-
Hvala vam na savjetima!
Je, L. je jedinica, tako nam se život posložio...
Peterlin, i ja sam najmlađe dijete pa naslućujem o čemu govoriš, kao i MM (doduše on je najmlađe od petero) i znam da je to...tako, dio 'problema'. Možda i ta njena pamet, ne znam.
Dakle dalje, L. je super u blizini odraslih (osim u razredu gdje i pred učiteljicama ima ekscese s djecom), ali s klincima ne!
Jedna prijateljica mi je pedagog, ima kćerkicu od skoro godinu dana i jednom mi je rekla ''morat ćeš mi reći kako vi to tako lijepo raditi s L., koja je tajna''.
Prevelika mi je to dihotomija, kakva je s odraslima a kakva s razredom.
Želim: da se 'uklopi', ne u kalup već u društvo, da poštuje druge i nosi se s frustracijama.
Ne želim: da je otresita i neljubazna i kratka prema drugima (djecom), i radi sebe i radi drugih.
Evo iskreno, razgovaramo puno (ali ne po cijele dane opet), o važnosti prijateljstva i dijeljenja (bojica, osmijeha, papirnatih maramica -ma tu čak i nemamo problema), ali i ljubazne riječi, strpljenju, namjerno joj doma 'vježbamo' strpljenje, npr. L., ajde posloži s mamom čarape pa možeš dalje čitati i sl.
Kao kaznu koristimo da nema recimo crtića navečer, ili da nema čitanja nego ravno u krpe (ovo joj teško pada), ili taj tren stavimo 'u kaznu' predmet interesa, npr album sa sličicama ili sl na koji dan; i svaki put objasnimo zašto se to dogodilo, da na neki način ona bira uzroke svojim ponašanjem, a da se ponašanje može birati i mijenjati.
Posljednje uređivanje od MalaRiba : 10.02.2017. at 08:44
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma