Eh, treba tu još definirati i pojam gladi. Meni se čini da tako nešto u životu okusila nisam. NISAM i tu je točka. Glad u smislu "eh, dalo bi se nešto gricnuti" se ne računa. To nije prava glad. Bar ne za mene. Češće mi je poticaj za jelo navika i dosada nego potreba. Znate kako znam? Ako je dan popunjen, ne smeta me što gablec nije u 10.30 nego u13.15 ili ga se preskoči. Danas mi se to dogodilo. Pa ako sam mogla danas, mogla bih lako i inače bez međuobroka, bez grickalica...dalo bi se. Ne usudim se tvrditi da bi istog trena sve došlo na mjesto, aliiii ima prostora za poboljšanja.

Ont. Nisam cijelu sezonu preskočila više od jednog treninga, ako i toliko, ali sutra če biti takva situacija. Možda uspijem uloviti nadoknadu...