Ja ne iznosim detalje jer nije moja osobna priča , već priča djeteta moj najbliže kolegice s posla koje je provelo tamo 1 mjesec i priča o djetetu jedne od mojih najboljih prijateljica. A moja nećakinja je tamo provela neko vrijeme u sklopu faksa.
S obzirom da sam u obje priče bila svakodnevno uključena ne znam što bi se moralo dogoditi da mi Kukuljevićeva bude prvi odabir a i zadnji.
Inače, ja od psihijatara ili bilo kakve psihološke pomoći nikada nisam zazirala. Meni je to kao i svaki drugi zdravstveni problem, ako me boli zub idem zubaru. Nikada mi nije bila jasna ta stigma iako vidim da smo još uvijek društvo koje to ne može prožvakati.