Ne samo da može, nego se to često i dogadja. Sa znanjem zakonitog ili ne. Nebitno. Otac je na papiru zakoniti suprug.
Onaj muškarac koji pred službenim licem izjavi da je otac djeteta, to i jest, ako se majka slaže i ako nije udata. Sve drugo je nevažno. Na papiru je otac.
Papir trpi sve
Ne radi se o moralu. Samo o zakonu. Npr, sud MORA nedvojbeno ustvrditi da je vanbračna zajednmica to bila, bez ikakve sumnje i da shodno tome ima ista prava kao bračna. Jednakopravne su, ako se dokaže. I to na sudu u slučaju nasljeđivanja, međusobnog prepisivanja nekretnina i pokretnina, obiteljske mirovine, uzdržavanja nakon raskida...
U tome je problem, u tom dokazivanju da su baš to što tvrde i da im je to jedina takva zajednica. Kod bračne sve to ide automatizmom. Ako jedan vanbračni partner ne želi da zajednica ima pravne posljedice kao bračna, npr. što se nasljeđivanja tiče, on može i na drugi način podijeliti svoju imovinu. Tada je još teži posao na sudu onome drugome partneru.
Puno je tu raznih sitnica (!) koje se mogu zakomplicirati, na stranu ljubav. Ali sve je to ljudski, treba samo ipak razmisliti što ako. Ne glorificiram ja brak, sasvim je dobro i bez njega (valjda, nemam iskustva), no u našoj zemlji danas, je tako, sve je super dok je sve super. Naravno dok ne želite svoj bonus na autoosiguranje podijeliti sa partnerom, NEMA šanse bez vjenčanog lista
