Citiraj sasa prvotno napisa Vidi poruku
Ono sto isto tako nikako nikako ne bih napravila je da nema sanse da bih pustila da to prodje bez psihoterapije. Dakle sigurno bih nasla dobrog pssihoterapeuta za dijete. I jednog za sebe. Da se lakse nosim sa situacijom i da steknem bolji uvid u dijete i dinamiku naseg odnosa- tj. da lakse vidim kako i sto ja trebam mjenjati, a da bih pomogla.
Ja sam paralelno s djetetovim terapeutom pronašla terapiju za sebe. Jer mi je bilo nemoguće normalno funkcionirati u periodima krize i trebala sam podršku da ostanem normalna i funkcionalna, mama na koju se dijete može osloniti, koja se ne raspada iznutra svaki put kad dijete ima krizu.
Isto nije bila opcija da dijete odustane, a iz raznih razloga (objektivnih i manje objektivni, npr. dijete se nikako nije složilo s jednim terapeutom, baš nikako nisu našli zajednički jezik) smo ih promijenili troje. Sad ide redovito na Geštalt kod terapeutice s kojom je kliknula.

A ja se svoje terapije ne bih lako odrekla.