Nego, tko o čemu, ja o istraživanjima… ima jedno zgodno od UNICEF-a – podrška roditeljima u zajednici.
http://www.unicef.hr/wp-content/uplo...mlade_dobi.pdf

U ovom nas je istraživanju zanimalo koje izvore savjetodavne podrške preferiraju roditelji djece u razdoblju ranog djetinjstva te im je postavljeno sljedeće pitanje: Kad imate pitanje ili trebate savjet vezano uz Vaše dijete ili djecu, npr. o njegovom razvoju, o tome kako se ponaša ili osjeća i slično, koga biste najradije pitali za savjet, s kim biste najradije razgovarali o tome?” Psiholog je na 8. mjestu, a navelo ga je 7% roditelja.
Oko 66% roditelja navelo je da su se savjetovali s nekim stručnjakom ili potražili savjet stručnjaka, vezano uz pitanja roditeljstva, odgoja ili nekog aspekta djetetovog razvoja,dok se na niti jedan od navedenih načina nije savjetovala trećina roditelja. Među tih 66% roditelja, 15% njih se obratilo psihologu.
Nije baš nešto popularan , ali i ovo je istraživanje na razini cijele HR, sigurno mnogima nije ni dostupan ikakav, a kamoli besplatan.

Nego, ja sam bila "sto puta" kod psihologa, i opet bi išla da ne znam što da radim. Općenito, ja tražim savjete na svim mjestima, otvorim ovdje temu, zovem Telefončić, čitam tonu toga (i knjige i forume) dok si ne posložim stvari u glavi. Uvijek su me fascinirali roditelji "koji su sigurni u sebe, koji znaju što rade, koji pitaju samo jednu osobu za savjet"... naravno da sam ja roditelj i ja odgajam, ali u mnogo situacija nisam bila sigurna što treba napraviti. Niti sam mislila da je ono što je meni palo napamet jedino ispravno.

S vrtićkom psihologicom sam se srela prvi put na UNICEF radionicama "Rastimo zajedno" i to mi je bilo genijalno. Onda sam još jedno 2-3 puta otišla kod nje kad nisam znala što da radim sa svojim divljacima. Konačnu točku na "i" mi je dao još jedan drugačiji ciklus radionica kod nje, i tad sam si svašta posložila u glavi. A moram priznati da se na tim drugim radionicama dogodilo upravo to što je netko spomenuo - ona je pošteno secirala nas roditelje, a ne našu djecu. I tad sam shvatila na koliko pitanja sama sebi moram odgovoriti prije nego počnem postavljati milion pitanja o tome što da radim s djetetom koje se ponaša ovako ili onako.

Meni je to super. Išla bih psihologu češće nego frizeru . Blago onom tko (misli da) ne mora .