Kaae, svaka čast!
i čisto da se nadovežem na tebe. Mislim da je ključ ne samo u glavi, nego i u razvijanju osjećaja i senzibiliteta za vlastito tijelo, zdravlje i hranu.

nadovezati ću se i na Sirius - mislim da svi mi koji nemamo probleme sa težinom, a pišemo ovdje nemamo nikakve nečasne namjere, nego pokušavamo podijeliti svoja razmišljanja s ostalima.
sto se tiče statistika, ja izuzetno volim finu klopu, zaista uživam u jelu, ali za mene uživanje nije pojesti 6 tanjura nečega.
Isto tako, kad kažem da nikada nisam držala dijetu, to nikako ne znaci, da hodam od jednog do drugog bureka. Upravo suprotno. A mislim da takvih i nema puna a da su 35+.
Radi se o tome, da su dijete tipa 7 dana ananasa i slično naprosto bacanje i novaca i vremena, a zdravstveno su prilicno upitne.
to znaci da osjećaš već i intuitivno sto ti cini dobro, a sto ti ne cini dobro. I u smislu što jedeš, koliko jedeš i kako jedeš. Jasno mi je da su te tehnike drugačije od osobe do osobe, te da recimo meni koja sam i kao dijete jedva čekala artičoke, bob, mladi grašak, grickala paprike i mrkve, obožavala voće i povrće, težišta u razmišljanju o hrani leže negdje drugdje, nego nekome tko je oduvijek bio na velikim količinama hrane tipa kolači, kruh, bureci i slično.
no dok tehnika ostaje samo tehnika, a ne integralni dio hranjenja i jedenja, nema vajde od toga.
osim toga, netko to želi izgubiti dosta kila, mora te promjene početi na jedan mozda "drastičniji" način.
drasticniji u smislu, da tijelo i glava moraju dobiti nekakav "kick" koji i fizički i psihološki kaže - počinje novo doba.