Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
X

Inače, niste iznimka. JAKO puno brakova ne izdrži kušnju nužnih promjena koju donosi dijete... Ni sama niisam iznimka. Do treće godine mlađeg djeteta mi smo isto imali zahtjevan period, tj.kao da smo živjeli paralelne živote. Zajedništvo se svodilo na ono što smo nužno morali zajedno rješavati. Dobra vijest je da to prođe, a onda možete u miru vidjeti što i kako dalje. Ne treba se toga bojati nego težiti boljem, bez obzira što to značilo za vašu vezu. Ili ćete naći način kako dalje zajedno u miru ili ćete naći svatko svoju slobodu. Sve je bolje od ovog nefunkcioniranja koje je mučno jer ne živite nego životarite. Sretno u potrazi. Nema tu lošeg izlaza.
Hvala ti Peterlin na ovome..lakše mi je kad ti napišeš da ste imali sličan period, malo ljudi to želi priznati.
Nemam ni najmanje pojma u kojem smjeru ćemo krenuti a nekako ni ne želim predviđati...prestresno mi je i idem dan po dan, doziram iako sam mislila da je to nemoguće ali doista sam naučila odrađivati koliko mogu podnijeti..dokle god to mogu.


Citiraj Ana i mamino zlato prvotno napisa Vidi poruku
Smijem li pitati Lavko, što je bilo u trudnoći?
A teška trudnoća, psohički sam otišla u trudnoći, inače imam dijagnosticirani OKP od 19.godine i do trudnoće sam bila na lijekovima, ali morala sam se skinuti i kao svaka kruta, nefleksibilna okpovka, tako na suhom bez pomoći lijekova, u trudnoći sam bila neizdrživa, na granici ludila, kontrolirala sam doslovno sve parametre trudnoće, proveravala sve, sumnjala u sve, visila non stop kod doktora, hipohondrijaje otišla u nebo tako da su mi čak i roditelji priznali da nisu više mogli sa mnom, a dugo dugo smo čekali bebu. I njemu je to bilo previše..ne krivim ga ali bih voljela da ni on mene ne krivi.