lavko prvotno napisa
I onda sam si mislila, mislila, mislila...i dozvolila si taj strah, strah me pa što? Pa normalno da me strah. Trese me,da, pa nek me trese, neću ga zatrpat hranom, pa neću umrijet ako me strah. Pustila sam ga, pustila strah kroz cijelo tijelo, neka ga, što će se desit ako dozvolim sama sebi da ga osjetim? I navečer sam se smirila. Smirilo se u meni. Nisam imala potrebu otići u špajzu i smazat pol kutije napolitanki. Nisam htjela ni kavu sa šećerom popiti. Nekako sam se osjećala sigurno da tamo gdje sam došla postoje ljudi koji će mi pomoći i da kada sutra ispričam što se desilo, dat će mi dovoljno dobre metode nošenja s time. OK...nisam više sama, sad me netko zapravo želi naučiti kako. Bit će sve u redu.
Jedna moja frendica dijabetičarka mi je pričala kako je jednom pojela njihov hamburger i nakon toga jako dugo nije mogla izregulirat inzulin, da joj je djelovao neusporedivo gore od ijednog kolača
Odgovori s citatom