hvaaala ti celeste na tako lijepoj i toploj poruci
 |
|||
|
|
|||
hvaaala ti celeste na tako lijepoj i toploj poruci
Malo kasno se javljam, ali ,nema na čemu, Zelena vilo. I meni je bilo toplo oko srca kada sam Vas čitala.
Samo da se osvrnem na prepuštanje dragom Bogu, Višoj sili ili Majci prirodi; imam troje djece i samo srednji sin nije planiran. Nakon teške bolesti, spontanog , kiretaže, pod jakim lijekovima s preporukom liječnika da ni ne pomišljam na trudnoću, ja sam zatrudnila i preporodila se fizički i psihički, kao da je poslan da me izliječi i eno ga zdrav , veseo i savršen.
Slučajnost, Mudrost ženskog tijela ili On, ne brine me , ja sam samo beskrajno zahvalna na njima.
Puse svima
Prekrasno draga celeste, uživaj u svojim darovimaceleste prvotno napisa
!
da se i ja malo javim, i da podijelim svoju srecu sa vama... ispod moga srca sad vec par mjeseci snažno kuca moje deveto malo srce... moje cudo
i poput tebe celeste - ne brine me da li je to slučajnost, Mudrost ženskog tijela ili On, ja sam samo beskrajno zahvalna na tome
i sad čekam da se i mojoj dragoj V&NMami dogodi njeno novo cudo
PREDIVNO, ČESTITAM,
Istina je, sreća se dijeljenjem povećava i hvala ti što si je podijelila sa nama
hvaaala ti celeste, divno je procitati da se netko veseli s tobom
da se i ja malo javim, i da podijelim svoju srecu sa vama... ispod moga srca sad vec par mjeseci snažno kuca moje deveto malo srce... moje cudo
i poput tebe celeste - ne brine me da li je to slučajnost, Mudrost ženskog tijela ili On, ja sam samo beskrajno zahvalna na tome
i sad čekam da se i mojoj dragoj V&NMami dogodi njeno novo cudo
Ima li što novoga? Kako ste?
Kod mene evo ima nekih pomaka s mrtve točke: idem u ponedjeljak po mišljenje još jednom stručnjaku, to će mi biti 4. po redu stručno mišljenje o mojoj situaciji. Pretpostavljam da me neće ohrabriti na tu još jednu trudnoću, ali neću ništa sad zaključivati nego čekam ponedjeljak. Moj primarni (totalno nezainteresirani) ginekolog je protiv (bez objašnjenja tj. uz objašnjenje da je njegova kćer imala jedan carski i da joj on kao otac i kao stručnjak ne bi više preporučio trudnoću + da imam već dvoje djece i nek budem sretna). Dr. Jukić se izjasnio u stilu "možete planirat i ostvarit normalnu trudnoću, no uz rizike te i te" (koji nisu nimalo ohrabrujući). Dr. Latin misli da mi je dosta dvoje djece na koje trebam mislit i na bolesnog muža koji će me sve više trebati (prema njenoj prognozi). Veselo
.
Posljednje uređivanje od V&NMama : 12.01.2018. at 12:26
ja sam sad vec u visokoj trudnoci, umorna i sretna
V&NMama nadam se da ceš u ponedjeljak dobiti konkretno i strucno mišljenje.. ovi osobni sudovi kolko djece ti je dovoljno i s koliko djece bi trebala biti sretna mi nikako nisu u redu...
Drage žene, želim vam sve najbolje i vjerujte svojim osjećajima i intuiciji , a od mene imate puno zagrljaja, virtualnih doduše, ali od srca.
VINMAMA, što su ti rekli? Koje je 4. stručno mišljenje?
Hvala što pitaš draga celeste, evo ovakvo je: trudnoća i porod mogući ukoliko imam tako veliku želju, no 4. CR je rizik za mene (spominjala je nešto visoko podignut mjehur radi prethodnih carskih, pa priraslice i tako to). Budu mi oni napravili i taj 4. ako treba, i to nešto malo prije termina kad bi me i hosipitalizirali, ALI problem bi mogla biti moja smanjena plodnost, s kojom sam se evo prvi put u životu suočila. UZV-om jajnika vidjela je da je folikulogeneza oskudna tako da su ovulacije upitne. Problem za začeće bi mogle biti i muževe godine (50) i njegova bubrežna bolest. Tako da.. nije bajno, ali nije me barem obeshrabrivala, bila je onako realna i to mi je super. Poslala me na vađenje hormona štitnjače i spolnih hormona.
kad je moja frendica trebala roditi treće, carsko u 40-godini, rekli su joj da mora podvezati jajnike, uz riječi kaj da vam otvaramo i po četvrti put utrobu. bila je jako tužna, ali ja sam u istim godinama ( malko sam starija od nje) tri mjeseca ranije rodila, i predlagali su isto što sam odbila. Tako da je i ona na kraju odbila podvezivanje, ali da su jako nagovarali
V&Nmama, liječnica ti je lijepo objasnila i drago mi je da si zadovoljna njezinim pristupom. To joj je posao, a odluka , nimalo lagana , je na tebi.
Sretno i javljaj nam novosti.
Zelena vilo, kada je termin?
termin mi je krajem travnja celeste... no racunam da ce na svjetlo dana izaci vec pocetkom travnja, taman negdje svojem tati za rođendan
Evo mene s novim pitanjem.
Posljednje uređivanje od V&NMama : 23.01.2018. at 08:42
Ma neee, upravo suprotno! Evo kod mene primjer, najstarija 11, srednja 8,5, mali 2g3mj. I on je kralj u našoj obitelji. Svi trepere oko njega, ima i malo klanja sa srednjom koja je izgubila primat mezimice pa to pokazuje izazivajući maloga. Ali neka, jest da nam pije živce, ali za njega je dobro da mu netko i prkosi, a ne da mu se stalno povlađuje. On uživa u društvu ko malo prase. Naravno govorno je obdaren da se tete smiju koliko i što melje. A sve to zahvaljujući starijim sestrama, ili barem većina toga.Evo mene s novim pitanjem
Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk
prihvate stariji , a većinom i manji starije.
uglavnom moja frencica imala klince 11 i 10 godina, kad je rodila treće. i brat i sestra je maze i paze.
V&N mama, već je i 4. negdje u prikrajku mozga, HA?
Moji su bili 7.7 i 4.5 kad sam rodila i super su ga prihvatili i danas ga znaju pričuvati, zabaviti, obožavaju ga , a i on njih.
Ma nije celeste, kunem seV&N mama, već je i 4. negdje u prikrajku mozga, HA?
Moji su bili 7.7 i 4.5 kad sam rodila i super su ga prihvatili i danas ga znaju pričuvati, zabaviti, obožavaju ga , a i on njih.
Baš lijepo, tako eto svi kažu, i vjerujem da je.
A nije njemu dosadno jer nisu mu oni baš par za igru?
Mom nimalo nije dosadno!! Hahahahha
Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk
I ne vuče se tebi za suknju
Ne kuzim kakav par?
Moja djeca nikad nisu bila par pa me mlada nikad nije vukla za suknju.
moja frendica je imala blizanke pa su je obje vukle za suknju cijeli dan.
To ovisi o karakteru , a ne brojnom stanju u obitelji.
tak je
mene jos uvijek najvise za suknju vuce najstarija
izrazito potrebito dijete
najmanju cuvaju, maze i paze ove od 9 i 7
ova od 4 je uglavnom gnjavi...al to je isto do karakrera, poprilicno zahebanog
I ja potpisujem, to uopće nije kriterij, odnosno ovisi o karakteru najmanjeg, karakteru cijele obitelji, i hrpu drugih okolnosti. Ovaj moj mali je nekad patafixom zalijepljen za mene, a nekad se zaigra sa sestrama.
Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk
Moji su razlike po 3-4 godine pa su nekada svi svima "par", a nekad svak svojim putem (čitaj: za svojim ekranom)
najmlađa još najbolje prolazi jer ima više opcija za zabavu - stariju djecu ili roditelje
ne sjećam se da su se nešto posebno lijepili za mene, iako ova najmlađa jest, ali to je do karaktera i to što uvijek ima nešto za pitati, prokomentirati i sl.
srednji je malo više šutljiv, najstarija je već u svom filmu i razmišlja o tome kako će se uskoro odseliti, imatis voj stan, psa
Ma da, imate pravo, to je do osobnosti djeteta, odgoja možda.. Meni je jako lijepo vidjeti kad starija djeca zabavljaju i maze mlađu.. Moji dečki imaju sestričnu od 2 godine i ona uživa kad je s njima, dovoljno joj je da ih vidi već je osmijeh od uha do uha, zove ih "baco moj".
Posljednje uređivanje od V&NMama : 24.01.2018. at 08:42
Jel mi može netko reći tko je imao tako jaku, neobjašnjivu i kontra svakog razuma želju za još jednim djetetom, kako ste si to tumačile, što je prevagnulo u odluci? Ja već teško funkcioniram u realnosti, toliko sam obuzeta tom idejom da gotovo ni o čemu drugome ne mogu razmišljat.. Odkud tako neobjašnjiva želja? Jeste osjetile olakšanje kad ste donijele odluku, sreću kad ste se prepustile? Za Zelenu vilu znam
Evo da odgovorim sama sebiJel mi može netko reći tko je imao tako jaku, neobjašnjivu i kontra svakog razuma želju za još jednim djetetom, kako ste si to tumačile, što je prevagnulo u odluci? Ja već teško funkcioniram u realnosti, toliko sam obuzeta tom idejom da gotovo ni o čemu drugome ne mogu razmišljat.. Odkud tako neobjašnjiva želja? Jeste osjetile olakšanje kad ste donijele odluku, sreću kad ste se prepustile? Za Zelenu vilu znam: pročitala sam po 90-ti put cijelu temu i zaključila da bi mi dobro došao psihijatar
Ja sam do prije 2 godine bila cvrsto uvjerena da sam rodivsi 2 djece ostvarila svoju obitelj i da je to to.Posebno stoga sto mi je za 1.trudnocu trebalo punih 5 godina.
Medutim mm je oduvijek zelio bar 3.ali znao je da ja uz posao i fax i ne pomisljam na to.Koloko god je on bio taj koji je preuzeo i kucu i djecu na sebe ja sam padala s nogu od kombinacije fax danju,posao nocu.
Medutim kratko vrijeme nakon polozenog zadnjeg ispita u meni je pocelo rasti zrnce zelje za trecim djetetom.I rasla iz dana u dan,cak sam se pocela okretati za trudnicama na cesti.
Mm je skoro pao sa stolca kad sam mu rekla da zelim da poradimo na prinovi
i? ima kaj za čestitati?
Nestalo mi pola posta
Nakon 14 mjeseci razočarenja bili smo uvjereni da od toga nema ništa ali.....2 dana nakon diplome i par dana prije 16.godišnjice braka i mm-ovog 43.rođendana test je pokazao +.
Prva reakcija je bila šok,tresla sam se kao šiba na vjetru.Jedva sam dočekala da mm dođe s posla.Njegova reakcija je bila još bolja-gleda u test pa u mene a onda veli"šala jel,da?A nije ni 1.april ".
I evo ispod moga srca već 19 tjedana raste naša 3.sreća.
Jedva čekamo da se rodi a seka(11) i braco(7) se već svađaju tko će ju više razmaziti.
Reakcije okoline?Neki se vesele s nama,neki kažu da smo ludi.Komentiraju da šta nam to treba u ovim godinama,kada su nam klinci samostalni i odrasli,da smo trebali uživati.
Uglavnom na takve se ne obaziremo.
sretno!!!!!!
Bodo, velike cestitke i sretno do kraja! Bas sreca velika
Da kaj se tiče reakcije okoline, kome paše ok, kome nije pravo ni ne treba mu biti.
I meni su komentirali moji su bili 4.5 i i 9.
Bodo čestitam!!!
Drago mi je zbog vaše sreće! Uživajte u iščekivanju, sretno
Bodo, kako lijepo, čestitam!
Taj prvi šok, drhtavica i panika dobro su mi poznate, ali brzo ih slijede SREĆA I ZAHVALNOST!!!
VOLIM LIJEPE VIJESTI!!!
Ja jutros bila na vađenju hormona, a prozori varaždinske biokemije gledaju na zgradu rodilišta, i po ne znam koji put ja opet čeznutljivo bacam pogled na tu zgradu, i prisjećam se prekrasnih trenutaka koje sam tamo doživjela, zapravo meni najljepših u životu - onih kad sam donijela na svijet svoje malene.
Bodo, cestitam
Hvala svima ❤
Bodo čestitam! <3
Mi smo se dugo bavili mišlju bi ili ne bi. Nekog konkretnog i pravog razloga za ne, nije bilo, ali želju nikada nismo ostvarili. Više su tu bili neki moji razlozi subjektivne prirode.
Danas mi je mrvicu krivo. Trebala sam roditi, skupiti obitelj i preseliti se.
Ali, meni je skoro 44.
Da mi padne na pamet, ahhhhh.... briga me za okolinu.
U gradu ima situacija, ljudi imaju odavno punoljetno dijete i sada je na putu drugo. Okolina se ne može nazgražavat, a ja se ne mogu nazgražavat okolini!
Svaki dan samo odvratne vijesti, te ovaj umro, te se ovaj razbolio, te ovaj sletio sa autom.... sami crnjak. I onda jedna ovakva divna vijest- stiže novi život dođe mi kao melem na ranu.
Sretno!
V&NMAMA, šaljem zagrljaj
Bodo, čestitam! Posebno me nasmijao ovaj dio da su klinci s 7 i 11 odrasli i samostalni :D
Uživaj u trećoj trudnoći!
Hvala ti celeste
V&N, nisam pratila otpočetka tvoju priču, no, zašto se toliko bojiš?
Jednom davno je jedan forumašica rekla kada su je pitali kako je znala da želi još koje dijete (tada je rodila četvrto), odgovorila je nešto kao: "Osjećam ih u kostima. U meni su."
S tolikom željom, samo bi neka životna ugorženost mogla biti prepreka za rađanje djeteta.
Iz mog iskustva, želja neće proći, a grižnja savjest će postajati sve veća (vrijeme brzo ide, i doći će trenutak kad više nećeš moći imati djece...)
Bojim se zato što bi mi to bio 4. carski rez i zato je što mi je muž teško bolestan, čeka na transplantaciju bubrega. To su moji strahovi koji bi možda mogli ući u kategoriju životne ugroženosti i oni me priječe da još jednom pokušam. U svom stresu zbog muževe bolesti (razbolio se kad je mlađem djetetu bilo godinu dana, tako da ta patnja traje evo već 5 godina) i svega što bolest donosi, i meni se zdravlje pogoršalo (hormonska neravnoteža). Tako da mi je u biti i samo začeće upitno. A uz sve imam i jaku obiteljsku crtu strašljivosti, nesigurnosti i paničarenja.
Pa mislim da se ne radi o paničarenju nego o vrlo realnim razlozima za zabrinutost.
Poslano sa mog SM-A520F koristeći Tapatalk
Da, to jesu realni razlozi za zabrinutost.
S druge strane, ljudi su različiti i mogu se nositi ili podnijeti različite razine brige... netko se u nekoj situaciji ni u ludilu ne bi upuštao u donošenje neke odluke, netko bi s druge strane “zažmirio i skočio”.
Mislim banalan, i glup primjer... ali... imam prijateljicu koja želi svoje dvoje djece stambeno zbrinuti jer su i nju njezini, i ona može osigurati samo dva stana u svom životu i radnom vijeku... i jedan od važnijih razloga zašto ona ne želi imati troje ili više djece je što im ona svima to ne bi mogla priuštiti... i svaki put kad čuje da netko čeka treće, četvrto... dijete, ona komentira među nama “a što će im oni svima njima moći priuštiti”... (svašta joj ja kažem ;))... ovo je primjer vezan uz materijalno, ali sam htjela reći da svatko od nas ima različitu razinu poimanja “koliko djece može podnijeti” (Sori na izrazu, ne pada mi napamet bolji za ono sto želim reci).
Ima jedna studija o kojoj uvijek razmišljam kad mi padnu na pamet stvari koje su meni nemoguce i bi li ja to mogla... radi se o Rodinom istraživanju među majkama s invaliditetom. Kad to čitam, u kojim situacijama, s kojim invaliditetom ili s kojim bolestima su neke žene odlučile roditi, i to ne samo jedno, nego nerijetko i više djece... pomislim samo kako su neki ljudi, neke žene nevjerojatno hrabri. I baš i oni u tom istraživanju spominju kako slušaju komentare okoline da “što im to treba”.
http://www.roda.hr/media/attachments...aliditetom.pdf
Svatko zna za sebe što želi i što može, i što mu treba ili ne treba.
Sve što nabrajaš jesu ozbiljne stvari... jesu li prevladive ili ne? Npr. 4. carski, ja to ne znam... koliki je to rizik? Možeš li u vezi toga procijeniti neki rizik i donijeti suvislu odluku?
Bez obzira na odluku, ja mislim da se previše mučiš i da trebaš odlučiti. Najgore je ne donijeti odluku. Odluči jedno i skoči ili drugo i pokušaj naći mir. Često pogledam ovaj topic i uvijek mi bude žao kako se još uvijek mučiš.
Nisam zapravo shvatila “imaš li sanse” nagovoriti muža. Ali u svakom slučaju mislim da ti treba mir u vezi te odluke. U nekom ranijem postu si se šalila da ti treba psihijatar. Kako da sad kažem ovo da ne zvuči grozno... jesi razmišljala je li ta želja supstitut za nešto drugo što ti nedostaje? Opisuješ tu želju tako jakom da ne možeš funkcionirati, a istovremeno govoriš o mnogim preprekama zbog kojih želja izgleda potpuno neostvariva. Oprosti ako zvučim grubo... ali mislim da moraš staviti točku na i.
Ako si zbilja obuzeta tom idejom kako si ranije napisala mislim da moraš nešto u vezi toga riješiti.
Za tjedan dana će biti točno godina kako si otvorila ovaj topic.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
