Kada je reč o psihologu, moram napisati - ako zbog ičeg zavidim životu u velegradu, to je zbog dostupnosti, šireg izbora i anonimnosti ako ti ona zatreba.
Jedini psiholog koji u našem selu radi sa decom ima dete koje ide u razred sa mojom devojčicom.
(Jedini psihijatar (za odrasle, doduše) ima dete koje ide sa mojim sinom u vrtić.)

Apsolutno je nemoguće postići ozbiljnu profesionalnu distanciranost, objektivnost i anonimnost u takvoj situaciji, naročito ako treba razrešiti neki problem koji uključuje i ceo razred....

Da imam lagan i blizu dostupan izbor, uopšte se ne bih dvoumila da potražim pomoć psihologa u ovakvim situacijama kakvu ima MalaRiba.