Da, to je teško procijeniti.
Osobno se ne mogu zamisliti kao dijete da tako pristupim tuđim roditeljima, ali danas su očito djeca drugačija.
I vole se tužakati. Sad, jel ovo neka sorta tužakanja, da ju usosi ili iskren, neopterećen pristup...hm, trebalo bi ton tog pristupa i govor tijela vidjeti da se može procijeniti.
Recimo, na početku prvog polugodišta, jedna mala iz razreda mi je stalno tužakala sina sa stvarima koje ...su glupe. Dođe mi mala vrckavo se vrckavit, podbolta se na bokove i krene s glupostima, tipa "on je danas ispustio knjigu na pod" (mislim, kaj da joj čovjek kaže, a vidiš da traži neku reakciju).
I stalno tako nešto.
Onda mi je jednom prišla dok sam ga čekala i veli "on je danas gledao kroz vrata u ženski vece, a to nije smjeo". Ja na to kažem "smio". Ona ponovi "da, to nije smjeo". Ja ponovim "smio". Tu više nije znala kaj da mi veli, jer uopće nije kužila šta ja govorim, a ja sam samo malo trolala na krivi izgovor i neću maloj dat gušta da mi tužaka dijete ni za što.
Više mi ga nije dolazila tužakati, dapače, više ni ne obraća pažnju na mene, pustilo ju je.
MalaRiba, možeš li procijeniti koliko je taj prilazak bio dobronamjeran i je li uopće bio?