seni prvotno napisa
I samo da se nadovežem na postove bb, to kad te psiholog "secira", ne znači da si ti kao roditelj, kriv, zao, zlonamjeran.
A mislim da je jedan od problema, što je to jedna, moglo bi se reći, vrlo raširena percepcija. Koja onda i negativno djeluje na roditelje, da uopće potraže pomoć kad im je potrebna.
Naravno da ima zlonamjernih, otrovnih, nebrižnih, jezivih roditelja. No oni su, ja bih rekla, u postotku gledana vrlo mala skupina.
Većina roditelja pokušava najbolje što može. Neki imaju veću, neki manju sposobnost samorefleksije. Nekima pak potpuno nedostaje. Neki nose svoje rane i kosture na leđima, te nisu uopće ni svjesni koliko to određuje njihovo ponašanje.
Kod nekih se njihov temperament i karakter nezgodno poklopi sa djetetovim temperamentom i karakterom. A gdje su tu jos i braća i sestre, uža, sira obitelj, zajednica, susjedstvo, i i i .... Slučajnost, sudbina i puno drugih činioca.
A roditeljstvo je naprosto prvenstveno odnos dviju ljudskih jedinki, sa svim zakonitostima, ljepotama i strahotama koje su odnosu kao takvom imanentne.
A da bi stvar bila jos kompliciranija, tu dolazi bezuvjetna ljubav, odgovornost i autoritet /vodstvo koji roditeljska uloga u sebi nosi.
