I moja Tina je bila nedonošće, rodila se u 34. tj. s 2250 gr. Bila je 5 dana u inkubatoru, a onda na intenzivnoj da vide kako napreduje na težini. Izdajala sam se, kad su mi je dali doma svaki dan smo vježbale dojenje, prvo 1x na dan, pa nakon 2-3 tj 2x na dan... Sad je već 9,5 mj, velika cura, klopa kašice itd... ALI, još uvijek siki. Bočicu smo odbacile nakon 2 mjeseca, i nekih 3,5-4 mj je bila samo na mom mlijeku.
Sad kad se sjetim svojih dilema oko toga koliko joj ml trebam zgrijati, da li da forsiram da sve popije...
Uglavnom, cure, budite ustrajne, jedino po čemu ste posebne svojim malim bubicama je vaše mlijeko, a dojenje je puno lakše, ugodnije i komotnije od izdajanja. I bez obzira što ćete od većine u svojoj okolini čuti da beba nikad neće prihvatiti ciku nakon bočice, nemojte im vjerovati. Tina urla iz petnih žila kad vidi bočicu, otima se i pljuje čak i moje mlijeko (ponudila sam joj za probu sokić pa adaptirano, pa moje, al neće ) Čaša s kljunom može, ali bočica ni blizu.
I ne ispuštajte ih iz ruku. Bili oni nedonoščad ili ne, treba im puno dodira i topline. Marama za to dušu dala