeli, ne bi htjela nikako doći u takvu fazu- da je hrana fokus života.
Posljednje uređivanje od Dijana : 17.01.2017. at 09:46
Mislim da se tu ne radi o gladnim ocima. Jer poznat mi je osjecaj.
To je osjecaj kad pojedes vise hrane da zapravo nisi sit. Uopce nema signala sitosti.
zapravo vrlo tipican simptom inzulinske rezistencije .
Posljednje uređivanje od sirius : 17.01.2017. at 09:48
ako je hrana izvor utjehe ili zadovoljstva, ja bih išla na traženje drugog izvora utjehe ili zadovoljstva
nije dovoljno samo reći "neću jesti" nego bi iza toga trebao slijediti "kad poželim jesti, umjesto da jedem radit ću to i to"
ako jedem kad mi je dosadno - s čim se drugim mogu zabavit?
ako jedem kad sam pod stresom - kako drugačije mogu otpuštat stres?
Ja uopće nisam mislila na to. Nego čisto na onaj konzumeristički pristup, svašta se može naći po dućanima, pa ako ne kupimo/jedemo to sve, onda si uskraćujemo nešto.
Ne mislim da ima veze s buckom, nego općenito s tvrdnjom da nam zapravo svima treba manje hrane.
sirius, zar daju terapiju lijekovima kod inzulinske rezistencije i koje testove rade prije toga? neke posebne ili osnovna krvna pretraga može već dati neke alarmirajuće indikatore? mislim, ako znaš.
stitnjacu sam provjeravala i sve je ok
nemam neki osjecaj umora popodne
i osjetim da sam sita dok jedem, ali, ponavljam, imam potrebu imati full sita
prije x mjeseci sam na lchf-u sam izgubila 14 kg, ali isto sam i kad bi jela npr. salatu napravila zdjeletinu salate, a ne zdjelicu, pojela veliku, punu zdjelicu sira i vrhnja, a ne npr. pola sto bi mi bilo dovoljno
Nisam sigurna da li su radili testove ( u teoriji bi se mozda mogla vidjeti hipoglikemija u nekim tockama na ogtt-u) .Ona je medicinske struke i opisivala je simptome. Ali nemoj me uzeti 100% , nisam detaljno pitala da li je bilo testiranja.
ja sam jos na faxu prije x godina skuzila da jedem i kad sam vesela i kad sam tuzna (npr. kad polozim ispit da se nagradim, a kad padnem da se utjesim)
i znam da je pogresno nagradjivat se ili tjesit hranom, pa evo pokusavam naci neki nacin da to prestanem raditi
Po meni je ovisnost o hrani jedna od najtežih za riješiti se. Dostupno je, legalno je, nitko te ne osuđuje, hrana ti treba za život.
Ja baš volim hranu...volim fine okuse...od ribe do mesa, sve.
Prije cca 1,5g sam prešla na lchf jer koliko god ja umanjila porcije kile nisu išle dolje. Onda sam shvatila da moje tijelo funkcionira na način da ne mogu pojesti ugljikohidrata kao što netko kome ne smeta može.
Ovo što pričate da manje jedeš kile idu dolje je istina ali s varijacijama na temu. Neki će se s puno manjom količinom hrane debljati a drugi će s puno većom količinom biti mršavi.
Udebljala sam se kad sam počela raditi jer moje kolegice na poslu jedu ogromne količine hrane a mršave su. Jedna koja jede najviše je s BMI indeksom na granici pothranjenosti. Da ne vidim svojim očima koliko jede i koliko voli hranu i to jede ogromne količine ugljikohidrata, ne bih vjerovala.
Onda kad sam shvatila da koliko god malo jela moje kile stoje, prešla sam na lchf. I super mi odgovara taj način prehrane, odlično se osjećam, međutim kad sam nakon godinu dana pojela prvi put nešto što ne smijem, znala sam u tom trenutku da je gotovo i da ću brljaviti. I eto u par mjeseci 3-4 kg sam dobila.
Sve što pojedem poslije 19h navečer vidi se na vagi.
E, sad iako mi lchf super odgovara, morala sam biti jako dobro organizirana. Ne mogu si dopustiti da se nađem negdje vani satima a da nisam ponjela nešto što mogu pojesti, jer kupiti ne mogu. Druga stvar, koliko god mi lchf paše ne mogu reći da ne gledam s tužnim očima u nekakav dobar rižoto ili tjesteninu s plodovima mora i sline mi cure. E, sad će netko reći pa pojedi ponekad. Ne ide, to je kao ovisnost, čim počnem, nema ponekad nego često.
I slažem se sa Sirius da neki postovi nisu baš osjećajni. Cure koje pišete da imate 170cm pa sa 60kg pokušavate doći na 56kg stvarno ne pripadate ovoj temi. Znam da netko tko se nikada nije ozbiljno borio s prekomjernom težinom ne može shvatiti kolika je to borba i koliko volje i truda treba da nešto promijeniš.
Jeno su naše osobne želje i šta tko voli a drugo je prekomjerna težina koja nosi zdravstvene probleme sa sobom i ovakvi postovi samo doprinose tome da se onaj sa stvarno problematičnom težinom osjeća loše.
kaj ja znam - sigurno nam treba manje hrane. Ali svi često jedemo iz gušta.
ja sam se zdebljela jer MM i ja onak navečer kad se sve smiri, pojedemo malo (a i ne baš malo) sira i popijemo čašu vina. A to je stvarno gušt
jedna moja draga prijateljica koja nema problema sa kg, nikada nije imala niti ce ikada, vjerojatno, imati ne kuzi koliko je to meni zapravo problem
njen savjet je: pa samo prestani puno jesti
a meni je to uzasno tesko
Mislim da bi bilo dobro stati kad se osjeti sitost, pa čak i nešto ispod toga, jer treba bar 15-ak minuta da do mozga dođe info da smo siti. Pa ako ni onda nema signala sitosti, nečim nadopuniti, ali opet pazeći čime i koliko.i osjetim da sam sita dok jedem, ali, ponavljam, imam potrebu imati full sita
Što, jel, uključuje svjesni napor za koji nemamo uvijek volje.
da, to bi bio sigurno uspjeh
ima tko za preporuciti nutricionistu?
bucka to je teško, užasno teško, jer tijelo traži ono na što se naviklo.
već sam napisala da sam nakon prve trudnoće smršavila tako što sam smanjila obroke,
jela sam apsolutno sve, ničega se nisam odrekla, ni kruha, ni slatkog...
možda da za početak smanjiš obroke za trećinu ili četvrtinu, nemoj ići na drastično,
jer će doći do onog da ćeš trpit i na kraju se opet ubiti u hrani.
Tako jedna mrsava starija kolegica na poslu koja ne voli jesti kaze kolegicama koje imaju probleme sa tezinom : " pojedite bananu za dorucak. Mene to fuuuuul zasiti do 13 sati kad rucam. "
( za rucak jede vrlo kontrolirano, a za veceru samo voce. Nije gladna.)
Bucka, po meni ti ne doruckujes dovoljno. Je l ono samo kefir ili jogurt bilo?
Pokušaj bar to pojačati, ne količinski nego nutritivno.
Tang ti je isto dobar savjet dala, za početak, naspi samo jednu porciju i skloni ostalo. Primijetila sam kod mojih svekija, više pojedemo jer je posuda sa skuhanom hranom za vrijeme obroka na stolu.
Ovo sve pišem za početak, dok ne pronađeš nutricionistu.
Imaš li vremena za bar još dva treninga u kućnoj varijanti? Ne moraju biti duga, do pola sata dnevno.
I znam da je teško. Kao i ti, emocionalna sam izjelica, nagrađujem i tješim se hranom zato te razumijem.
Prije 12g sam prestala pušiti, nikada više nisam zapalila, iako sam imala ponekad želju ali nisam. Prehranu sam mijenjala toliko puta da više ne znam broj. Ne mogu prestati jesti i nikada više ne jesti pa da ne dođem u napast. Još kad vidim svoje mršave kolegice na poslu kako uživaju u hrani pa cmaču i mamaču a ja tužna jedem pored njih brokulu, meso i salatu. Nije da meni nije fina ta brokula jer je, ali da ne bih rađe pojela tanjur rižota i tjestenine ponekad, bih.
Posljednje uređivanje od mitovski : 17.01.2017. at 10:31
bucka sta u figureli nisu ti dali sto trebas jesti. imam poznaincu koja je tamo isla 2x i znam da je morala pisati i paziti na svaki zalogaj.
Mojca je rekla da je sljedila upute nutricionista, pitaj nju za savjet.
i ja cu te opet pitati, jel spavas dovoljno? jer znam da i to utjece. mada iskreno ovo sto ti pises vise spada u ovisnost, koje se i sama svjesna. pitaj lavko za taj centar i sasa je stavila isto mjesto gdje se moze pripuitati.
mitrikovski sirius je vise puta pisala o toj ovisnosti.
cigare kad ostavis mozes zivjeti jer nije ti bitna za prezivljavanje. ovdje treba naci balans izmedju stvarne potrebe za prezivjeti i onog sto je ovisnost. to kao da alkoholicaru, ali pravom, svaki dan kazes mozes pola case crnog vina. kad osjetis u ustima mozak odmah trazi vise. i to je taj problem s hranom. ne mozes je se odreci u potpunosti.
Evo, mene bi zanimalo od cura koje nemaju problem s težinom i koje nisu morale nikada razmišljati o tome da napišu jedan svoj tipičan dnevni menu i to od cura koje vole hranu i vole jesti.
i ja to radim, i za srecu i stres i tugu
zamjenski mi je shopping
ne znam sta je gore
ne jedem jedino kad se zaljubim
sad ni to nije vise pametno
i ja volim pun pjat, veliku porciju salate, tonu sladoleda, kad netko kaze kuglica meni to bolje ni ne pocinjat
meni je vjezbanje puno pomoglo, svakodnevno skoro, jer mi je onda kontraproduktivno jesti lose
drzim ti fige da nadjes nacin
ja si pokusavam osvijestiti da se nakon kratkog razdoblja zadovoljstva nakon velikog jela ili cheata ili nepromisljene kupnje, ustvari osjecam losije
pa se toga pokusavam sjetiti i prije zlodjela
Posljednje uređivanje od summer : 17.01.2017. at 10:55
evo ja imam 170 i 65 kg, (danasnji menu)
D: pojela sam mueslle dr. Oetker s čvristim jogurtom od DUkata. (ponead je s grckim jogurtom i nekim bobicama. nekad jedem kruh, maslac i caj. pojedem 1-2 snite kruha)
M: naranca
R: juha od bundeve imam 250 ml + žlica milerama, 2 fasiranca, salata šaka od rukule s pinjolima. dresing je maslinovo ulje i acetobalsamic
M: banana
V: ne znam (šalica jogurta, mozda puding, mozda palenta s bijelom kavom, ponekad je to kakao s petit buer keksima)
Kruh danas necu jesti, vejrojatno. jer ga nisam ponjela na posao, a doma se rijetko sjetim. opcenito u kuci rijetko jedemo kruh, trenutno MM ima maniju radjenja kruha i radi ga ali na traje par dana.
na poslu uvijek imamo nesto na stolu. jucer sam uzela dvije kockice milke s oreo keksima. cesce je to crna cokolada. dakle imam i ja tih usputnih zalogaja koje niti vidim niti osjetim. koje pojedem uzput.
Posljednje uređivanje od spajalica : 17.01.2017. at 10:55
jucerasnji menu:
D: pojela sam mueslle dr. Oetker s čvristim jogurtom od DUkata.
M: banana + naranca
R: tingul + palenta (2 seflje + palentu sam vadila u zvijezdice bile su 2 zvjezdice, debljina iste je oko 3 cm. a kalup je onaj za kekse.)
MM: dvije kockice Milke s oreo keksima i jedna manja saka kikirikija, przenog i slanog.
M: naranca
V: fasiranac koji sam radila za danas.
Posljednje uređivanje od spajalica : 17.01.2017. at 11:02
Ovo se ponekad i ja pitam, ali imala sam kolegicu (promijenila je posao u međuvremenu) koja je bila visoka kao i ja, ali mršava kao trstika. Jela je nonstop i to kalorična jela, skupa smo išle na gablec - ona pojede tri šnite kruha, ja nijednu, ja debela - ona mršava...ali žderala se iznutra i da prostiš, ne bih rado mijenjala svoj opušteni softver i način života za njezin grč u želucu. Ali i sama je to osjetila i našla si je posao i sredinu koja joj je bolje odgovarala. Zadnji put kad sam je vidjela bila je ok - taman, nije više bila mršava kao strašilo.
Ne znam jel spadam baš točno u ovu vrstu al recimo to ovako: nije da nikad nisam morala razmišljati o kilama (posebno nakon poroda), nije da mogu jesti ko bivol a ne debljati se ni grama, ali otkako sam promijenila svoj način prehrane spontano jer su me treninzi trčanja na to nekako prirodono naveli, ja mogu jesti bez razmišljanja što/kad jedem i ne debljam se (na 169 cm stojim na 59kg, ljeti padnem ispod al to mi se ne sviđa). Volim hranu i priuštim si je.
Sad ne mogu puno pisati, ali osnovno je da sam počela jesti svakih 2,5-3h, jedem stalno, al pomalo tako da se nikad ne prejedam i nikad skoro nemam osjećam "umiranja" od gladi jer jedem na prve znakove gladi. Ako imam neke dulje sastanke ili ako sam van ureda, obavezno razmišljam gdje se tamo može jesti, ili nosim sa sobom ako nema drugog izbora, čak sam znala i mrtva hladna izaći kao na wc i pojest npr. bananu da izdržim. Ne mogu satima ništa ne jesti, nikako i padam ui nesvijest kad vidim ad neke od vas ručaju tek u 17h.
Mislim da veći unos hrane treba utrpati u prvi dio dana (lijepo je rekla Peterlin za kraljevski doručak), a sve manje unositi prema kraju dana. ja dnevno imam šta ja znam 5-6 obroka sigurno. Ok treba uzeti u obzir i da se ja jako trošim na svojim treninzima 3x thedno trčanje (treninzi preko tjedna 500-600 kcal po treningu, a vikendom trening mi potroši nekad 1.000 kcal a nekad i više ovisno koju kilometražu trčim).
jako je još bitan san, što manje stresa i da čovjek ne provede većinu dana sjedeći, treba se natjerat kretat (maknut printer na kraj ureda i sl.)
Mogu detaljnije kasnije, ako vas zanima.
Nisam stigla sve pročitati, poslije ću.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 17.01.2017. at 11:17
Ja upravo gledam svoje 2 kolegice (mršave) koje jedu već treći doručak od jutros
Ja sam popila jutros kavu s kokosovim uljem bez šećera i pojela jedan grčki jogurt sa šakom malina i borovnica i chia sjemenkama.
Opet se ja uhvatila na Lili, a štaš.
Htjela sam komentari ove doručke kraljevske kakti. To nije nikakvo pravilo, niti nešto čega bi se trebalo slijepo pridržavati. Ovisi o osobi, državi, klimi, whatever. U nekim je drugim državama uobičajeno nešto potpuno naopako od onoga što se kod nas preporučuje. Npr. Španjolska (odnosno neki dijelovi, ne mogu tvrditi za sve). Za doručak ne jedu skoro ništa, brljave po nekim keksima i kavi. Ručak im je lagan i usputan, a večera oko 9-10 navečer je naobilniji obrok dana. I eno ih, živi ko i mi, ništa deblji...
Nečija prehrana i problem s istom ne smije se svesti na narodne poslovice.
moj problem u ovakvom doručku je to što me apsolutno ne zasiti,Ja upravo gledam svoje 2 kolegice (mršave) koje jedu već treći doručak od jutros
Ja sam popila jutros kavu s kokosovim uljem bez šećera i pojela jedan grčki jogurt sa šakom malina i borovnica i chia sjemenkama.
nakon 5 minuta sam gladna i što sam onda napravila?!
doručak mi mora biti konkretan, recimo jutros sam pojela tost sendviče sa sirom i origanom.
nije uvijek bilo tako, nekad mi su cornflakesi, voće i jogurt bili dovoljni,
danas to jedem isključivo kad se zaželim, ali znam da ću iza toga opet nešto jesti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom