I ja sam davala i davala i davala i ništa nije moglo bez mene ( u mojoj percepciji) , pa sam slomila kost, operacija, jedna bolnica, druga bolnica, toplice...I SVE je išlo bez mene. Čak i kile su otišleDobro, par mi ih se vratilo, ali ne previše, manje od 5. A ja još uvijek dajem manje nego prije, i nitko ni ne pita sve ono. I...sve ide.
Nekada taj povratak sebi stvarno boli, doslovno. Sigurno se može ostvariti i bez boli, bar ne fizičke.
Moram i ja skinuti 10kila. Ubijaju me orascici u svim mogucim varijantama.
Idem uskoro na vadjenje 3 umnjaka, pa ce mi barem to na par dana zatvoriti usta (kaze dr do 14 dana za krutu hranu i 2 mj za orasasto, kokice ili bilo sto crunchy).
Bas me zanima. Inace, prije kod krize kila bi samo malo odskakutala Jillku ili sl. i kile bi otisle dole, od kad sam presla preko 35 nece bash
Citam vas i dajete mi neku snagu. Moram se sama pobrinuti za sebe.
Posljednje uređivanje od Calista : 27.01.2019. at 16:12
Beti ajd pojasni baš me zanima-ova rečenica da povratak sebi baš boli.
Meni nije jasno, meni niš nit je bolilo, nit boli, dapače veseli me![]()
Cubana ma kasnije spominje fizičku bok. Mislim da piše o drugoj vrsti boli ili...ipak ne.
Evo mene nakon sto sam ostala bez 3 umnjaka...nadam se da ce moja navika zvakanja orasastog nestati. Nakon zahvata su me poslali doma sa litrom sladoleda od vanilije, ali sam se prebacila na hladni kefir od kozjeg mlijeka koji mi puno vise odgovara.
Pokusavam iskoristiti ovu fizicku bol (koja bas i nije strasna) i ogranicenja u prehrani da biram pametnije stvari.
Javim se za par dana sa rezultatom.
I ja sam vadila 4 umnjaka, pred 20 godina. Nisam nikakve sladolede ni kefire jela, nego normalnu hranu pasiranu sa štapnim mikserom. Nisam ništa smršavila
(Isto su me pripremili na velike boli, al stvarno nije bila drama)
Ja sam izvadila dva umnjaka prije desetak godina i nisam nista pasirala, samo sam jela meku hranu jedno 48 sati.
ja sam jedan umnjak izvadila 30.4., sutradan jela pečenu janjetinu![]()
Mislim da to zavisi kako vam se umnjak izvadi. Za jednog su mi brusili kost, a za drugog nabliži opis bi bio: izbijali uz pomoć čekića i dlijeta. Nakon toga, tri dana mi nije bilo do jela a šavove sam skidala tek nakon 2 tjedna od zahvata. I bolilo je. Opako.
Sent from my SM-G950F using Tapatalk
Upravo tako ako je klasično vađenje umnjaka to je piece of cake spram kiruške operacije vađenja i svih mogućih čuda i alata, brušenja kosti i sl.
Mene je zatezao konac i to me zezalo i bolilo i šivani obraz. Slabo sam jela,smršavila jesam neku kilu dvi.
Ja imam savove. Umnjaci nisu niknuli kako spada nego su radili cirkus.
Ja ne pasiram hranu. Pokusavam to sto trebam pazit iskoristiti da osvijestim sto jedem (ne da samo u prolazu nesto strpam u usta iz dosade ili navike)
Meni umnjaci nisu nikad izrasli.
Možda to objašnjava puno toga.
nemaju svi ljudi umnjake, ja imam korijen samo dva donja, a od ta dva jedan je nikao, drugi nije jer nema mjesta
Naravno. Meni isto nisu izrasli jer rastu ukoso. Zato je jedan takav uništio šesticu iznutra. I to je izgleda genetski - jer je junior naslijedio. Skužili smo kod "pretraga" za aparatić
Nije ni meni nijedan izrastao, jer su mi rasli horizontalno i nisu imali mjesta. Zato mi je i bila preporuka da ih vadim, da mi se ostali zubi ne unište. Isto kirurški, odjednom u punoj anesteziji, na oralnoj kirurgiji, zatvorile su mi se oči poslije OP i par dana poslije sam užasno izgledala. Vađenje konaca - rušenje u nesvijest, a nisam taj tip inače. Bio je neki nepažljiv doktor.
Nisam mogla usta otvorit za žlicu, zato sam jela miksano, i to prvo na slamku. Mislim da bih sad išla na dva po dva, a ne odjednom 4.
Malo smo skrenuli sa teme. Ova bi bila= muka po umnjacima/gubljenje kila radi fizicke boli
Ja sam isla na iv sedation. Jako fora jer zaspis sa umnjacima i probudis se bez njih (mozda se budis i u medjuvremenu, ali zaboravis).
Poprilicno me boli, ali sam ja pametno odbila narkotikepa sad trpim i ne zvacem. Gladna jesam, ali me poprilicno popustila zelja za bilo cim hrskavim i bilo kakvim komadicima.
Da li ce mi ovo iskustvo pomoci da jedem samo kad sam gladna? Nadam se da hoce. Sad se trebam prislititi da opet ne navalim na grickalice cim mi ovo zaraste. Na vagu ne mislim stati prije nego prodje barem 20 dana od operacije.
Sad vec mogu jesti, ali i dalje pokusavam birati sto cu pojesti i koliko. Jedem samo kad sam gladna i pijem vodu kad sam “nervozna”. Bas me zanima koliko cu izdrzati na ovom rezimu.
Pocela sam prije 8 dana sa 64 kg-cilj mi je doci na 56 (ipak manje od 10). Pocela sam i sa laganim vjezbama.
64 kg ne spada u prekomjernu tezinu. osim ako nisi patuljastog rasta.
baš tako, zračunaj si BMI, mada i to može varirati
vjerovatno ona želi doći na težinu prije one neke težine
sretno
Kako ste znali da ste došli na idealnu težinu? Ogledalo? Indeks tjelesne mase? Neka idealna slika sebe u glavi?
Ja sam sada na 65 kg i naravno da sam nakon 97 kg posve druga osoba, no i dalje vidim na sebi još dosta toga što bih voljela da siđe.
Boljim se i druge krajnosti, da postanem kao bakalar, a da sam si u glavi i dalje debela.
Možda ti to što vidiš nije višak, već sve to sad treba nalo utegnuti.
Počni vježbati.
A za idealnu težinu, od mene vrijedi, od visine oduzmi 110 cm, pa na to dodaj par kila radi godina. Npr 173 cm, težina bi bila 63 kg, a kako bar ja loše izgledam s tom kilazom, dodala bih još 2,3 kg.
Eto kako zamišljam svoju idealnu težinu![]()
Posljednje uređivanje od j-la : 10.02.2019. at 05:40
J-la, onda smo tu negdje, ja sam 173, trenutno 64.5
malo sam se popunila
moja idealna je oko 60 kg
sad trenutno ne mogu odlučiti smeta li me ili ne, jer sam 40 i sitno
dilema, "bore il' guzica"
imam sitno lice i čim smršavim usučem se i nekako lice izgleda nezdravo
rekla bih da mi je ovako lakše, jer guzicu ne viđam tako često, osim baš ciljano
ono, ostane iza mene
Rekla bih da su kile jako varljiva kategorija, ako se krene ozbiljno vjezbati to se najbolje vidi.
Stvar je omjera misicne mase, masnog tkiva i razine energije.
Generalno se racuna nekoliko kila plus od idealne tezine u ranim dvadesetima. Godine i trudnoce se uzimaju u obzir.
Ali nazalost s godinama se gubi misicna masa pa treba raditi na tome da se ona odrzava ( vjezbanjem , dovoljnim unosom proteina i hrane opcenito).
Sto se tice percepcije vlastitog tijela, to je zeznuta stvar.
Zato je iz mog iskustva ( i iz iskustva drugih) dobro je ukljuciti neki vid fizicke aktivnosti da se dobije drugi fokus ( na razinu energije i funkciju) , pa ce to promjeniti i sam dozivljaj tijela kako stroja , a ne vjesalice na kojoj stoji odjeca ( bilo dobro ili lose).
Posljednje uređivanje od sirius : 10.02.2019. at 08:33
Sirius dobro zbori. I to sve 60-70 kg, 5-10 skinuti,još je to daleko od pretilog.
Flopice, pa ti si bar iskusna vježbačica. Trening i regulirana prehrana, pa ako treba bit veće dupe, neka ga, ionako su malo jači gluteusi u modi.
Ja se ne važem, toliko sam ga pretjerala. Ugrubo 70 i koja, odvratno se osjećam, s vježbanjem krenem pa stanem, prehrana tri dana keto pa udri,pa opet.
Nikako se posložit,skroz nešto a rezultati nikakvi, kondicija grozna, kile stoje, ja ko balon, umorna, debela,jadna...
Moja idealna težina na 168 je ravno 64 kg.i to izgleda mrak,sve ispod toga je kost i koža
Moje pokoravanje teretane ide nešto sporijim tempom, jučer me petogodišnji sin pitao: “Mama, zašto si se malo udebljala?” pa sam ga pitala, a di to vidiš, odgovorio je: “Pa lice ti se smanjilo, a tijelo povećalo”...
I jesi li se nasmijala da ti se bar lice popuni?
Ja se, ustvari, slažem sa Sirius.
U jednom periodu sam imala 74 kg i dosta mišića. Sebi sam izgledala bolje nego kad sam imala 64 a bez mišića.
Tako da zapravo idealna težina bi varirala kako se i mi mijenjamo. Da me ovo neko pitao prije 15 godina, rekla bih 60, kad mi nije padalo na pamet dizati išta teže od olovke.
Sad toliko i ne gledam kg koliko gledam odraz u ogledalu i kako se ja osjećam.
Trudim se svaki dan preći 10 000 koraka, kad bude prilike ići ću još više u prirodu i planine. Ali vježbanje u teretani, nikako. Jednostavno me ne privlači.
E, što se viška tiče, iskreno, i sa svojih 64-65 kg (171 cm) i dalje imam viškova, no mislim da je možda stvar u tome da nemam puno mišića i da sam, zapravo, sitnije građe. Zapešće mi je 14 cm, to bi trebalo značiti neku sitniju građu.
10 000 koraka je dobro za zdravlje ali nećeš od njih izgraditi mišićnu masu.
Ne idem ni ja u teretanu, ja to kod kuće.
Pokušaj svaki dan napraviti određen broj cucnjeva, sklekova, neke vježbe kojima ćeš raditi opterećenje mišićima.
10 000 koraka je malo. Toliko predem sa sjedalackim poslom, odlaskom autom na posao , koracima po kuci i jednom setnjom sa psom.
Sto se tice viskova , njih bi na kriticnim zonama imala i da si jos 10 kg mrsavija jer kad se mrsavi, mrsavi se na svim mjestima.
Ako hoces ucvrstiti misice i djelovati ciljano preostaje ti jedino vjezbanje. Imas programa na internetu ili si sama zadaj 30 minuta nekih jednostavnih , a efikasnih vjezbi svaki drugi dan.
Pa da, da tih 10,000 koraka nesto znaci u smislu skidanja kila, ja bih vec odavno upala u saht. Kroz resetku, jel.![]()
spajka, mislim da je upravo to što na temi "prekomjerna težina" pišu 90% cure koje bi skinile još taj jedan-dva-tri kila najbolje svjedoči o tome koliko je teško realno procijeniti da si na idealnoj težini
uvijek taj još jedan, dva, samo malo ovo salo ispod pupka da riješim, kod sebe barem sam vidjela da tome naprosto nikad nema kraja
tang znas da ja tvrdim da sam debela. i za sebe jesam. ali zbilja ne mislim da sam prekomjerne tezine.
a mislim da su toga svjesne i same forumasice, ali ih ponese. onda otvorite topik kako skinuti jos 5 kg?
Zena koja sad nema realnu sliku o tijelu jest imala 20 kg viska. Ovo sad je novi problem percepcije tijela nakon pretilosti.
Ja koliko sam pratila na aplikacijama šetnje, isti broj koraka napravljen u laganoj ili intenzivnijoj šetnji daju jako različite rezultate.
Imaš sto vrsti programa na netu, od skakutavih do pilatesa, callaneticsa, yoga... Ti nemaš viška, nekom laganom vježbom, dva puta tjedno možeš imati krasne rezultate.
Ne znam koliko imaš godina, no znam hrpu žena koja je lagano održavala svoju težinu do 30 i neke, nakon toga krenu lude promjene u tijelu,gubimo mišićnu masu, masti se talože.
Meni osobno je krivo što u neko periodu 35 + nisam malo više zapela s vježbanjem ( inače sam totalno nesportski tip, ali u trideset i nekoj me ekipa s rode potakla na vježbu), prepustila sam se sjedalačkom poslu, gužvi, stresu i vježbala periodično.
Evo javljam se s prekomjernom tezinom, 93kg na 182, nabila u zadnjih godinu dana sa 78-82.
Godinama pokusala uvesti rutinu vjezbanja ali nikako. Zadnjih godinu dana me strasno muce ledja, sjedilacki posao koji je postao pakao. Od danas na bolovanju uz zabranu vjezbanja, samo setnja i lagane vjezbe za trbusnjake.
Doktor preporucio keto dijetu.
Nemogu napraviti zestoki rez u prehrani, ali od danas izbacujem slatkise (ovisnik) i uh maksimalno
Pa da vidim do kud cu dogurati