ja kao psiholog u ovoj situaciji bih najvjerojatnije odvela samo sebe i djetetovog oca psihologu

vjerujem da bi nakon toga bili nešto pametniji - netko nepristran sa strane može bolje sagledati situaciju - treba li i u kojem smjeru poduzimati daljnje korake i koje.

naime, često djeca na ovaj način surađuju sa stvarima kojih uopće nismo svjesni, a svi se fokusiramo na ono manifestno u prvom redu.
i vjerujem da bi i nama dobro došla podrška u ovoj situaciji.