Vecina samoozljedjivanja adolescenata nije hitno stanje- u smislu da treba trcati u Kukuljuvicevu- gdje ce se kao na svakom hitnom prijemu uciniti nuzna obrada- u ovom slucaju procjena auto i heteroagresivnosti i preporuciti daljnje lijecenje. Koje ce biti da se jave djecjem psihijatru za redovito ambulantno pracenje i psihoterapiju. I ako dijete nije suicidalno ja mislim da mu hitna ne treba- i da stvarno moze pogorsati situaciju. Najmanje zbog stigme. Koja je veliki problem psihijatrijskih bolesnika, ali sada se na nju ne osvrcem. Ono sto isto tako nikako nikako ne bih napravila je da nema sanse da bih pustila da to prodje bez psihoterapije. Dakle sigurno bih nasla dobrog pssihoterapeuta za dijete. I jednog za sebe. Da se lakse nosim sa situacijom i da steknem bolji uvid u dijete i dinamiku naseg odnosa- tj. da lakse vidim kako i sto ja trebam mjenjati, a da bih pomogla.


Sent from my iPhone using Tapatalk