Htjela sam još samo pisati o onome zbog čega smo svi u klinici, a to nisu samo emocije - hrana.

U terapiji nema dijeta. Nema zabrana. Nema loše hrane. Sve je to hrana.
Ne uskraćujemo si ništa, ali pazimo zašto jedemo kad jedemo.
Potiče se tzv. intuitivno jedenje. Intuitivno jedenje, ili intuitive eating, je nešto što polako dolazi na mala vrata u svijet prehrane, barem kod nas. Radi se o tome da jedemo koliko nam je potrebno, koliko tijelo traži, u skladu s potrebama tijela, uravnoteženo, bez emocionalnog jedenja ili izgaldnjivanja. Jede se sve, nema izbacivanja ugljikohidrata, atkinsonova, un-dijeta, jedan dan smo jaja, jedan dan samo salata, itd. Naglasak je na uravnoteženo. U skladu i doslhu s organizmom.

Zašto se to prakticira? Pa zato što se pokazalo da dijete daju kratkoročni rezultat i dugoročnu štetu. Jer izgubiš 5, pa za pola gdoine natučeš 10 kila. Slikovito rečeno.
Provedeno je jedno, malo neljudsko istraživanje, prije dosta godina, koje je dalo rezultate, sad neću prepričavati, evo linka:
http://www.washingtontimes.com/news/2014/nov/24/remembering-the-minnesota-starvation-experiment/

Takvo jedenje moguće je kada je čovjek zadovoljan sam sa sobom, kada mu hrana ne služi kao bijeg..zato je pristup cjeloviti.