Nezgodan karakter

[pulinka]

Ali slično je curica imala i u vrtiću (samo jednu prijateljicu) i na igralištu, pa me ne čudi da ima prostora i za poboljšanje njezinih aktivnosti... Tako to ide. Moj E. je isto često znao dobiti po nosu (doslovce) ali ja znam i 100% sam sigurna u to da je u više od pola situacija sam izazvao takve reakcije okoline svojim dugim i bezobraznim jezikom. Imali smo to i doma, pa me nije čudilo ako odbrusi meni ili baki, ako mi profesor tjelesnog kaže da odbrusi njemu - uopće me ne čudi da odbrusi i razrednom kolegi koji ga opali šakom. Takvo je moje iskustvo. To je moje dijete, ali bratemili neke stvari mu je trebalo šakom rastumačiti. I to su razredni kolege uredno odradili. Ponekad je bio žrtva, ali često je to sam skrivio. Dok nije naučio zamisliti se na tuđem mjestu (za što je zaslužan odlazak psihologu) i razmisliti o tome kako njegovo ponašanje i riječi doživljavaju drugi klinci, nije bilo napretka.

Ovako i moje dete prolazi ....
Ali napreduje...polako....

[Peterlin]

Ovako i moje dete prolazi ....
Ali napreduje...polako....

Suosjećam.... ali kad bolje razmislim, ne bih rekla da sam ja bila puno drugačija u dječjoj dobi... Danas to pamtim po zlu, aliiii bome sam se često znala sama uvaliti. Dugo mi je trebalo da naučim bolje. Znam da se nisam ustručavala galamiti na baku i dedu, na tatu...pa dobila kaznu i tako svašta. I nisam baš bila na puno dječjih rođendana, jelte, jer je za to bilo razloga... Mene je isto primirila glazbena škola. Tamo sam si našla bolje društvo i kontakti su ostali do danas. U osnovnoj školi - nula bodova.

[cvijeta73]

.. Danas to pamtim po zlu, .

a da, ali to upravo želimo izbjeći. da cijelo razdoblje osnovne škole pamtimo po - zlu.

[Peterlin]

a da, ali to upravo želimo izbjeći. da cijelo razdoblje osnovne škole pamtimo po - zlu.

Da, tako je to.... A moji roditelji (više tata nego mama) su se zbilja trudili da mi utuve u glavu kako se treba ponašati. Nije pomagalo sve dok metoda vlastitog iskustva nije posložila stvari. U školi mi nikad nije bilo baš ono, u stilu "najljepše je đačko doba" ali u glazbenu bih se odmah vratila, sutra. Neee, danas...

Btw. moj mlađi sin se sad super socijalizira u srednjoj školi, nikakvih problema. Ali to je društvo koje je odabralo tu struku, ima interese iste kao i on, imaju puno više zajedničkog nego slučajno odabran uzorak u osnovnoj školi. To razdoblje i ja (svoje djetinjstvo) i moj sin (moje roditeljsko iskustvo) pamtimo po zlu jer je zapravo i BILO nužno zlo.