Nezgodan karakter

[sirius]

I sad sam se jos nesto sjetila ... moja kcer je krenula u razred sa djecom koju uopce nije poznavala. Nikoga. Jedino dijete koje je poznavala je bila nasa susjeda i jos jedna djevojcica iz paralelnog razreda.
U njezinom razredu sve su bila njoj nova djeca koja su se medusobno poznavala iz vrtica.
Ali ona je "teska" drustvenjakinja , odlicno pliva u meduljudskim odnosima, svi ju vole, svi se hoce druziti s njom , ima problema sa ucenjem , ali socijalni odnosi su na zadivljujucoj razini.
Ono sto ja citam o kceri male ribe, meni to izgleda kao tipcina frustracija.
Takav je moj stariji , samo njegova frustracija nikad nije bila usmjerena prema kolegama iz razreda ( i on prilicno solidno odrzava odnose) nego prema profesorima i gradivu. Bilo je tu svega ( i jos uvijek ima) bahatosti, odgovaranha, lupanja namjestajem, bacanja knjiga sa stola...
tipicna frustracija. I dok je tako nesto apsolutno neprihvatljivo prema odraslima, te se odmah savjetuje trazenje pomoci, kad su vrsnjaci u pitanju to je cini se prihvatljivo. Neka pliva. Neka se bori. Pa nisam sigurna da je to pametno i da ukazivanje na to da " mora promjeniti sebe da bi je voljeli i prihvatili " pomaze. Mislim bas suprotno. To stvara pritisak i jos pogorsava stvari . Pogotovo kod djece koja vole drzati situaciju pod kontrolom.