ja isto ne vjerujem, jedino što mogu zaključiti je da većina tih forumašica nikad nije odvelo dijete psihologu, ili jest pa imaju loša iskustvatanja_b prvotno napisa
moja cura je imala isti problem, bila je odbačena u razredu, ne zbog nezgodnog ponašanja, već zbog, potpuno suprotnog - izuzetne povučenosti i pomirljivosti, do te mjere da mi nije rekla ni za fizički napad na nju, ni za bullying, šutjela je i trpjela, a ja sam saznala za to od drugih
psihologica nas je spasila, toliko sam joj zahvalna jer svi naši savjeti, razgovori, ohrabrivanja i usmjeravanja nisu imali rezultate, kad joj je ona rekla što da radi, kako da se postavi, kako hendlati pojedinu situaciju - kao da je postala drugo dijete, odvažna, znala se izboriti, uklopila se u sredinu, sad nema baš nikakvih problema i mi smo zbog toga presretni, pao nam je kamen sa srca, više ne osjećam nervozu dok je u školi
zato svi koji umanjujete psihologa kao veliku pomoć djetetu koje se ne osjeća dobro, koje je opterećeno, prestrašeno, nesigurno... molim vas da razmislite prije nego dijelite savjete da on nije potreban, jer očito nemate iskustva da je potpuno normalno i dapače, poželjno obratiti mu se za pomoć, jer rezultati mogu biti iznenađujuće pozitivni
 |
|||
