Nani, sve su ti cure rekle. Taj napad panike nije jedini problem, to je samo znak problema..ko prišt na faci ispod kojeg je upalni proces koji se stvarao godinama. Gle, ja kad imam pn ja uzmem tabletu, to ti olakšava trenutno stanje i pomaže da funkcioniraš, jer inače bi svu energiju trošila na smirivanje paničnog a treba ti za sve drugo, posebno za raditi dublje na sebi. Ja ne bježim od tablete kad ne mogu..kad budem bolje, neće mi trebati.

I onda ti ostaje dug i težak rad. Nije ti to jednokratna terapija, to znaš. Tehnikalije rješavaš s KBT-om, ovako kako je Peterlin opisala..ili u slučaju okp-a, pustiš opsesije i koegzistiraš s njima ali naučiš da su to samo misli i zašto se javljaju...

A najviše onda osvjestavaš emocije, traume, i s terapeutom analiziraš i puštaš si da to osjetiš kao tada kad se desilo ali puštaš si i tugu i bijes i plač..samo nek izađe. Jadranka je odlično to riješila..to mi radimo na terapiji. Imamo i poetoterapiju. Čitamo poeziju...e koliko je tu suza. Uzmeš si neku pjesmu i ridaš.

I tako sinhronizirano to rješavaš ali uz terapeuta najbolje.