Da je mršavljenje samo matematika, ne bi bilo debelih. Potpuno zanemarujete emocionalni aspekt. Evo, glad. Bit je da budeš gladna. Ja sam se naježila na tu rečenicu. Netko kome hrana nije emocionalno gorivo u teškim životnim trenucima to neće pročitati kako sam ja pročitala, ali ima hrpa ljudi koji su se debljali nakon nekih situacija, kao i ja. Ono što sam ja pomislila je: zašto bi ikome bila bit da bude gladan? Ja ne želim biti gladna. Ako moram biti gladna da bih smršavila, ma ni ne moram smršaviti, briga me.

Onaj tko se nije borio s emocionalnim prejedanjem i depresijom jednostavno ne može znati.

I ne mora se gladovati, dobro Tanči kaže da je to izgladnjivanje. Naravno da je to najbrži put mršavljenja, ali je i najbrži put vraćanja težine jednom kad si dopustiš jesti. Hrana nam nije neprijatelj, sitost nam isto nije neprijatelj. Sitost je meni lijep osjećaj kojeg pretvaram u gorivo za nastaviti dan. Sitost me neće uništiti.

Bolesti su isto velika prepreka. Ja sam do prije nekog vremena unosila manje kalorija nego sada, a debljala se više. Jer sam jela hranu koja mi je radila štetu jer sam intolerantna na nju. Uz to imam ibs koji kod mene eto neće da okrene na mršavost kao kod većine oboljelih, nego suprotno, ali što je tu je. Kad sam otkrila na što sam intolerantna, dio kila se otopio bez da sam zapravo išta napravila osim što sam izbacila te namirnice.

U svakom slučaju, nije to tako jednostavno, kao nemoj jesti i budi gladna pa ćeš smršavit. Trebaju se i druge stvari uzeti u obzir, jer kako sam rekla na početku, ne bi ni bilo debelih da je to samo matematika.