Ma upravo to Peterlin, upravo to - od riječi do riječi! Najgore i najpogubnije za svakog čovjeka je imati očekivanja od drugih. Pretpostavljati i misliti kako bi trebalo biti. I onda kontrolirati sve oko sebe toliko da bude baš onako kako si zamislio. Od kontrole bilo koje vrste ništa dobroga, nikad. Pa zadnje tri godine sam to radila - strepila i bjesnila kakav je on otac i zašto nije ovakav a ne onakav i kakva smo mi obitelj i sve mora biti ko iz filma, i moramo se voljeti do neba..majko moja mila koja sam blesača bila! Nabolje, najprirodnije i najljepše je PUSTITI. Pišem namjerno velikim slovima jer tek tada uviđamo stvari kakve jesmo, bez utjecaja, bez uplitanja..pustiti da se pokažu emocije kakve god one bile, pustiti da ljudi budu kakvi jesu kakvi god oni bili i onda ih prihvatiti ili ne, pustiti da sami osjećamo sve što nam se osjeća...strah od razvoda? Legitimno. Strah od samoće? OK. Tuga? Da! ma treba to osjetiti do kraja, treba i osjećaje i ljude puštati..jer koliko god sam racionalno sebi objašnjavala da je život splet slučajnosti, to je bila samo loša obrana. Bit će kako će biti. bit će onako kavi smo mi i kakvi su oni. Bit će kakvim nas je svemir zamislio. I ako živimo u skladu sa svojim osjećajima, sve će jednom doćiu na svoje mjesto. To n znači da neće biti patnje i boli ali barem ćete znati da ste ostali vjerni jedinoj osobi koju doista posjedujete i jedinome što doista imate - sebi.