Malo sam ti secirala post
, al ne znam tocno na koga ovdje mislis
.
Ja mislim da je djecurlija i roditeljstvo svima naporno, imao jedno ili 6, bili bebe, todleri ili tinejdzeri. I ne znam tko je ovdje cool i zen
. Samo kad proletis par tema vidis da se na svakoj nadje netko tko se oko neceg bori, s necim muci. Samo, nekad dramis, a nekad imas taj fini sarkazam, cinizam, i smijes se sam sebi i svojoj "muci". Ono, svi se mi borimo s necim, samo na drugaciji nacin pisemo o tome.
Osim izricaja, mislim da je razlicit i stupanj "pomirenosti sa stvarima". Mozda je to taj zen o kojem govorite? Jer nije da mogu, nije da mi je lako, nije da mi nije drama i da ne bih najradije pobjegla i bila sama... Nego eto tako je kako je. Sad sam tu, i imam to ispred sebe, i sto mi drugo preostaje nego uhvatit se u kostac s tim. A nije da sam bas sretna. Samo mi se vise ne da dramit
. Čekam svoje vrijeme, doći će.
Ili sto je napisala lavko "lako ćemo". Nije "lako cemo", nego jednostavno uzmes to sto si dobio/odabrao i ajde polako... Svaki drugi (a ponekad i svaki) korak nije onakav kakvim si ga zamisljao, kako si planirao... Pa se pomiris s tim, pa nekad uvidis i da je ispalo bolje nego kako si planirao, nekad nije, al ides dalje. Jednostavno ne mozes sve.