Mame hvala vam svima na savjetima,pomoci...to mi puno znaci. Osjecam se ok ovdje s vama, lakse mi je kad znam da nisam sama (mozda ruzno zvuci da mi je lakse sta ste i vi tu,ali vjerujem da znate sta hocu reci), lakse mi je razgovarati s nekim tko je kroz to prosao.
Zao mi je zbog svih vas/nas,vase price i to sto ste dozivjele je uzasno. Kada znam koliko nas mama andela ima srce mi se slama,to tako nije fer.
Znam da moram biti jaka,kao i sve mi.
Kada si prisiljen moras...stisnes zube i ides dalje, ja osobno zbog Tea. Ali kada on zaspi onda se raspadam...
znam da bu s vremenom lakse,a zaboraviti necu niti ne zelim.
Mia ce uvijek biti dio mene,u mom srcu,gdje god da je.

P.s.-phd jos nije gotov,tko zna kada bude... svaki dan zovem,vjerojatno im vec idem na zivce.
Jos uvijek se duboko nadam da cu saznati nesto iz toga nalaza.