Moje je osobno mišljenje da bi bilo dobro da pričekaju s uključivanjem šireg kruga ljudi u problem.
Prvo dijete treba dobiti pomoć i podršku stručne osobe (zbilja je manje bitno je li psihijatar ili psiholog, ne znam čemu zazor od psihijatara), da se načne uopće tema toga što je uzrok samoozljeđivanju i je li to uopće prva takva epizoda.
Odmah bih uključila razrednika i stručnu službu škole samo i isključivo ako dijete ima poteškoća s odlaskom u školu (u otporu je oko odlaska), s učenjem, rezultatima ili s buliranjem.
Ako se nastavi ili ispostavi da nije jedna izdvojena epizoda, najtoplija preporuka roditeljima da nađu podršku (psiho podršku) i za sebe.





Odgovori s citatom