Meni je isto upalo u oci ovo što vertex spominje.
nije baš uobičajeno da druga djeca (tako mala) roditeljima druge djece govore da se ne zele igrati sa njihovom djecom.
Meni je isto upalo u oci ovo što vertex spominje.
nije baš uobičajeno da druga djeca (tako mala) roditeljima druge djece govore da se ne zele igrati sa njihovom djecom.
Ooo, iznenadila bi se.... Meni su se znali potužiti, baš klinci iz kvarta, da je štajaznam E. zasipao pijesak za vrat tome i tome...i susjed (odrasla osoba) mi je jednom rekao da mu je ovaj odbrusio da je trava javna površina i da ga nema pravo tjerati (a bacali su kamenje i fakat ih je trebalo upozoriti da to ne rade). Na starijega se nikad nisu tužili, ali za to ima drugi razlog (taj više od društva drugih ljudi voli elektroniku, pa jednostavno nije upadao u takve situacije jer se puuuuno manje družio s drugima - što isto nije sjajno).
Eh, sad, da se razumijemo - i dječje tužibabe imaju kojekakve motive, pa je teško prosuditi ako nemaš širu sliku. Bilo je i obrnutih situacija, kad je malac u prisustvu svoje mame mog sina zagnjurio u tucanik na igralištu. Bilo je svega, ali prošlo je. Djeca kroz odrastanje moraju iskusiti obje strane medalje, biti koji put i u položaju žrtve da bi nešto naučili. Jedino je loše ako su STALNO u položaju žrtve. Tada trebaju pomoć odraslih.