Nezgodan karakter
Drage mame i tate, molim za savjete i iskustva.
Idemo prvo sa pozadinom, širom slikom: L. ima 7 godina, jedinica, Živimo 'običnim' životom, suprug i ja radimo, volimo se, poštujemo, dijete smo okružili knjigama i šetnjama i muzikom i smijehom. L. nas sluša, ne uvijek na prvu, ali sluša, vrijedna je u školi, padaju petice. Vikendom smo najčešće u šetnjama u prirodi, s obitelji, sami ili prijateljima. Tri puta tjedno L. ide na plivanje, veseli se tome i uživa. Živimo u kući i čim je ljepše vrijeme igra se s curama iz ulice, barbike, pjevaju, glume, beru svijeće, svašta nešto. L. je išla u jaslice i u vrtić, uvijek je voljela družiti se s prijateljima. Doma se igra sama, malo gleda crtiće, čita, igramo društvene igre...the usual...nekad se voli osamiti i to poštujemo, onda nešto piše, izmišlja i zamišlja, crtucka, voli biti sama sa sobom i to nam je ok. Počeli smo ju puštati i samu po pola sata, ono skoknemo do dućana, pustimo ju sa psom, i bude ok, recimo jednom u 2 tjedna. Za sad zvuči idilično, znam
Ove godine je krenula u školu. U školi je među pametnijima u razredu (kaže njena učiteljica). E sad...L. je...prgava. Drska, zna odbrusiti, gurnuti torbu, burno reagirati, zaderati se u facu, imati 'scene', tipa extra glasno ispuhivanje nosa, ili ako joj se netko ubaci u red. Neki dan je čupnula jednu djevojčicu jer su u priduženom djevojčice željele crtati a ne se igrati s njom. Pa se naljutila jer joj je kolegica iz klupe rekla da si obriše balu iz nosa. Pa se počne derat jer joj netko slučajno u prolazu gurne knjige s klupe i nakosi ih. Kombinacija osjetljivosti i arogancije, boli me što to tako moram napisati, ali tako je. I lagane nadurljivosti. Ekipa u razredu je išla prije u istu grupu u vrtiću (L. je išla u jednu drugu u našem vrtiću) i razumijem da se znaju od prije, a L. ne, ali ne prihvaćam takvo njeno ponašanje. Ona je i dosta višlja od ostalih djevojčica, izgleda kao da ide u 4. razred, ostale su sitnije (znam da ovo nema veze s ponašanjem, ali pokušavam napisati sve, pa da se dobije šira slika).
Neki dan smo bili u parku blizu kuće, loptali se i uživali u suncu, i došla nam je jedna djevojčica i lijepo rekla, 'znate, ovo vam se neće svidjeti ali vašu L. baš nitko previše ne voli.'' Srce nam je puklo. Sad su joj već klinci počeli davati pečat kao 'takve djevojčice' i to je to. Jučer smo bili na informacijama i učiteljica nam je rekla da je njoj žao L. koja je jako pametna ali joj izgleda kao da se ne zna snaći, i da malo mi od doma možemo rješiti, ali da će ona pokušati u školi. Rekla je da se ne brinemo previše, da ima puno puno gorih stvari. Naravno, mi s L. razgovaramo, (ne od sada, već oduvijek!) kako je važno biti ljubazan, dijeliti, kako je lijepo imati prijatelje ali i biti prijatelj. Kažemo mi njoj i da je lijepo biti sam, ali i da je važno paziti na svoje u razredu. Ovakve 'sitnice' i incidente saznamo od učiteljice iz produženog boravka, i na informacijama, rijetko od L. Njoj je sve uvijek ok, generalno je ona sretno dijete. Ali ne možemo prihvatiti drsko neljubazno ponašanje prema drugoj dječici. Da, ako je izolirani incident, da ako je onaj dan kad zakuri pa eto raadi toga, ali ne ako je to već 'tako', i radi nje i radi druge dječice.
Još jednom napominjem mi doma lijepo razgovaramo jedni s drugima , i MM i ja međusobno, i s njom, i s gostima...E sad ili nam je mala arogantna (nadam se da ne), ili je...socijalno nezrela?
Uglavnom slušam sva vaša mišljenja i ideje, otvorena srca. Nemojte biti prestrogi, imajte na umu da radimo najbolje što možemo. Znam da je svajo dijete svoj čovjek, svoj život sa svojim odlukama, ali u onom dijelu u kojem MM i ja možemo pomoći - rado i bismo.
 |
|||
pulinka prvotno napisa
, al to valjda ljudima prvo padne napamet.
brr...
