Zao mi je jako. Koliko god tesko bilo treba naci snage i izdrzati,a onda se vremenom covjek navikne na ovaj zivot. Cvrsto vjerujem da nas oni vide i kad pomislim na to zelim da nas nas Marko vidi sretne,da vidi cvijece koje mu donosimo,da cuje koliko o njemu govorimo. Uvijek je tesko ali vrijeme cini svoje. Za mene se zivot dijeli na prije i poslije mog andela i zelim da ostavi sto je moguce veci trag na nasim zivotima. Da zbog njega budemo bolji,zahvalniji za ono sto imamo. Svaki uzdah cu posvetiti njemu da bude ponosan na nas.
Niti razmisljati ne zelim o tome da li su patili dok su rasli pod nasim srcem. Duboko vjerujem da nisu jer dali bi nam do znanja. Nebi onako veselo udarali nogicama i rukicama. Zato cu ja biti uvjerena da nisu patili i da su osjetili svu nasu ljubav i brigu. A osjecaju je i sada. I vide. Nikad necu prestati u to vjerovati. Zelim vam svu snagu i utjehu da prihvatite i naucite ponovo zivjeti